dovla.net

Velikan pisane riječi Ivo Andrić je svojevremeno rekao kako je i njegov kofer jako puno proputovao, ali on ne nosi nikakve utiske sa tih putovanja. Ni ja, kao ni većina ljudi, ne putujem kao kofer i evo mojih pokušaja da prenesem svoje najsnažnije utiske čitaocima ovog Bloga sa mojeg zadnjeg putovanja.

Vraćajući se sa odmora koji sam proveo dijelom u Austriji i dijelom u Israelu, sjeo sam ispred ove sprave da nesto malo napišem sa tog putovanja. Neće to biti reportaže putopisnog karaktera, vec 2-3 priloga o mojim jakim utiscima o dogadjajima kojima sam bio prisutan i mjestima koje sam posjećivao tokom boravka u ovim zemljama. Read more »

Pokušavam da izbjegnem “osjetljive” teme i komentare odbacujući objavljivanje isuviše provokativnih, posebno obojenih nacionalizmom ili mržnjom, ili pak usmjerenih na ličnu difamaciju. Istina, nisam dosta puta upotrijebio svoje “uredničke makaze” jer nije ni bilo potrebe za intervencijama. Ponekad obavim i potrebne konsultacije. Htio bih kroz jedan primjer da ilustrujem taj vid komunikacije, pa prilažem poruke koje su razmjenjivane da bi se donijela adekvatna odluka.

Takodje bih htio još jednom da izrazim svoje iskreno divljenje ličnosti Azre Jajatović, njenim razmišljanjima, stavovima i riješenosti da “istina izadje na vidjelo dana, uz ma koju cijenu”! Read more »

Dugo razmišljajući kako da nastavim svoj rad na pisanju, došao sam do zaključka da jedno važno područje našeg života do sada nije ni dodirnuto, a kamoli obuhvaćeno. To je boravak u Poljskoj koji bi trebalo pretstaviti u nizu priča ili kao jednu dužu novelu. Namjera mi je da to počnem odmah i da se pozabavim kako je do toga uopšte došlo da se počnemo interesovati za ovaj dio svijeta koji nam i nije bio u planu osim kao neke usputne poslovne destinacije kako je to i krenulo. Ne krijem da su nam neka zanimljiva poznanstva ipak otvorila oči i ukazala na neke savim druge, do tada za nas skrivene, draži i mogućnosti ove zemlje ali, presudno je bilo kada sam ipak prihvatio projekat “Srebrnog tornja u Varšavi” gdje sam radio kao arhitekta i vodio poslove završnih radova na ovom objektu, upravo kad je izbio rat u bivšoj Jugoslaviji i kad smo mi ovdje u inostranstvu gradili, dok nam se zemlja razgradjivala i nestajala pred našim očima. Tada se dogodilo da smo se kao cijela porodica našli u ovoj zemlji i tu ostali.To je ta prica. Read more »

Kao što je obećao, Pego je započeo pisati priče ili novele za najavljeni serijal “U zavjetrini rata” koji ćemo objavljivati tokom narednih sedmica (vjerovatno po jednu priču sedmično). Prva priča nosi naziv “Varšavski memoari” i obradjuje razdoblje prije (ovog) rata, razloge koji su opredijelili porodicu Debevec za iseljenje u Poljsku, a priče koje slijede obuhvataju period snalaženja i preživljavanja, početak zapleta na Balkanu i atmosferu u “dijaspori”, period rata i nagovještaj krhkog mira…

Pegin dosadašnji “literarni opus” na blogu izazvao je veliko interesovanje, broj otvaranja i čitanja njegovih priloga najbolje oslikava taj interes. Ova serija dobija na značaju jer ulazi u sferu stvarnog života, opisuje dogadjaje kojima smo i svi mi bili svjedoci i daje podlogu za valorizaciju naših vidjenja prijeratnih dešavanja, rata i poraća…

Danas smo odlučili da posjetimo poznati Festival iz doba Renesanse koji se tradicionalno održava blizu Flinta, otprilike 80 km od našeg mjesta. Krenuli smo “džematile” Suada, Robi, Vesna, Ian i ja i tamo proveli preko četiri sata. Bilo je daleko iznad mojih očekivanja. Naime, ovakvi festivali održavaju se u mnogim gradovima Amerike i veoma su popularni.

