Nune Arnautović: Jedna ljudska, tužna priča

NI TAMO NI VAMO

Ni Tamo Ni Vamo Za 28. Septembar      Zgrada je imala 6 stanova.To su one stare Austro-Ugarske kuce u Kralja Tvrtka.Od starih stanara,osto je samo Jozo i zena mu Rasema.Prosle godine odselila je stara Hadzicka.Prodala stan i otisla da zivi kod kcerke na Kosevsko brdo.Prije nje,na nekoliko mjeseci odselio je i Dzuro Nikolinovic.Kazu da je prodo stan za bud zasto i otisao kod sina.Jedni tvrde u Beograd a drugi opet kazu u Australiju,jer misle da mu se sin tamo preselio odma poslije rata.Ostala 3 stana ,stari su stanari napustili odma na pocetku rata ili malo kasnije.Niko se od tih nije poslije pojavio.Pricaju da su i oni prodali stanove ,a gdje sad zive ,niko i ne zna a nikog i nije ni briga.

Od novih ,Jozo nije znao nikoga.Ona 2 stana u prizemlju su izgleda mjenjali vlasnike svakih 6 mjeseci ili su ih gazde izdavali,pa su tu na vrata uvijek ulazili ili izlazili  novi ljudi.Stan preko puta njegovog je kupio neki Idriz.Tu je zivio on i zena mu,Eto tu zive ,vrata do varata,vec pet godina ,a osim ,kad moraju ,reci jedan drugom  ,,dobar dan,, ni jedne rijeci vise nisu progovorili.Mutan je taj Idriz ,znao je rec zeni Jozo.Prije nekoliko mjeseci ,kad se dobro napio i lupao po vlastitom stanu,psovo je sve Srbe i Hrvate ,iz sveg glasa,sve one sto sad zive u Sarajevu,tako se dero,i reko da ih sve treba protjerat u Srbiju i Hrvatsku,okle su i dosli i da im j… mater i da im j… sve sto vole.Sutra je sagnute glave i trijezan proletio pored Joze niz stepenice.A Jozo je volio Zelju.Volio je Jozo jos mnoge stvari i svoju porodicu,ali je Zelju pravo volio.Svi u kuci su navijali za Zelju.I Rasema je navijala za Zelju,mada nikad nije bila ni na jednoj utakmici,Znao je Jozo u

ona lijepa vremena,sinove za ruku pa ranije ,da zauzmu bolja mjesta ,na Grbavicu.Dozivljaj je to bio.Zeljo ,Zeljo ,Zeljo,navijali su Goran i Darko,dva Jozina sina.Ima Jozo i kcerku,Dijanu.i ona je navijala za Zelju.

Tako se zivjelo do rata.Ni velikih padova ,ni dobitka na Lotu,znao je rec Jozo.I bilo je dobro.Djeca zavrsila skole,on otiso u penziju,djeca se pozenila i poudala,dosli unuci,sve buduci zeljovci.

I onda je puklo,Rat.Jozo kaze da se iz rata sjeca samo dvije stvari;Lose stvari i da su ostali svi zivi -fala Bogu.Prvi je za Ameriku otiso Goran sa familijom.Upali su u program mjesanih brakova.Detroit.Prije toga su svi sjeli da se dogovore.Reko je Jozo tad ;Dabome da ces ici.Zbog djece.Ne znas ti kako stanje dugo poslije rata bude.Poslije je otisao i Darko,a nakon dvije godine poslije rata i Dijana.Svi u Detroit ili tu negdje blizu.Dogovor je bio ,kad se oni smjeste,da on i mati prodaju stan i za njima.Takav je bio dogovor,a evo i 12 godina poslije Jozo i zena mu jos u Sarajevu.Zovu djeca,dodju skoro svake godine i to bude Jozi naj ljepsih dvadesetak dana u godini.Onda svi odu i zovu,a on ceka do godine.proseta do mjesne zajednice,do pijace.Ode i do Carsije ,pjeske,pa se vrati tranvajom.A i dodje neko,doduse sve redje i redje.Ono malo prave raje pomrlo ili odselilo.Eto do Carsije nisam sreo nikog poznatog ,znao je rec Jozo ,Rasemi ,kad bi se vratio.Rano se legne i rano

