Uredničke vještine, bravo majstore!!!
Dragi uredniče, Ružno bi bilo da kažem „da ti se digao”, mislim, rejting na blogu. Ali, zaista, kao da je moćno krenulo, i što je najvažnije blog je opet raznovrstan i za svačiji ukus. Pun je svega kao nekad Rizina piljarnica preko puta „Parkuše”. Sjećaš li se Rize, fenomenalnog tipa koji je čitavu vječnost tu bio šef i prodavac u isto vrijeme, a da pri tom za tih, recimo petnaestak godina, nikad nije iz usta izvadio cigaru. Eto, sad ti je laknulo, nadam se. Jer nisi ti onaj „da ga baš boli briga” za ono što radi. Blog treba da se vrti i stalno kao karusel obnavlja. Da nema vjesti koje stoje danima, pa se malo i ukisele sto može da iznervira osjetljivu i nestrpljivu čitalacku publku. Defiluju likovi i face. To je baš dobro. I nije po „ključu”. Mada, istini za volju, ima ono: red Jevreja, red Srba, red Muslimana, red Bošnjaka red… umalo da zaboravim Hrvate /nedaj Bože/ i sve red po red, eto ti na kraju prava slavska torta.
Mnogi su počeli ponovo da kukuriču i na komentarima što je vrlo bitno jer to stvara intimnost čitalaca, pa samo što jedni drugima ne sjednu u krilo. Mašala, mašala /ili mashala, kako hoćeš/ ali, izgleda da je krenulo. Mnogi koji komentarišu, vidm zavrnu rukave i pišu svoje možda i najbolje disertacije, /da ih sada ne imenujem, sve sami profesori i doktori/ pa uvijaju jezikom jer nije mala stvar držati slovo milionskom auditoriju. Neki ulaze i u područja gdje nisu domaći, i za koje sam ja bio ubjedjen da znaju samo matematiku i pokoji „horog” ili skok šut, a ono pišu o jeziku i to dobro, kao recimo, onaj što kaže da sam ga ja olajavao, mada nije ni svjestan šta znači biti junak neke priče, /Štambuk/ koji ne zna ni etimologiju svog imena pa se potpisuje po novom, udvaračkom, arhaičnom, narodskom, novokomponovanom :”Šćap”.
Ma ne zove se on „Šćambuk” nego Štambuk, pa bi onda skraćenica bila „Štap” zar ne? Tako smo ga zvali bar 40 godina, /ha, ha ,ha/. Šalim se, on mi je za srce prirastao i posvjećujem mu priče i - nista. ”Ko tebe kamenom, ti njega hljebom”.
Baš je sve kao radnja kod “Rize” na Titovoj preko puta „Parkuše”, svježe, kvalitetno, a nije ni skupo,zato: „Navali narode”!
Pozdrav, vjerni čitalac i pomalo ovisnik od bloga, Pego.
P.S. Drago mi je da si objavio i one loše „slike sa Ivo Jime” jer drugih nemam, i taman ćeš na kraju serije priča iz Japana moći uz „Trku sa suncem” ubaciti mene i moje sunce u kimonima.
Inače, ovom prilikom želim da zauzmem djelić bloga u svečanom broju za 29. Novembar pa te ujedno ponizno molim, ako se nadje mjesta pored inače briljantnih tekstova, da objaviš moju skromnu ali specijalnu priču /iako vidim da je konkurencija autora velika/, koja je dugo bila bunkerisana i koja nosi naslov „Moj obračun sa Titom”.
Ovo sam mogao da pustim direktno na blog, ali mi nešto mašina zahrdjala pa mi ne ide baš sve od ruke, pa ćeš možda to ti uraditi. Tebe i cijelu porodicu pozdravlja Pego.
Pozdrav svima, Pego
četvrtak, 8. novembar 2007 u 22:37
Ljubazno bih zamolila slavnog spisatelja i putopisca g.Pegu, danas punopravnog gradjanina Varšave, da, ukoliko je to moguće, ubuduće pokuša izbjeći insinuacije tipa “sjedanje u krilo” kad se kakvo muško na Blogu prijateljski javi kakvom žensku i vice versa / po principu: “nešto mi je tu šuhveli ilitiga hariš-veriš” - etimolozi, u pomoć, odakle li dolaze ove posljednje riječi?/
Gornja tema podrobno elaborirana u ekspozeu naše dopisnice iz V.Britanije od prije par mjeseci.