Festival koji smo posjetili održava se u posebno izgradjenom gradiću sa bezbroj ulica i raznih gradjevina u srednjevjekovnom stilu u kojima su smještene prodavnice “svega i svačega”, prodaje se odjeća i razne vrste suvenira iz tog doba, a znatan broj namjenjen je prodaji hrane i pića i pred tim mjestima bili su cijelo vrijeme najduži redovi. Read more »

Pretprošlu razglednicu sam završio jednom anegdotom iz školskog života. Sada bih pisao o nekim ozbiljnijim, možda je bolje reći tragičnim temama, koje moje prijatelje u emigraciji ne ostavljaju ravnodušnim. Pitamo. Imaju li pravo gradjani BiH, naša djeca (budući ekonomisti, matematičari, trgovci, ljekari, privrednici i  dr.) – da saznaju da se u susjedstvu, s one strane ulice, ograde, školskog zida — od svih riječi kojima se nazivaju brojevi, od jedan do bilion, različito kazuju samo tri  riječi : tisuća: hiljada ; milijun : million ; bilijun : bilion. Da se od svih zamjenica samo nekoliko drukčije u komšiluku izgovaraju : ko: tko ; netko: neko; niko: nitko ; svako : svatko. …Da i oni s one strane brda ili rijeke, u drugom kantonu ili županiji , ili srezu, imaju stotinjak hiljada istih imenica i glagola i njihovih oblika ; da su iste konjugacija, deklinacija, fleksija. Da i danas ima 17 miliona gradjana (Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci, zapadni i istočni, Hrvati i Srbi – (sve po abecednom redu) koji se sporazumijevaju nadnacionalnim ili multinacionalnim, ili metanacionalnim jezikom.

Još je filozof, KVINTILIJAN, učitelj djece rimskih careva, ( I v.), u djelu Obuka besjednika, tvrdio da je najdragocjenija ljudska osobina za učenje i spoznaju – radoznalost. Kao dijete nisam čuo za Kvintilijana, ali sam se dva puta u djetinjstvu, a dva—tri puta kao odrastao, penjao na minaret. Prošvercovala me mala raja i jarani. Read more »

Dok sam radio u “Svjetlosti” krajem sedamdesetih, najradije sam se družio sa dobrim, starim Ferencom, izuzetno dragim čovjekom koji je bio veoma popularan, naročito kod pripadnica slabijeg pola koje su ga obožavale. Najljepše je bilo za vrijeme sajmova (najčešće u Zagrebu) gdje smo skoro svako veče provodili zajedno u veselom, prijatnom druženju.

Napokon sam ga pronašao i iskoristio Cakijev boravak u Rovinju gdje Ferenc sada živi sa sinom Davorom da isporučim pozdrave, a njegovu najnoviju sliku mnoge njegove bivše kolege i koleginice dočekaće sa zanimanjem. Ferenc je sada u 82.godini, odlično izgleda, ne žali se uopšte, osim što mi vid popušta. Živio moj dragi Ferenc!

U augustu mjesecu 2007. u Hotelu “Adriatic” u Opatiji održana je već tradicionalna manifestacija  “Bejahad” (na hebrejskom ” Zajedno”).

Manifestacija okuplja članove Jevrejske zajednice iz ex- Jugoslavije koji sada većinom žive van prostora bivših granica. Na skupu se okupilo više od 300 učesnika iz 20 zemalja.

Manifestacija se odrzava pod geslom “Kulturom do zajedništva” što je i potvrdjeno konceptom ovoga druženja.

Tokom 8 dana druženja održano je niz koncerata, promocija knjiga, predavanja, filmskih projekcija, pozorišnih predstava i panel diskusija.

