Žika Bobar: Umjetnost mogućeg
Kad ode ljeto, kad dijaspora popravi zube, malo napuni baterije i ode, i kad Rajvosa opet postane Sarajevo, Ferhadiju ispune neki novi, a i pokoji stari žitelji. Umjesto lijepih restorana i ugodjaja susreta sa rajom iz Rajvosa u Ferhadiji ili inim kafanama, raju možete naći na sahranama, ali i nekim drugim manje depresivnim prilikama. Umjetničke izložbe raznim povodima, postale su mjesto susreta upornih tragača za onim Rajvosa.
O umjetnosti sam znao samo toliko koliko sam naučio izmedju viceva prof. Bore Mihačevića, legende Prve gimnazije, i sada od svoje kcerke Maje. Maja je 92′ plačući napustila Rajvosa i vratila se u Sarajevo kao magistra istorije umjetnosti i slavistike Univerziteta u Gracu, puna ambicije i uspomena.
Dobila je odmah posao kustosa u Umjetničkoj galeriji BiH, zavolila ga i ostala sa ekipom mladih ljudi, povezanih istim entuzijazmom i emocijama. Organizuju brojne izložbe u svojoj galeriji, ali i u gostima. Stekle su ugled, a to isto omogućile i novim talentovanim umjetnicima.
Onda je došlo vrijeme za stalnu postavku iz bogatog fundusa Galerije i brojne dileme koga i kako izložiti, a da dežurni kerberi ne broje krvna zrnca. A onda proradi “malo Rajvosa”.
Šta je to što veže univerzalno sve slikare? Ivana Udovičić se sjetila - BOJA.
Formirana je postavka rasporedjena u odjeljke sa temom- boja (crna, bijela, crvena…)
Na ulazu u svaki odjeljak je informativna tabla s opisom boje i njenog univerzalnog značaja, njene istorije, sudbine i simbolike. Ni riječi o umjetnicima čija će djela sama govoriti, povezana bojom, bez obzira na stil, epohu, pravac, generacijsku pripadnost, a i krvna zrnca. Protrnem i vidim novo Rajvosa.
Kad opet dodjete, nadjite malo vremena i obidjite Umjetničku galeriju BiH i podržite ove mlade ljude.
Milenko Žika Bobar
PS. Umjetnicka galerija BiH nema jos nikakav status i finansira se od danas do sutra, zahvaljujuci milostinji federalne i kantonalne vlade i iznajmljujuci neke prostore kafanama ili promotorima raznih firmi.
