Ljubinka Pavić: Dijaspora
Radjali su se, odlazili, bježali, vraćali se, selili po svijetu, nigdje stali zauvijek i nisu znali gdje će u miru da umiru.
A zemlja je svugdje ista i kada si pepeo i prah svejedno je gdje počivaš.
Jedini pravi spomenik sjećanje je najmilijih i prijatelja, a sasvim je svejedno na kojem ćeš dijelu ove planete da vječno snivaš.
STAŠA
in memorijam
Danas smo sahranili Stašu.
Ubi ga vlastita ruka
U samackom sobicku
Sto gleda na Viner štrase.
Izgnanik iz vlastite duše
Prezreni švarckopf
Crnoglavi južnjak
Sa prokletog Balkana.
Kao da se prokleti rat
Jos završio nije
Gine mladost
Od ko zna kakvih rana
Koje su toliko teske
Da je lakše umrijeti
Nego zivjeti sa njima.
Pokoj njegovoj duši
I neka mu je lahka
Ova bosanska zemlja
U koju se,na koncu svoga puta
Makar i mrtav vrati.