Dragi Emire,
Ovom slikom koja ilstruje vrijeme kad smo oskudjevali
sportskom opremom ( i mnogo cim), ali smo bili okruzeni iskrenom drugarskom ljubavlju i radoscu zivljenja probudio si i moja sjecanja na nasu ranu mladost i druzenja, pocev od one prve - djecije sa komandantom Pedom Milojevicem, komesarom Farom Cavdarom, Musetom, Enom, bracom Kopic, Srdjanom Sefer, Ficom i drugim. Probudio si sjecanje i na momenat kada smo rasciscavajuci prvu dobijenu prostoriju za docek neke nove godine, necijom duhovitom asocijacijom na, u to vrijeme stravicnim zemljotresom poruseni Alzirski grad, dobili to neobicno ime “AGADIR” i “Agadirci”
Vremenom smo se razilazili, voljom ili nevoljom, nekim svojim putevima na sve strane svijeta.
Radost zivljenja ostala da zivi u daljini sjecanja gdje nema ni pokojnih ni rahmetli, gdje se svi radujemo jedni drugima, gdje jos svira “Trio Malagenia” i postoji “Agadir” i “Agadirska raja” i vjecni osjecaj toj jedinstvenoj pripadnosti.
Dragi Emire, HVALA TI
Srdacni pozdravi tebi i Ljubici,
naravno, i svim “Agadircima” na svijetu!
Voli vas
Sana

Draga Sano, hvala ti na ovim sjecanjima. Ja sada zivim i radim u Abu Dhabiu u Emiratima sa svojom Ljubicom, a djeca su nam u Evropi: sin u Njemackoj a kcer u Danskoj i posjecuju nas redovno, a ljeti se nalazimo na Ilidzi. Prije tri godine, kada sam dobio prvu unuku, napravili smo dernek kod Skobe u birtiji u Kasindolskoj ulici. Faro Cavdar i ja smo pjevali kao nekad, a mladja raja oko nas se cudila kakvi smo to mi prijatelji, izasli iz rata sa raznih strana i svi se slazemo kao nekad. Tu su bili: Dodo, Jaro, Ivo i Skobo Baskarada, Fahro i ja, te Joca Janjic. Prije toga smo se nasli kod Cokalja Leke: Skija Katalinski, Eno, Vidak, Muse, Boban Grgic, Raus i jos raje. Imam sve te snimke, ali na VHSu, pa ih jos nisam digitalizirao da ih posaljem na blog.

Stalno sam u vezi sa Lenom i Kinezom koji su u Otawi u Kanadi i saljem jos jednu sliku iz mlade ekipe F.K. “Igmana” kojeg je tada trenirao Kiki Janjic (cuci). Mislim da ce raja poznati ovdje puno likova sa Ilidze iz tog doba: Rasko, Kinez, Skija Katalinski, Eno, Vaso Bosiljcic, Omer Pobric, Velija Kavazovic, Brkan, Kocijan, Buja, Zdrava Martincevic i drugi. Opet ja o vremenu postenom…….

Ja sam sin Jare Baskarade i molio bih vas da postavite jos poneku sliku gdje mozemo vidjeti Jaru, Zuju, Raska i ostale iz Jarine ekipe da mu mozemo pokazati.. Jaro se kao i vecina vas sa nostalgijom prisjeca onih vremena i raduje ga svaki pomen na druzenja sa vama..
Veliki pozdrav svima i unaprijed se zahvaljujem svima.

veliki pozdrav za Jakova Baskaradu sina Jare moga prvog trenera u zivotu,

Za Zoku:
Pozdrav i vama i nadam se da ste neke koristi imali od Jarinih trenerskih vjestina jer ja bas i nisam.. Malo me je rat omeo kada sam se trebao ozbiljnije pozabaviti treniranjem a poslije rata sam se okupirao skolom tako da mi je Jaro ostao tuzan sto mu ni jedan sin nije fudbaler.. hahaha Valjda ce unuce jedno bit..
Pozdrav iz Zagreba!

Jakovu:Drago mi je da si se javio i procitao ovu moju poruku u vezi Tvoga oca.Samo da jedno kazem,u ono doba,tamo nekih 70-tih,prvi pioniri Igmana sa Ilidze bili smo veoma ponosni kao prva generacija i bili smo veoma ‘disciplinovani’ igraci te smo takvi vidjeli naseg trenera kao “svetinju”.To su bili prvi koraci i Jaro nam je bio veliki autoritet a bogami i on je nas volio.To je bilo na nekoj drugarskoj bazi.Znas kad tek pocinjes igrati nogomet mogu ti reci imali smo dosta toga novoga cuti i nauciti od njega,i ono veoma vazno sto hocu istaci a to je bilo i briga za nase ponasanje u terenu i van njega.Ma bio je jednom rijecu divan trener i to je to.posto sam igrao tada na poziciji koju je on nekada igrao(bek,branic) dosta toga mi je kao prvi trener pokazao svojim iskustvom i znanjem.To sto nisam kasnije se bavio ovim sportom to su bile druge okolnosti,no o tom potom.reci mi gdje si u zagrebu ja imam dosta prijatelja tamo a inace sam veliki dinamovac a rodjeni sarajlija,malo cudno ali je tako..puno pozdrava pa se cujemo i pozdravi puno puno svoga oca..Zoka

Dragi burazeri Sejo i Emire!
Listajuci stranice interneta, dosao sam do stranice o neunistivim Agadircima sa Ilidze. Ali i moja raja Orlovi nastavila je tamo gdje ste vi Agadirci stali. Moji drugari Jasko Coralic, Enes i Edo Cerimagic, Vatric Hamdija, braca Arapovici, Dragan, Miso, Smajo i ja Baskarada Vlado, i ako razbacani po cijelome svijetu, ipak imamo kontakt. Ovom prilikom se obracam tebi, kao tehniku Agadira da organizujes revans mec, jer ste posljednji mec, davne 1977 godine, izgubili od Orlova 3:2. Znam da ste oslabljeni i da niste vise u punoj formi. Jedni su okacili patike o klin, drugi su nazalost prerano umrli, zato koristim ovu priliku da jos jednom ispred svoje raje Orlova urucim saucesce porodicama umrlih i da se jos jednom sjetimo nasih Ilidzanaca. Ene, Raska, Zamkija, Tunguza, Leke, Marka Pavlovica, Zeke, Luke, Sliskovica, brace Janjica, Steve i Tulije Filipovica, mojih rodaka Danke i Cobera i drugih.
Puno pozdrava tebi i tvojoj familiji od Vlade Baskarade (Seve)!
Molim odgovor!
Ako neko zeli kontakt, moze mi se javiti na adresu: vlado.baskarada@yahoo.de

oooooo vlado strikane ,sta ima? pozdrav od jase…