Skupu je prisustvovalo niz značajnih imena. Da nabrojim samo neke od učesnika: David Albahari, Predrag Matvejević,Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Slavko Goldstein, Oskar Danon, Žarko Puhovski, Slobodan Šnajder, Predrag Finci, Ismar Mujezinović, Zijah Sokolović, Jelisaveta Sabljić, Eva Ras kao i mnogi drugi učesnici koje nisam naveo. Read more »

Kultura

18.09.2007 19:29

Neopisiva ljepota glasa

Umrla operna umjetnica Ljiljana Molnar-Talajić

Autor MAJA STANETTI

U Zagrebu je preminula Ljiljana Molnar-Talajić, velika operna pjevačica i glazbena pedagoginja te prvakinja Opere Hrvatskoga narodnog kazališta. Zvali su je najboljom Aidom na svijetu, za neopisivu ljepotu njezina božanskog glasa, ujednačenog u svim registrima, “istovremeno robusnog, prozračnog i milozvučnog” ponestajalo je riječi.

“Na svijetu ima mjesta samo za jednu primadonu. Možda je umjesto mene, da su joj prilike išle na ruku, to mogla biti Ljiljana Molnar-Talajić”, zlata je vrijedna izjava velike Montserrat Caballe, potpuno svjesne o kakvoj je unikatnoj umjetnici riječ.

Ljiljana Molnar-Talajić rođena je u Bosanskom Brodu 1938. godine, a od prvog nastupa u Sarajevu 1959., kada se u još studentskoj dobi predstavila sarajevskoj publici kao Grofica u Mozartovu Figarovu piru, mlada je umjetnica pokazala takvu glasovnu virtuoznost i scensku sigurnost da su i oduševljena publika i kritika jednoglasno pozdravile rađanje nove operne zvijezde.

Slijedile su kreacije Michaele u Carmen, Margarete u Faustu, Desdemone u Otellu, Cio-Cio-San u Madame Butterfly, Leonore u Moći sudbine…, a iznad svega, antologijske interpretacije Aide i Norme. Od 1965. do 1975. bila je članica Sarajevske opere, a od tada prvakinja Zagrebačke opere.

Zbog njezinih se blistavih nastupa u Trubaduru, Krabuljnom plesu, Don Carlosu i Otellu, predstave nisu propuštale, a posljednja je njezina premijera bila nezaboravna Norma, kao i niz nastupa u Verdijevu Rekvijemu. Kada se prvi put pojavila na Maggio musicale Fiorentino, Ljiljana Molnar-Talajić oduševila je publiku anđeoskim pianom. Govorilo se: “Takav bi sopran i sam Verdi u svom Rekvijemu poželio čuti”. A kada je jednom zasjala na pozornici veronske Arene, nitko je sljedećih sezona nije mogao zasjeniti.

Godine 1980. Ljiljana Molnar-Talajić prelazi na Muzičku akademiju, gdje se skrbila o razvoju mladih pjevača. Njezina ljudska jednostavnost ogledala se i u nizu humanitarnih koncerata koje je održavala posljednjih godina. S puno osjetljivosti za ljudsko stradanje i muku još nedavno je govorila:

“Poslije rata uopće nisam odlazila u Bosnu. Ja ne živim u Bosni, ali Bosna živi u meni. Shvatite me, da odem u Sarajevo, puknulo bi mi srce. Mnogi su mi prijatelji poginuli, ili sinove izgubili…” Utihnuo je “posljednji veliki verdijanski glas”, kako je za Ljiljanu Molnar-Talajić nedavno ustvrdio Gottfried Červenka, urednik operne glazbe na austrijskom radiju.

Sve ono što smo gledali u filmovima dogadjalo se bar djelomično i u našim stvarnim životima. Sa razlogom ili bez razloga? Ma, ko bi još to mogao znati?!.

James Dean je jedne kobne subotnje većeri na kasnoj, vanrednoj projekciji u kinu “Partizan” potpuno promijenio naš životni smisao. “Istočno od raja” je bio film za pamćenje, napravljen po Steinbeckovom sjajnom romanu. Za vrijeme filmske projekcije tajac. Nije se čula ni muha. Poslije filma, kolone mladih ljudi su se zbunjeno i bez riječi razišle kućama. Nista vise nije bilo kao prije. Read more »