ustane,tako dan izgleda kraci.Izmedju toga radi Tv kojeg niko ne gasi.Radi za sebe.Ugase ga tek kad krenu spavat.Ruca se rano i malo prilegne.Nesto tog dana nije bilo dobro.Nego ti Rasema zovi taxi da me do hitne odvede,probi mi prsa nesto.Hitna je dosla za petnestak minuta.Rasema je samo zgrabila tasnu i iz kredenca uzela  pare.Mislila je trebat ce da nesto da sestrama i doktrorima ,da ga bolje pripaze.Bolnica Kosevo je za 15 minuta.Unijeli su Jozu ,a njoj rekli da sjede i ceka.Proslo je mozda i dva ili 3 ili 4 sata.Osjecaj vremena za Rasemu vise nije radio.Ulazili su ,izlazili i onda je dosao neki mlad doktor i poceo nesto pricat,a ona se sjetila da ima pare i rukom krenula u tasnu,da ga malo pripazi,pomislila je.On joj je samo stavio svoju na njenu ruku i dalje pricao.Onda su je pitali  hoce li da joj zovu taxi da ide kuci.Nece ne treba ,cekat ce ona ovde Jozu,koliko treba.Pitali su je  koga da zovu da dodje po nju.Djecu  mi zovite,da dodju i vec je pao mrak kad je

krenula dole iz bolnice,a nije znala ni gdje ce ni gdje je.Tacno na onoj okuci ,gdje cesta od bolnice Kosevo,savija na lijevu stranu,ispred nebodera,stajla je Rasema sama nakon 50 godina ,kako je bila sa Jozom.Ne vozi tu autobus brzo,tek poslije kleo se sofer ,da je zena ko list,pala pred njega i da nije mogo zakociti,mada je odma pritisno na kocnicu.Neko je vrisno,neko zvao hitnu i policiju.

Mešu su znali svi zaposleni u bolnici Kosevo.Zvali su ga ,ali kad on nije bio tu ,Meša Mejt. Meša je u mrtvacnici radio vec 20 godina i kazu da veceg zajebanta bolnica dugo nije imala.Sto je Mejt mogo napraviti zajebanciju ,malo je ko mogo,pricale su cak i babice  sa Jezera.Sjedio je to vece Meša ,sa svojom rajom ,u domu vatrogasaca na Vratniku i prico.Ljudi nece te mi vjerovati sta je danas bilo.Umrije cojk i dovezose ga kod mene.Tri sata poslije dovedose mu i zenu.Udario je autobus dok se vracala kuci.Kazu zovi Mesa ,rodbinu,a rodbine nigdje.Smjestio sam ih na kolica jedno do drugog.Skupilo mi se pravo,mada sam ja tu svasta vidio.Otiso sam poslije gore u upravu i kad sam se vratio da vidite ljudi cuda.Njih dvoje se drze za ruke.Uzdahnu duboko Meša,zapali novu cigaru i otpi dug cug pive.Svi su gledali i sutili.Popijo je jos jednu to vece Meša i otiso kuci ,a raja razradila pricu.Kazu to im je sigurno on spojio ruke.Ko ce drugi.Tako je i ostalo za kasnije da se prica,a Meša se kazu poslije promjenio,kazu presto i boga sovat.

Dugo je to vece zvonio stari crni telefon ,smjesten u hodniku ,malog stana u Kralja Tvrtka ,na kom je pisalo ,,Vlasnistvo PTT Jugoslavije,, Niko slusalicu nije dizao.Prvo je zvao Darko ,pa Goran , pa Dijana.Gdje su mogli otic a da ne kazu.U Raj su otisli ,Jozo i Rasema ,a da nikom nisu rekli.

