dovla.net

Kako to već zna biti u oktobru, u Sarajevu je ovih par dana vrijeme prelijepo - nema oblačka, zrak je čist, noći, jutra i večeri hladne, a dani ugodni i lijepi, posebno na škrtom suncu.

Pošto sam jos ovdje, a znam da bi i mnogi od vas voljeli da osjete ovo sunce koje dolazi iskosa pomješano sa mirisom lišća, odlučih da se poigram fotografa i uslikam mjesta gdje ljudi najčešće izlaze u ovim prilikama. Pa evo nekoiliko slika. Primjetićete i Cakija pred Egiptom. Lutajući se eto odmara, pa ja, na trenutak, preuzeh njegovu ulogu. Read more »

Talasi rata su velikom brzinom prelazili sa jednog kraja zemlje i pustošili dijelove za koje su mnogi bili uvjereni da se to tamo nikad neće i ne može dogoditi. Ali, rat je postao stvarnost i na Titovoj ulici kad su detonacije odjekivale na svim djelovima i zavlačile se duboko u ostale gradske četvrti što smo zapanjeno gledali na vijestima..Sarajevo, ono naivno, dobroćudno, zatečeno i začudjeno, gorilo je. Ratna mašina je spremala scenarij koji se još, skoro i nedovršen, pretvarao u stvarni dokumentarac koji smo nijemo gledali, frustrirani i nemoćni da bilo što promijenimo, kako ovdje na gradilištu, tako i bilo gdje na svijetu gdje su se pojavljivale razne verzije i razni scenariji.

Od onog zastrašujuceg pucanja po nezaštićenoj masi ljudi koja se uvija pred puščanim mecima koji dolaze niodkud i koje niko ne ispaljuje, osim možda nepoznati duhovi koji siju smrt po mladim, iznenadjenim i zaprepaštenim ljudima ispred Holiday Inna, pa kasnije do uobičajenih i neskrivenih pojedinačnih safarija ili bombardovanja sa okolnih brda grada, sve je to polako ali sigurno stvaralo famu prokletog grada osudjenog na propast i nestanak od koga je što prije potebno dići ruke. Slike o nadmudrivanju životinja koje su u ovom slučaju ipak bili ljudi, obilazile su svijet, dok su ih vješti lovci sabijali i natjerivali da se kriju iza ništavnih zaklona kioska, zidova, kontejnera, iza kojih su ili ostajali pogodjeni i nepomični ili se ranjeni izvlačili uz pomoć svojih nepoznatih sugradjana zahvaćenih istom nevoljom, puzeći prema sigurnijem zaklonu. Postojale su priče o svakodnevnoj igri mačke koja se snajperom poigravala s nepoznatom žrtvom, više želeci da se zabavi nego da je ubije. To se ponavljalo danima i stvarao se neki paranoičan, prisan, čudan i mističan odnos izmedju žrtve i lovca. Read more »

Eh, da mi je samo znati gdje su sada moji stari haveri, braća Ćosići, Ibrahim i Ednan. Stariji Ibro imao je tu čast da ponosno nosi porodični nadimak Ćosa, a mlađeg brata su svi zvali Eno, ili od milja, čak i Enuška.Raja iz sarajevskih naselja Vratnik, Švrakino, Hrid, Širokača, Bistrik ili Bjelave, cijela čaršija, oni koji su imali tu sreću da ih upoznaju, dan danju se sjećaju urnebesnih dogodovština koje su pratile ove veseljake dobre duše i topla srca.

Sve negdje do polovine sedamdesetih stanovao sam u sarajevskom novogradskom naselju poznatom po seljačkom imenu Švrakino Selo. Što bi automatski značilo, živiš u gradu , a svi te drže za strogog papana, urbanog seljačinu! Read more »

Sjećam se još jednog mog dolaska u Beograd kada se rat već bio zahuktao u Hrvatskoj, što bitno nije mijenjalo ni situaciju ni poglede na stvarnost u Srbiji kod mnogih, čak i kod dijela moje srbijanske daljnje rodbine, koji su bili dobrodušni i čestiti ljudi iz raznih društvenih i socijalnih slojeva koja u suštini nikom nije željela zlo i bila umjerena u svemu, kako prije tako i poslije ovih užasnih dogadjaja, i koja je zbunjena i sa nevjericom pasivno ućestvovala u tom zločinu čak i sa samim slušanjem ili gledanjem toga na televiziji. Iznenada sam došao i nisam imao mogućnosti da prespavam u svojoj kući, podalje od centra, koja je bila pusta i hladna budući da je bilo susnježice i snijega pa bi joj trebalo bar nekoliko dana da se zagrije, pa sam u stanu rodjaka moje žene našao utočište i odlušio da kod njega prespavam i završim svoje neophodne poslove i lov na preostale pare koje su već sve bile pretočene u ratnu logistiku. Read more »

