Tvrd je orah čudna voćkovata…
Većina blogovaca su u sretnim, metuzalemskim brakovima i ni na pamet im ne pada da ima nas, u manjini doduše, koji su na jedan ili drugi način ostali sami.
Nisam sigurna da li je ovo tema za sve nas ali, začepiću nos i skočiću, pa jal đa jal bu, isto mi se piše (i ako možda “glavni i odgovorni” smatra da to nije tema za blog, poštujem).
Možda neki od vas imaju savjet za tu našu “nacionalnu manjinu”, pa bujrum, od savjeta glava ne boli, zar ne.
Sada bi trebalo da kažem: desilo se mojoj prijateljici, pa savjet tražim, ali ne, NE, desilo se meni, meni lično i personalno.
Kada osoba ostane sama, u tuđem svijetu, bez ljudske podrške onda i najbeznačajnija topla riječ može sve da promijeni.
I tako, mic po mic, dođeš u situaciju gdje više nema izlaza, gdje si optužen/a za ovo ili za ono i onda te toliko zaboli da zaželiš da te više nema.
Bez namjere da savjetujem ikoga želim da skrenem pažnju na činjenicu da, iako smo sada u tuđem svijetu i pokušavamo da se uklopimo, ipak sa sobom nosimo jedan “prtljag”, koji upućuje na to da kada se javljamo jedni drugima budemo svjesni činjenice Homo balcanicusa primitivicusa. Jer, ako se osoba ženskog pola prva javi osobi muškog pola, to je ZIHER UDVARANJE - PRVI KORAK! Ćega baaaa?
Eh, tu smo ostali na istom, istorijskom nivou razmišljanja, nažalost!
A, gdje nam je ostalo druženje? U školu smo išli sa dječacima i
djevojčicama. Mnogi od nas su imali vjerne prijatelje oba pola. Pa šta se tu sada promijenilo?
Drago bi mi bilo da blogovci daju svoje mišljenje jer ako se ovako nastavi niko se ni sa kim više družiti neće moći a da mu ne podnese svoj finansijski izvještaj i sva ostala potrebita dokumenta.
Srdačan pozdrav
Zdenka
UK
otvoreno: 817 puta
srijeda, 5. septembar 2007 u 16:38
Zdence opet zakuhalo
A njoj je lako (ili lahko - kako vam drago), jer joj je suprug bio Englez, pa ne znamo kako da je napadnemo. Sto ne uze nekog naseg iz “suprotnog tabora” pa da je deljemo? A taj njen Englez William Tribe - Bil, bjese veci Bosanac od mnogih, meni znanih, Bosanaca. Bosanac a Englez!! Svasta! Englezima ne pada na pamet da napadnu Zdenku jer nije njihova.
No, nije rijec ni o Zdneki ni pokojnom (rahmetli) Bilu. Cak nije rijec ni o mjesovitim brakovima, Rijec je o ODNOSU prema toj manjini. A odnos prema manjinama je indikator demokracije.
Moji roditelji pripadaju toj manjini. I sam sam zenidbom “anamo nje” manjinac ili “bastard” kako nas nazivaju. Koliko blogovaca (dovlovaca) pripada toj grupi?
Kada nas je zadesavalo ono sto se desilo, mjesoviti su brakovi proglaseni kugom. Mogao bi ispricati seriju dogodovstina ljudi mjesanaca. Rastava, tuca, pljacke, ostavljanja na nemilost itd. No to su tuzne, uzasne price.
A kako na to gledaju drugi? U Brazilu vas uopste nece shvatiti ako ih upitate za mjesovite brakove. Socilologija tvrdi da: “mjesoviti brakovi, ako ne mogu da rijese, mogu znatno doprinijeti u rjesavanju medjuvjerskih i medjunacionalnih nesporazuma”.
Kada je 1995 grupa humanitaraca iz Berlina, podrzana od iste grupe u Gottingenu i Munchenu, visokoj predstavnici UNHCR, Sagato Odaki, prilikom njene inauguracije u doktora causus honoris, urucila elaborat o polozaju mjesovitih brakova sa podrucja Bivse (nam) domovine (ili otadjbine - as you like it), USA i Canada su otvorili posebne useljenicke kvote. Zadovoljstvo sto sam ga imao radi aktivnog ucesca u toj akciji pokvario je komentar/pitanje jednog jednosmjernog bracnika: “jel ti to pomazes——-” umjesto crtica staviti neku naciju ili vjeru.
Da zavrsim. Gledaju dva istopolna bracna pripadnika kako se muz i zena svadjaju na krv i noz. I komentar: “Ah ti mjesoviti brakovi.”
Zeko
petak, 7. septembar 2007 u 15:34
Zdravo Zdenka!
Zasto bi bili prijatelji, cak i poznanici - nego da I pruze ruku i rame kad treba?..Inace - nisu prijatelji? Naravno da ti je dragocjena svaka lijepa rijec koja ti daje osjecaj i pokazuje da je nekom ipak stalo i misli na tebe..
