NERETVA RAFTING

HEROJSKA VREMENA RAFTINGA SU BILA NIZ DRINU OD FOCE ILI SCEPAN POLJA KASNIJE DO VISEGRADA PA I DALJE. TADA SE TO ZVALO SPLAVARENJE. BOSNA FILM JE O TOME NAPRAVIO DOKUMETARAC “SPLAVARI”. KASNIJE JE SPLAVARENJE NIZ TARU I DRINU DO FOCE BILO HIT “HIGH SOCIETY”, RIBOLOVACA I LJUBITELJA PRIRODE. CUVENI SU SPLAVARI BILI SOFRADZIJE, CENGICI I DRUGI, A POSEBNO ADEM PENDEK. RAHMETLI. POGODILO GA SNAJPERSKO U SARAJEVU. SINOVI MU NASTAVLJAJU POSAO. SPLAVOVO SU BILI OD 8-10 GREDA - ZAVISNO OD VODOSTAJA, OD BROJA PUTNIKA, ILI KOLICINE PREHRAMBENIH ARTIKALA.

KAKO JE TO IZGLEDALO U PRAKSI EVO PRICE KOJU SAM CUO IZ DRUGE RUKE. SVOJEVREMENO JE IZ SSLIVANSKOG (DJURDEJEVICA TARA)DRUSTVO AHMED CCERIC - CCERA, NEDO MAHIC I DRUGI, SA RATOM DUGONJICEM, BRACOM KOSOVCEM I LJUBOM KOJOM KOJI JE VEC PONEO PODOBRU ZALIHU PROVIJANTA, TAMAN ZA OMANJU ZADRUZNU PRODAVNICU, A NA LEVER TARI JE TREBALO UZETI JAGNJE. ONAKO “DA SE NADJE”, ZLU NE TREBALO. CCERA I NEDO STALI U PLEVLJIMA DA NABAVE KRUH I DRUGI PROVIJANT. CCERA IZ AUTOBUSA POKAZA NEDI NA LUBENICE I PRSTOM DOCARA KUPOVINU. SAT KASNIJE STIZE NEDO U SSLIVNASKO SA KAMIONETOM PUNIM LUBENICA. TAMAN ZA JEDAN SPLAV. RATO BJESE LJUT PA SKOVASE DRUGI. IPAK, LUBENICE NISU MOGLE STATI, JER JE SPLAV TONUO. NEDO MAH(ER)IC SE SJETI PA SKLOPISE ARANZMAN SA NEKOM DJECOM DA TU CEKAJU JEDAN DO DVA SATA PA DA POCNU LUBENICE BACATI U VODU. POLA BACE A DRUGU POVINU ZA SEBE ZADRZE. K’O SPLAVARI CE IH UHVATITI U “RADMANOVOJ LUCI” GDJE BJESE PRVO NOCENJE. IZGLEDA DA DJECA NISU BILA STRPLJIVA, JER SE LUBENICKI KONVOJ POJAVIO VEC U OBLIZNOJ “LEVER TARI” GDJE SE CEKALO NA JANJCA. NE ZNA SE TACNO KOLIKO JE LUBENICA PROPALO, ALI IH JE BILO SASVIM DOVOLJNO USPUT U VIROVIMA, ILI LIMANIMA (TIHAJE GDJE SE VODA VRACA UNAZAD) DA SE DRUSTVO SLADI IAKO JE NAJVECI DIO VRREMENA PROVELO U KARTANJU ZA STA IM JE NA SPLAVU MONTIRAN STO I BALDAHIN. AKO BI IM TALAS U BUKU ODNEO KARTE, SPASAVALI SU EVIDENCIJU, A REZERVNIH SPILOVA JE BILO SIJASET. DA LI KOJA LUBENICA STIGLA DO FOCE, GORAZDA ILI VISEGRADA, NE ZNA SE, IAKO JE POZNATO DA SE NA DRINI DESAVAJU SVAKOJAKA CUDA.

