Pego: Hvala svima

Optimizam je svojevrsna prevara. To je nepostojeći razlog da se ubrizga dodatna količina goriva kako bi se savladale neke prepreke. Danas mi je to potrebno više nego ikad. Jer mi sve ispada, a malo šta polazi za rukom. Slova mi bježe, misli se uvrću, a i vrijeme me nervira jer liči na pravu pravcatu slinavu jesen. I eto me tu sam gdje sam, bez elana i bilo kakvih nadahnutih misli koje bih pretvorio u tekst. Ali, ipak, mogu da bacim pogled za uho i da se zahvalim svakoj osobi sa ove planete što mi je dala podršku da se prekotrljam preko tako važne odluke da se suočim sa operacijom kuka koja je za nekog mačkin dim, a za nekog kao što sam ja, prilično ozbiljna i dosadna stvar.

Moram priznati da mi je bilo veoma drago što sam od mojih čauša koji prate blog, dobijao informacije kako se kreće interesovanje čitalaca u pogledu onog što napišem i onog što oni doznaju o meni i mom kretanju u okviru medicine. Posebno mi je bilo drago kad se pojavi neki kratak i usamljen komentar osobe, za koju sam siguran da je ne znam i da nas dijeli možda i generacijski jaz, pa mi sa par iskrenih riječi vrati vjeru u budućnost. Tu su i tople riječi bivših ljepotica, čak i nekadašnjih mojih susjedki koje su me nekad zaobilazile, a sada me čak toplo i dobronamjeno podržavaju i daju mi čvrste podrške. Ali, ipak, treba reći da staro prijateljstvo koje traje godinama bez erozije, u ovim trenucima je dalo svoj nenadoknadivi doprinos da sve ovo prodjem i, evo, da se nadjem na nekom putu uspješnog oporavka. Bilo je i onih koji su me posjetili u Ljubljani, pa i u Varsavi, odmah po mom dolasku, i svi su oni činili snažan potsticaj da se savlada ovo zaista neprijatno stanje u kome sam se našao. Zato svima vama, koji ste na bilo koji način dali doprinos da se bar malo pomaknem i krenem naprijed, od sveg srca HVALA!

Pego