Stalno mi se misli ovih dana vracaju na tvoj prilog/”slucaj”.Nisam sigurna da je shvacen…Uostalom, imam utisak - da mnoge teme ostaju samo nabacene, izmedju ostalog, i iz tog razloga?..Pa, imam neki osjecaj duznosti da ti kazem - mislim da grijesis sto se tice mjesovito drugarskih odnosa, JA nemam to iskustvo i saznanje..To je vjerovatno opet neki nesporazum..?Sjecam te se kao zgodne i vesele djevojke,sa konjskim repom, u sirokim suknjama i uskim majicama sivo plavih tonova - iz gimnazije, sa hora (kod Peseka),kad si djecu dovodila u Skolsku polikliniku…Uprkos usamljenosti, sto je zapravo MASOVNA pojava, vidim da uopste duhom nisi posustala!U vezi I toga - razmisljam ovih dana: dali smo mi, ljudi sa tog podrucja, ili, iz tog vremena, i zasto(bas zbog te specijalne miksture?) specijalno nabijeni emotivnim nabojima? Koliko je to prednost, koliko mana? Dali, na tako malom podrucju, I zbog toga, imamo tako talentovane pisce, filmadjije, slikare, sportiste, muzicare, …itd?
Ti sigurno znas da i u Londonu ima nase raje, Sarajlija, cak iz nase gimnazije,nasih generacija, s kojima, sigurna sam, mozes uvijek naci zajednicki jezik, uz casicu razgovora..
Sve najbolje, srdacni pozdravi, Andjelka.
petak, 7. septembar 2007 u 19:45
Ćaos Anđelka,
)
hvala na komentaru jer si u pravu da moj prilog neki nisu ispravno shvatili.
Svjesna sam činjenice da u LONDONU živi većina naših izbjeglica ali, ja živim na oko 150 km udaljenosti od glavnog grada i nemam tu sreću da se s njima mogu družiti.
Opet nosim “konjski rep” (iz praktičnih razloga) samo što je sada protkan srebrnim nitima!
I na kraju da napomenem da NISAM USAMLJENA nego SAMA, kao i to da kada iskreno, najiskrenije počneš da se s nekim DRUŽIŠ putem pisane riječi, ni na pamet ti ne pada da TAJ DOTIČNI smatra da mu se U D V A R A Š!!!!
Srdačan pozdrav tebi i tvojima
Zdenka
(Kalimero
subota, 15. septembar 2007 u 15:46
Draga Zdenka,
sve hoću da i ja šarnem koju na ovaj tvoj pledoaje ali nikako ne stižem od brojnih novinara, intervjua, TV, radio, e-mailova, a sad još i kondicione pripreme za obračin kod OK Golfcreeka, pa sad ti vidi! Ovaj Celebrity life je zbilja iscrpljujući..
Nego, što ‘no, boničko, ‘nako napade naše lijepe bosanske machomen-e i to još na latinskom!! Nema to smisla, niiiisu oni takvi! Drugi put kad dobiješ potrebu da ih grubo izružiš upotrebi kakav izraz na kineskom, ta znaš i sama da kod nas svi govore latinski!
A, sad jedna ozbiljna: itekako su nam svima potrebni prijatelji kako oženjenim tako i
neoženjenim pogotovo ovim posljednjim, onima u tuzemstvu i onima u inozemstvu, pogotovo ovim posljednjim…..
Srdačno Azra K.
subota, 15. septembar 2007 u 21:35
Azra,
A sta je sa udatim i neudatim, pogotovo ovim posljednjim (ledicnim). Bogami Ti zavidim. Nego,sta je sa Tvojim tenisom, jesi’l to batalila skroz?
Ja dobio od sina masinu, iz coska u cosak, na mrezu, a Boga mi cesto, uhvati me i u “no man land”. Imam ovdje neke Madzare (dovedu ponekad i jednu Mdzaricu), pa onda Mijada i Samira, i oko nekoliko Indusa (dobri su) - poigra se. Jedino sam zanemario ribarenje, nikako da krenem kako treba - jednom i tri cetiri mjeseca - premalo za prave ribe, kojih ima na pretek u Atlanticu, a ni Potomac rijeka nije za podcijeniti.
Pozdrav,
Halid Grozdanic - Sterling, VA
subota, 15. septembar 2007 u 23:38
Halide, ne budi bukvalac, valjda se udate i neudate podrazumijevaju!
Ja tebi, opet, zavidim na tenisu, golf me je skroz okrenuo od njega iako sam, kao što znaš, bila mahnita za njim.
Šteta što više ne loviš ribe, mislim one u vodi za druge ne znam, puno puta smo se Sejo i ja počastili uspješnim rezultatima tog tvog sporta.
Pozdravi Senadu i pičuladiju.
Srdačno Azra K.
nedelja, 23. septembar 2007 u 10:59
Mi samo zelimo pozdraviti bloggere. Vozdrica od Saralija (sada u Kanadi).
Vidimo da je moguce “Bosancerosa” istjerati iz Bosne, ali Bosnu iz njega nikada.
Naravno, jos postoji normalno druzenje bez ikakvih primjesa, ali za to treba imati pravu osobu sa druge strane.
No, naci takvu osobu je sve teze. Sarajlije postaju rijetka vrsta. Vise ih je u svijetu nego u svome gradu. Neki su se vratili, neki nikada nece.
Zdenka, samo rijetki nisu usamljeni kada su sami.
Nekada samoca samo ukazuje na izbor drustva, premda to ne znaci da oni koji pricaju sami sa sobom imaju zanimljivog sugovornika
Zanimljiv je ovaj vas mali blog. Vraticemo se jos koji put. Sve naj!