Umrla Ljiljana Molnar - Talajić
Kultura
18.09.2007 19:29
Neopisiva ljepota glasa
Umrla operna umjetnica Ljiljana Molnar-Talajić
Autor MAJA STANETTI
U Zagrebu je preminula Ljiljana Molnar-Talajić, velika operna pjevačica i glazbena pedagoginja te prvakinja Opere Hrvatskoga narodnog kazališta. Zvali su je najboljom Aidom na svijetu, za neopisivu ljepotu njezina božanskog glasa, ujednačenog u svim registrima, “istovremeno robusnog, prozračnog i milozvučnog” ponestajalo je riječi.
“Na svijetu ima mjesta samo za jednu primadonu. Možda je umjesto mene, da su joj prilike išle na ruku, to mogla biti Ljiljana Molnar-Talajić”, zlata je vrijedna izjava velike Montserrat Caballe, potpuno svjesne o kakvoj je unikatnoj umjetnici riječ.
Ljiljana Molnar-Talajić rođena je u Bosanskom Brodu 1938. godine, a od prvog nastupa u Sarajevu 1959., kada se u još studentskoj dobi predstavila sarajevskoj publici kao Grofica u Mozartovu Figarovu piru, mlada je umjetnica pokazala takvu glasovnu virtuoznost i scensku sigurnost da su i oduševljena publika i kritika jednoglasno pozdravile rađanje nove operne zvijezde.
Slijedile su kreacije Michaele u Carmen, Margarete u Faustu, Desdemone u Otellu, Cio-Cio-San u Madame Butterfly, Leonore u Moći sudbine…, a iznad svega, antologijske interpretacije Aide i Norme. Od 1965. do 1975. bila je članica Sarajevske opere, a od tada prvakinja Zagrebačke opere.
Zbog njezinih se blistavih nastupa u Trubaduru, Krabuljnom plesu, Don Carlosu i Otellu, predstave nisu propuštale, a posljednja je njezina premijera bila nezaboravna Norma, kao i niz nastupa u Verdijevu Rekvijemu. Kada se prvi put pojavila na Maggio musicale Fiorentino, Ljiljana Molnar-Talajić oduševila je publiku anđeoskim pianom. Govorilo se: “Takav bi sopran i sam Verdi u svom Rekvijemu poželio čuti”. A kada je jednom zasjala na pozornici veronske Arene, nitko je sljedećih sezona nije mogao zasjeniti.
Godine 1980. Ljiljana Molnar-Talajić prelazi na Muzičku akademiju, gdje se skrbila o razvoju mladih pjevača. Njezina ljudska jednostavnost ogledala se i u nizu humanitarnih koncerata koje je održavala posljednjih godina. S puno osjetljivosti za ljudsko stradanje i muku još nedavno je govorila:
“Poslije rata uopće nisam odlazila u Bosnu. Ja ne živim u Bosni, ali Bosna živi u meni. Shvatite me, da odem u Sarajevo, puknulo bi mi srce. Mnogi su mi prijatelji poginuli, ili sinove izgubili…” Utihnuo je “posljednji veliki verdijanski glas”, kako je za Ljiljanu Molnar-Talajić nedavno ustvrdio Gottfried Červenka, urednik operne glazbe na austrijskom radiju.
Taj, jedan od izuzetno rijetkih, svjetski poznatih, soprana na nasim meridijanima, me uvijek podsjeti na skromnu , spontanu i jednostavnu osobu(sto je osobina velikih ljudi) - o kojoj mi je, jednom prilikom, pricao moj ujak, onk`l Slavko(Hitri) - kako smo ga u porodici, mi djeca, zvali, inace legenda zabavne muzike u Sarajevu, BiH, pa i Jugi.Tih `70-tih(mislim) je radio u restoranu Hotel Centrala u Sarajevu.Jedno vece je bila neka prigodna sjedeljka nekog drustva, nekim povodom..Drustvo je narucivalo muziku, medjutim je( mislim da je i neki pjevac zabavljao goste)..nekako sve zvucalo mlako i kilavo dok, ODJEDNOM, SPONTANO NE RUKNU(po rijecima onkel Slavke) glasina LJILJANE MOLNAR koja je sjedila u kafani i valjda osjetila potrebu i poriv da zapjeva I pomogne opstoj atmosferi! Sve je naravno, na odusevljenje prisutnih, dobilo drukciji ton i stimung!
Andjelka
Bilo je to negdje moje prvo profesionalno javljanje za sarajevsku publiku u ” Vecernjim novinama”, pocetkom 1975. Na prijedlog lektora Ismaila Ajanovica, posalje me moja urednica Jagoda Zarkovic u Nedjarice nekoj porodici slijepih roditelja koji su dobili djevojcicu. Tamo suze i pitaju me - da li mala vidi!Dalje je bilo, evo ti Mili rakija pa i ti vidi! Posto sam pokusao tu rakiju, sjetio sam se da me je majka bebe Ljilje, jer to je bila beba radi koje smo se , valjda , okupili, nekada , rehabilitirala u mozaicima, kada bih ostajao nakon svojih tuca, pretezno kafanskih ,u demobilisanom stanju, bez greske prozivala: Mili, jesi li to ti?
Da skratim , rekli su mi da je mala beba dobila ime po Ljiljani-Molnar Talajic. Koju je Majka bebina godinama njegovala.
Zovu me iz redakcija VEN-a. Seka Hadzic mi kaze da me Ljiljana trazi, ne znam taj izraz , ovaj, pa onaj, u Narodno pozoriste, zovu da im se prijavim. Ja im se, stari , poznati sarajevski neuspjesni novinar i uspjesni pjanac, pojavim pred primadonom. Kaze mi Ljilja - Mili evo ti ovu lutku koja govori “ljilja” za moju slijepu drugu. To je bila ona nasa diva. Sarajevska i svjetska. Ja sam jos uvijek iz Torotana Donjih.
Polucorav…
Mili Pavlovic