Naša kćerka i zet išli su na službeni put u San Francisco, maloga smo teslimili Robijevoj mami u Flint (50 milja od nas), a nas dvoje zdimili u Kanadu da posjetimo Nijagarine vodopade i Toronto. Nakon skoro pet sati vožnje, stigosmo na Nijagaru, ja sam već bio dva puta davno prije rata, a Suadi je prvi put. Ovo je veliki business, ima “mali milion” turista, čini mi se najviše Japanaca. Samo parking košta 12 dolara. Posebnim brodićima turisti koji vole avanture idu pod sami vodopad, svi obučeni u plave ili žute kabanice, ali i medju njima opet najviše Japanaca. Odakle lova? Popeli smo se i na čuveni toranj (lift za dvoje = 25 dolara, a umjesto nekadašnjeg kursa kada je “naš” američki dolar bio 30 posto jači, sada sam za 100 američkih dolara dobio 93 kanadska! E, moj Bush šta uradi od nas) i napravili nekoliko snimaka iz ptičije perspektive. Read more »

TURCIZMI - TIJESNO IME

U prethodnoj, petoj po redu razglednici, predočeno je kako riječi: slovenski, ilirski, slovinski, bosanski, ilirički i dr. u srednjem vijeku, na centralnim južnoslovenskim prostorima, nesmetano prelaze kroz različite plemenske teritorije i zajednice, i služe u komuniciranju. Međutim, poznato je da su riječi dolazile čak sa Pirinejskog poluostrva iz Španije, putem naših Sefarda.

Hebraista Eugen Verber pisao je o uticajima hebrejskog (jidiš, sefardski, jevrejsko-španski) na naš jezik. Pominjao je npr. riječi: pajzl (krcmica), šmokljan i dr.

Neobičnim putevima, poput vjetrova iz daljine, stizale su nam riječi i iz Dalekog istoka i slobodno se kretale na našim južnoslovenskim prosto- rima. Read more »

Već nekoliko godina, bukvalno, pokušavam da nešto više napišem o braći Talić, bivšim vrhunskim sportistima, dizačima tegova, prvacima bivše Jugoslavije. Stariji brat Mladjen sa porodicom živi u Vancouveru i, prije 7-8 godina, sa suprugom Jadrankom i sinom Ognjenom dolazili su kod nas u Arizonu. Zajedno sa valom izbjeglica iz Bosne, došli su u Kanadu i, naravno, kao pravnik, nije mogao naći adekvatan posao, pa se dosjetio da svoj nekadašnji hobby iskoristi kao zanat. Odmah da napomenem da su sličnu priliku iskoristili i Keke Peleksić i Bato Rafajlović koji rade kao treneri gimnastičara u USA i Kanadi. O njima drugi put. Naime, nakon prestanka karijere aktivnog dizača, Mladjo je godinama bio trener kluba “Bosna” u vrijeme kada su, pod njegovim voćstvom 6 puta osvojili Kup i 4 puta bili prvaci Jugoslavije. Godinama je bio i predsjednik kluba, a u periodu 80-84 bio je i predsjednik Dizačkog saveza Jugoslavije. Sa takmičarima BiH bio je na Olimpijadi u Barceloni. Dakle, počeo je da se bavi nekom vrstom trenerskog posla, ali kao “personal trainer” koji priprema vrhunske sportiste. Do sada je pripremao oko 70 profesionalaca košarkaša, hokejaša i fudbalera (NBA, NHL, NFL), a njegov klijent bio je i čuveni Akim Olajuwon, zatim i nekoliko ličnosti iz svijeta filma kao što je glumica Fay Danaway. Read more »

Optimizam je svojevrsna prevara. To je nepostojeći razlog da se ubrizga dodatna količina goriva kako bi se savladale neke prepreke. Danas mi je to potrebno više nego ikad. Jer mi sve ispada, a malo šta polazi za rukom. Slova mi bježe, misli se uvrću, a i vrijeme me nervira jer liči na pravu pravcatu slinavu jesen. I eto me tu sam gdje sam, bez elana i bilo kakvih nadahnutih misli koje bih pretvorio u tekst. Ali, ipak, mogu da bacim pogled za uho i da se zahvalim svakoj osobi sa ove planete što mi je dala podršku da se prekotrljam preko tako važne odluke da se suočim sa operacijom kuka koja je za nekog mačkin dim, a za nekog kao što sam ja, prilično ozbiljna i dosadna stvar. Read more »

Rijetko kada imate priliku, u današnje vrijeme, da čujete ovakvu izjavu pa nije ni čudo što sam se ja baš iznenadio i zakačio za ovu rečenicu koju je izgovorila moja šarmantna terapeutkinja, jedna od dvije koje su se smjenjivale i svaka na neki svoj specifičan način dodavala svoje znanje i umijeće da popravi moju opštu situaciju u pogledu kuka, a i ostalih susjednih organa.

Dragica je bila visoka, otmena i sklona malo slobodnijem načinu izražavanja koji je samo otkrio njenu sramežljivu ali otvorenu dušu, pa se često crvenila što joj je davalo neki neobičan, vestalski izgled na granici skrivene koketerije. Nije se ona naložila na mene što bi rekle moje kćerke, ali nije bila baš ni ravnodušna jer i kako bi kad su oko mene bili sve sami “oldtajmeri” koji su bili okrenuti svojim stalnim problemima i nisu mogli ni da joj zveknu neki kompliment i tome slično. Read more »

Mogu ja bit’ na dnu kugle ove. Mogu bit’ što bajka kaže, preko sedam mora. Mogu biti i još dalje, preko sedam gora. Mogu biti.

Al’ ne mogu bit’ neg’ ono što čini da jesam. Pa treperim s uspomenom ovh dana, Ovih dana s kraja Ramazana.

Dragan Macanović iz Australije