Moj drugar Ferenc
Dok sam radio u “Svjetlosti” krajem sedamdesetih, najradije sam se družio sa dobrim, starim Ferencom, izuzetno dragim čovjekom koji je bio veoma popularan, naročito kod pripadnica slabijeg pola koje su ga obožavale. Najljepše je bilo za vrijeme sajmova (najčešće u Zagrebu) gdje smo skoro svako veče provodili zajedno u veselom, prijatnom druženju.
Napokon sam ga pronašao i iskoristio Cakijev boravak u Rovinju gdje Ferenc sada živi sa sinom Davorom da isporučim pozdrave, a njegovu najnoviju sliku mnoge njegove bivše kolege i koleginice dočekaće sa zanimanjem. Ferenc je sada u 82.godini, odlično izgleda, ne žali se uopšte, osim što mi vid popušta. Živio moj dragi Ferenc!
otvoreno: 634 puta
Sa gospodinom Toncijem Ferencom, te njegovim sinom Davorom i snahom Tanjom, koji su nasi prijatelji jos iz gimnazijsko-studenstkih dana u Sarajevu, skijanja na Jahorini i nekih vaznih putovanja, odsjedili smo lijepih sati moja supruga i ja, i zimus, u januaru, i prije par sedmica, kad smo ljetovali u Rovinju i vidjali se svaki dan sa porodicom Ferenc. Plus i svako vecer, sto bi cesto preslo i u jutro. Gospodin Tonci je i dalje u izvrsnoj psiho-fizickoj formi, pun lucidnih i duhovitih komentara, plasiranih s tolikom mjerom i ‘finecom’, koji kao da su nauceni na nekom boljem i nekompromitiranom europskom dvoru (spanjolskom, recimo). Do prije nekoliko godina gospodin Tonci je znao potegnuti autom i do Zagreba, Sarajeva ili Ljubljane; sad je to prestalo zbog vida. I da, vrlo cesto bi spominjao svoje dane u Svjetlosti, sa puno detalja i zadovoljstva. Vidi se da je s tim zivio.
Buduci da smo sa porodicom Ferenc sada i susjedi, a po istarski i ‘paesani’, te da nam zemljica Istra polako postaje drugi dom (igrom slucaja, nasa kuca nalazi se u jednom istarskom selu, na Porestini, koje se zove - Ferenci /nema veze sa sarajevskim Ferencima/), to cemo se u buducnosti jos i vise i duze vidjati.
Naravski, kao svaki dobar susjed (te povremeni sudionik dovla bloga), koji ne zaboravlja ni odakle je dosao, ali vodi racuna i o novom komsiluku, vrlo rado cu prenijeti pozdrave, selame, zelje i specijalne zahtjeve i Ferencima, a i ostalima iz bosanske dijaspore u lijepoj zemlji malvazije, terana i tartufa.
Pozdrav,
Nenad P.
Molio bi gospodina Nenada Peleksica da mi kaze je li mu u rodu sta profesorica SH jezika iz Trece Gimnazije gospodja Peleksic (Radmila mislim), da li je ziva, i ako jeste kako je. Ja sam njen djak i ona je jedna divna zena. Pozdrav. Ferid Cengic, urednik bloga http://letholandez.blogger.ba
Nenadu Peleksicu! Ako ti nesto znaci Keke, onda ce i njemu i Silviji znaciti Zlatica. Javite mi se. Dovla ima moj mejl. Zlatica
@ Ferid
Da, Radmila-Seka je moja strina (da se ne uvrijede ostale strine na svijetu, ali nekako mi uvijek malo nelagodno nekog nazvati strinom
Jest, ziva je i zdrava, u relativno dobroj formi koja se rapidno poboljsa kad je okruzena unucima (kom. 4 -tri cure i jedan decko). Ukratko, prijeratne i ratne godine provela je s mojim stricem u Italiji i Skoplju, sada zivi u Beogradu. Prenesem pozdrave.
@ Zlatica
Poruka primljena i (nadam se) shvacena. Zamolit cu Vladu za e-mail.
Pozdrav svima,
Nenad P.
Hvala, bas mi je drago.nadam se da ce se ta fina stalozena zena sjetiti mene, imao sam tada u skoli talenta za pisanje, sto za sada ne bih mogao reci. Pozdrav.
@ Ferid
Pozdrav prenesen, a takodjer i uzvracen. Razgovarao sam jucer sa Sekom, velim da ima pozdrav od Ferida Cengica i pitam je li ga se sjeca. Kako da ne, kaze Seka, pozdravi i ti njega.
Eto.
Nenad P.
Bas mi je drago da se sjetila, ih kad je to bilo. A imam ja blog nostalgicnih prica iz Bosne (http://bosnanostalgicar.blogger.ba)gdje pisem i o Sarajevu iz tih dana kao i o Trecoj gimnaziji, mozda je interesantno procitati. Pozdrav Ferid-Fedja.