Još jedan Pravednik

Juče smo Suada i ja posjetili naše prijatelje Sanu i Seada - Cicu Dardagana u Detroitu i prisustvovali divnom ispraćaju koji su im priredili brojni prijatelji jer se Sana i Cico definitivno vraćaju u Sarajevo. O ispraćaju drugi put. Medjutim, od Cice smo dobili fotografije i kopije dokumenata o proglašenju njegovog djeda (po majci) Adama Tilla “Pravednikom”, još jednim herojem Holokausta koji je, reskirajući svoj život, pomagao Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata u Zagrebu u vrijeme zloglasne NDH. Ljubitelji sporta primjetiće na spisku imena ostalih Pravednika iz Hrvatske uklesanih na Zidu časti u Vrtu Pravednika u Jerusalemu i ime bivšeg prvaka svijeta u stonom tenisu Žarka Dolinara. U prilogu je Seadovo pismo:

“U Sarajevu i cijeloj Bosni i Hercegovini već dvije godine je trajao rat, ovaj posljednji, suludi, bratoubilački rat. Nada da će svijet nešto učiniti i zaustaviti to ludilo, polako je gasnula. Tako sam se, tražeći bilo kakav izlaz, aprila 1994.godine, zajedno sa porodicom, našao u Americi prolazeći nezaobilazne izbjegličke muke. Radio sam sve i svašta pokušavajući ponovo stati na svoje noge i naći pravac i put za svoju porodicu.

E, baš tada, dolazi oficijelno pismo iz Izraela - Moj deda, Adam Till, posmertno je odlikovan “Medaljom Pravednika” za spašavanje Jevreja u vrijeme Holokausta! Znao sam da je moj deda bio poznati graditelj, gradio je prvi visoki dimnjak u Zenici, cestu Sarajevo - Ilidža (onu pokockanu), most na Krivaji u Zavidovićima, gradio je i Templ u Sarajevu.

A, znao sam i to, ponekad se govorilo u porodici, da je spašavao ljude od fašista i - ništa više. Ja sam rodjen 1941.g. pa moja sjećanja ne dopiru do tih dogadjaja i sve moje uspomene su one familijarne, jednostavno sjećanja unuka na svoga dedu. Zaista bih volio znati mnogo više o njemu i njegovoj ulozi u tim mračnim vremenima. A posljednji živi svjedoci njegovog ljudskog udjela u spašavanju ljudi od fašističke nemani bili su tada u Izraelu ili u stačkom domu u Zagrebu. I upravo oni, uvjereni da je njegovo djelo dostojno ovog časnog odličja, predočili su svoja svjedočenja i dali prijedlog Izraelskoj vladi za njegovo odlikovanje.

Tako je odličje uručeno u Zagrebu mojoj sestri od tetke Ivani Skopal, koja je tada, takodje kao izbjeglica, živjela u svojoj vikendici u Maloj Dubi i bila jedina u mogućnosti da prisustvuje tom izuzetnom dogadjaju.

Ponosan sam da sam unuk jednog takvog čovjeka, ponosan na njegovu hrabrost i plemenitost. Hvala svima koji su smatrali potrebnim da nas podsjete, i na ovaj način, na te časne ljude i njihova djela, posebno mom imenjaku Cici Kabilju u Montrealu.

Prilažem jednu staru fotografiju snimljenu daleke 1932.godine na Trebeviću na kojoj se vidi moj deda Adam Till - Pravednik, sa mojom majkom na krilu.