PROSAO SAM TARU I DIO DRINE KAJAKOM JEDNOM A SPLAVOM VEC NE ZNAM KOLIKO PUTA. POSLEDNJI PUT, A TO BJESE PRED ZOI 84, KADA JE ADEM CUO DA DOLAZIM NIJE UZEO DRUGOG SPLAVARA PA SAM JA VOZIO NA ZADNJEM VESLU ZVANOM “BABA”. ZA RAZLIKU OD KAJAKA GDJE VESLO IGRA GLAVNU ULOGU, NA SPLAVU SE RADI SAMO O KRMARENJU KOJIM SE SPLAV DOVODI U STRUJU ILI DA UDARI U ODBIJAJUCI TALAS OD STIJENE KAKO BI PROMIJENIO PRAVAC. IZGLEDA OPASNO KAD ADEM NAVODI SPLAV TACNO NA STIJENU A SPLAV SE, U ZADNJI CAS, ODBIJE OD NJE.

E SADA JE U MODI RAFTING NA GUMENIM CAMCIMA, GDJE SE PODOBRO VESLA. PORED TARE, RAFTIRA SE NA UNI, VRBASU I NERETVI. SVOJEVREMENO SAM PREDLAGAO DA SE GUMENJACIMA SPUSTA VECERICOM PA U BOSNU DO KADINOG VIRA (SEMIZOVAC) GDJE JE, KAKO SAM OBAVIJESTEN IMANJE SARENKAPA(?). PRIJEDLOG JE ODBIJEN JER “VISE SE ZARADI NA PORCIJI CEVAPA”. TACNO, SA BOSANSKOG ASPEKTA “MAT’RETI, NEMOJ ME POMJERATI”.

VLADI SAM SUGERISO DA ODE NA NERETVU DO DZAJICA BUKA. STETA STO ME NIJE POSLUSAO.
IDITE DOK NAM SLOVENCI NE IZGRADE HIDROEKLEKTRANE I “CIVILIZACIJA” POBJEDI KULTURU.

NEDO BOG DA NEKO U SLOVENIJI PREDLOZI PREGRADJIVANJE SOCE.

NASI NERETVU DAJU. JEBO PRIRODU - “DAJ MI DESET U PO, PIVU U ZELENOM, MALBORO U TVRDOM I LIONMI U PADZE!”

Zeko

PS. Cico jeste u pravu za zamrlost na blogu, ali je to ipak rezultata ljetnih vrucina kad mozak malo zamre. Doduse, postoji opasnost da se blog pretvori u pronalazenje ljudi i razmjenu adresa. Ako se to dogodi, naredna rubrika ce biti: POZDRAVI gdje cemo narucivati “Mati Maticu zelim sve najbolje u povodu proslave petnaestljetnog izbjega iz Bosne pjesmom “Otiso si/ sarmu pojo nisi”. Njegov Pero Peric

Postovani profesore Zeka,

Prijatno sam iznenajen da ste splavarili kanjonom Tare jer je to moj zavicaj. Ja imam porodicnu kucu 15 km nizvodno od Mojkovca, selo Gosilovina. To je 3 km do ulaza u najopasniji, najdublji i najdivljiji dio kanjona Tare. Tacnije od vira Tmajevac gdje se ulijeva rjecica Ravnjak ili kako je jos zovu Bistrica po istoimenom selu, do Djavoljih Lazi ili malo nize 2 km manastir i selo Dobrilovina, ne moze se splavariti. Kajakom su tesko prolazili vrhunski kajakasi iz Austrije i Svajcarske, a bilo je i smrtnih slucajeva. Sada ja na tom potezu vodim prijatelje i poznanike. Na nekim mjestima moze se proci samo uz moju pomoc. Nekada sam na tom prostoru cuvao goveda, lovio ribe, divlje svinje i drugu divljac. S vremena na vrijeme spustim po neku grupu gumenim camcem od Sljivanskog do Scepan polja sa nocenjem u Radovan Luci i Brstenovici. Ljudima je interesantnija kombinacija jednodnevnog splavarenja od Brstenovice do Scepan Polja jedan dan po Durmitoru ( Jablan jezero, Ledena pecina, Bobotov Kuk ili Savin Kuk ) Zabojsko jezero na Sinjajevini iznad Dobrilovine Gostilovina- Djavolje Lazi Bjelasica ( tri manja jezera i tri vrha oko 2000 m/nm ) a sve po jedan dan. Kampovanje i domaca hrana: jagnjetina, skorup, sir itd. Na Mojkovackoj strni Bjelasice- Vragodo je planiran skijaski centar. Ako bi se izgradio, staze su takve da bi se moglo odrzati Svjetsko prvenstvo u svim disciplinama. Staze su bez kamena, trava je borovnjak pa kada padne prvi snijeg on ostaje upleten kao podloga do kraja sezone. Tu se snijeg zadrzava po 5 mjeseci. Toliko o tome.
Kako ste Vi? Kako Vam je kcerka? Gdje zivite? Pisite mi o Vama opsirno.
Ja s am u Beogradu. Radio sam 4-5 godina u srednjoj skoli i AK Partizan, vise volonterski. Sada pomalo radim kondicione treninge i po tri mjeseca na Kopaoniku skolu skijanja. Sin mi zavrsava Fakultet sporta i fizickog vaspitanja, smjer kondicija.
Toliko za sada, primate puno, puno pozdrava od Vuka ( Branka Vucinica ).