7 komentara do sada

  1. Vuk Jeftic, Sunday, 30. September 2007, u 04:52 CEST

    Postovani Vlado,

    mislim da bi trebalo pojasniti “blogovcima” ko je
    autor ove price.Moze te je procitati i na blogu Dalibora Bilica, sjajnog pripovjedaca,vlasnika
    picerije iz Orlanda, pisca knjige United Stre$$
    America.
    Topli pozdravi blogovcima iz hladnjikavog i kisnog
    Vancouver-a Canada - zemlje jakog dolara…

  2. Dopisništvo, Houston, Sunday, 30. September 2007, u 15:36 CEST

    ….pretužna, veoma kvalitetno napisana prića koja mi ne dade zaspati dugo u noć i još uvijek me progoni… sličnost sa mojom je prevelika …samo što je doktor to nešto govorio na engleskom, njegova ispružena ruka je ostala visiti u zraku a Cyfair Hospital se lagano počela kretati u krug…………
    Već je i svanulo…i mene su pitali koga da nazovu…Ogi u Bostonu a Zina negdje van grada…
    u Hjustonu se ne može pješke iz bolnice a autom mi ne preporučuju….gdje ću, šta ću……….
    …………………………..
    Ja sam bila jača od Raseme pa preživjela iako je bilo momenata kada je njoj u raju sigurno ljepše bilo…
    Azra K.

  3. Ladislav Kaluža, Sunday, 30. September 2007, u 16:29 CEST

    IZVINJENJE!!!!!

    Priču “Ni tamo ni vamo” dobio sam od Nuneta bez naznake ko je autor i objavio je misleći da je Nune napisao. Vuk Jeftić me upozorio da je autor Dalibor Bilić, sarajevski novinar koji živi u Americi, kao i da je priča objavljena na njegovom blogu dbilic.blogger.ba

    Dugujem Daliboru dužno izvinjenje!

    Ukoliko šaljete tudje priloge, molim da to naznačite. Blog ne treba da padne pod sumnju da se bavi piraterijom i “sitnim kradjama”.

  4. halid grozdanic, Sunday, 30. September 2007, u 18:54 CEST

    Vlado,
    Ne znam ko je autor, ali ja sam to “Ni tamo ni vamo” prvi put primio e-mailom od jedne prijateljice prije (gotovo) dvije godine. Prica lici na ono (znamo je svi):
    reli se Mujo i Suljo u tunelu - Mujo u Saraj’vo, Sulji izlazi: kad se ugledase, obojica u isti mah rekose: kud’ ces vamo u p….. materinu.
    Pozdrav,
    Halid Grozdanic - Sterling, VA

  5. Zdenka Tribe, Sunday, 30. September 2007, u 19:25 CEST

    Već duže vremena pratim stvaralaštvo Dalibora Bilića s čijim sam se tekstom “Jebe me” susrela prije par godina i zbog koga sam i nabasala na Vladin blog.
    Duga priča, ali o tom potom.
    Mislim da je važno objaviti tačnu adresu ovog veoma talentovanog sarajevskog pisca.
    Stoga, izvolite!
    http://dbilic.blogspot.com/

    Pozdrav
    Zdenka Tribe
    Brackley
    V. Britanija
    .:)

  6. Zdenka Tribe, Sunday, 30. September 2007, u 19:39 CEST

    A ovako je još bolje!

    http://www.daliborbilic.com/

  7. Ladislav Kaluža, Sunday, 30. September 2007, u 21:38 CEST

    Nune se javio kratkim objasnjenjem:
    Zdravo Vlado,

    ovu divnu pricu sam dobio od Nihada Seremeta pa sam je proslijedio misleci da je interesantna za tvoje/nase citaoce.Ocito da jese. Ime autora nisam nasao pa ga naravno nisam ni naveo a i na kraju teksta se nisam potpisao sto znaci da nisam “pisac” ove dirljive price.

    Izvinjavam se gospodinu Daliboru Bilicu i Vuku Jefticu sto sam ovo ucinio, ali bez obzira na moju gresku ja cu i u buduce slati ono sto mislim da je interesantno za citaoce ovog bloga pa neka urednik odluci objaviti ili ne, naravno nastojeci saznati ime autora. U svakom slucaju cu posjetiti i web stranicu gospodina Dalibora Bilica i licno se izvinuti za moju gresku.

    Sdracan pozdrav ,

    Nune Arnautovic

Unesite svoj komentar