Moj mejl je brskovo@hotmail.com

Dragi Vuče,

Drago mi je sto si se javio. Opis kombinacije splavarenja i planinarenja me podsjeca na nasu avanturu penjanja na Kom, srednjovjekovni grad istoimene zupe, odmah ispod Glavatičeva a u trouglu Neretve i Rakitnice. Vas dvojica studenata: Vobornik i ti, izvan programa nastave logorovanja, opremljeni alpinističkim rekvizitima, popeli smo se sa pristupne strane na grad, a konopcima se niz ostatke zidina spustili na stranu ka rijeci Rakitnici, za koju smo mislili da je nepristupacna covjeku. Kad tamo, dva deckica-cobana cuvaju krave. Zblanuti, pitamo ih kuda su dosli. “Kroz rupu u brdu” rekose. I stvarno dva povelika prolaza nastala prije bogtepita koliko vijekova/milenija. U Raktinicu smo se spustili niz kamenu rižu (morenu), napravili male splavove da na njih stavimo stvari i zaplivali niz kanjon ka uscu u neretvu. Nismo mogli govoriti koliko je voda bila hladna. Onda ugledasmo “plažicu” obasjanu suncem i napravismo gresku - izasli da se odmorimo. Sunce brzo zaslo a valjalo je ponovno u ledaru. Obadvojica ste cutali, a mogu misliti sta vam se motalo po glavi.

No, ima ona KARAKTER SE JACA KROZ AVANTURE.

Pozdrav i sve najbolje od mene, Acane koja je doktorirala i sada je profesor na Western Ontario University, ter Mikice koja se odmah sjetila: “Jel’ to onaj sa divnim osmjehom i jos ljepsim zubima?”

Zeko

Postovani profesore Zeka,

Veoma sam se obradovao Vasem pismu sa kojim ste me za trenutak vratili u davna lijepa vremena. Vracajuci film penjanja na Prenj, sjetio sam se trenutka kada sam se dobrovoljno javio da se spustim za “derezu” koju je jedan student nehotice ispustio i otkliznula nekih 15-20 m niza snijeg (u julu) oko 50-100 m ispod vrha. Rekli ste studentima da ce Vuk demonstrirati spustanje parajuci “capinom” i petama. To sam i ucinio, ali nakon 5-6 m dobio sam ubrzanje. Snijeg je bio meksi u donjem dijelu a i veoma strmo. Instiktivno sam se pruzio, u borbi za opstanak, udario capinom iznad sebe pa sam djelimicno usporio, ali ipak, prilicnom brzinom udario u 2-3 slucajna kamena koji su vireli iz snijega. Ugruvao sam se, ali i zaustavio iznad provalije od nekih 100-200 m. Kada sam izasao na pravi put, krvavih laktova i koljena, posle 10-15 minuta, tek me je obuzeo strah. To je ona povratna, odbrnbena reakcija organizma, kada u opasnijim situacijama borbe za zivot, dolazi do sloma funkcja. Znam da ste se, u prvom trenutku, vise uplasili Vi nego ja, jer ste bili svjesniji trenutka opasnosti.

Milo mi je da je Acana uspjesna. Dali mozda predaje atletiku? To bi me jos vise radovalo, jer je od Vas mogla puno da nauci. Ima li djece? Kako ste Vi sa zdravljem? Hvala Mikici na komplimentima. Da li nekad dolazite u zavicaj? Sta znate o ostalim profesorima ili bivsim studentima nase generacije.

Primite puno iskrenih pozdrava od Vuka!