Inače, nadam se da postoperativni period prolazi uspješno i po planu, na općeblogovsku nam radost.
Uz drugarski pozdrav and with love,
Dopisništvo, Houston
petak, 9. novembar 2007 u 12:49
Dragi moj Vlado,
Opet te mučim ali nikako da ubacim ovaj komentar na blog. Stalno ili od tablu ili u obruč, a nikad u koš. Nešto mi „drkti” ruka. Htio bih da odgovorim Azri ali mi ti opet moraš pomoći. Moraću izgleda da zovem vodoinstalatera ili nekog adekvatnog majstora da mi sredi ovu mašinu. Pozdrav Pego
Draga Azrice, moja draga golferice!
Ne krijem, došao sam u onu fazu kada se prosto iznenadim kad neko Žensko /pazi pišem sa velikim ”Ž” i to ne bez razloga/ obrati pažnju na mene. To me uvijek zbuni i malo izbaci iż svakodnevnice, pa sam na mukama šta da odgovorim. Znam da je ono malo lijepih riječi bačeno pred mene kao kukuruz, da se stari pijevac navuče, ali šta se krije iza onih blago uvijenih napada na mene i moje neprimjereno pisanje. Ionako mi”rejting” opada /nije kao kod Vlade/, mladi pjevci pišu li pišu pa mi odvukoše sve čitaoce. To mi malo sumnjivo, i taj „štap” ili „šćap” po novom pravpisu, koji odbija da bude lik u mojoj priči iako mu je uloga u životu kao i u priči, uvijek bila švalerska, pa još insinuacije sa Britanske strane i na kraju moralna pouka. Paf, tras ,bum!
Korak dalje u toj sumnji je potpuno zanemareno pitanje mog nacionalnog stava sa onim: „red Jevreja red…” i još kao fol, da umalo zaboravim čitavu naciju, sve mi to govori da se neka velika ujdurma prema meni sprema, a da je ovo samo dio sante leda koja viri iz mora i da se krug oko mene polako zatvara.
Ništa gore i ozbiljnije nego kad te češljaju po seksualnoj osnovi, a ciljaju na političku. Kao da me neko pita za prelijepu Hildu Gonzles i koji su joj onda bili snovi u Moskvi, a misli na Kastra i novu kubansku krizu.
Ali kao što se tada /kad smo već u tim kubanskim vodama gdje ti dobro plivaš/, ambasador Zorin, koga je Adlaj Stivenson napao direktnim pitanjem u UN: ”Imate li vi na Kubi instalirane ofanzivne rakete ili ne, odgovorite samo sa „da” ili sa „ne”!!! izvukao iż zamke, bacio olovku iż ruku i počeo grohotom da se smije: ”Pa niste vi ovdje istražni sudija da me to tako pitate, gospodine Stivenson”, tako ću i ja tebi odgovoriti na golferski način i u duhu mojih zadnjih japanskih priča na blogu.
Naleti turista u Tokiju na prelijepu gejšu i provedu noć zajedno, ali kad god joj se približavao, ona njemu: ”Kisju,kisju”. Čovjek zbunjen pita šta to znači, ona ne zna engleski, on ne zna japanski, noć prodje, on osta u nedoumici. Poslije doručka, kuda će nego na golf da se razonodi. Igra on golf, nosi mu štapove mali Japanac i odjednom Japanac kaže: „Kisju, kisju”. Čovjek skoči, uhvati ga nervozno za kragnu: „You speak English?”
„Yes ,yes..” muca mali Jap. ”Brzo mi reci šta je to”kisju”, pita ga nestrpljivo čovjek.
„Wrong hole” (pogrešna rupa) ,odgovori on.
Puno iskrenih pozdrava ,rukoljub, Pego
P.S Što se kuka tiče, isti je kao kod Elvisa, proradio i nikako da stane, stalno mu puštam neku muziku.
petak, 9. novembar 2007 u 16:11
Dragi Predraze,
tvom japanskom vicu sam se tako glasno nasmijala da je moj Archie visoko podigao svoje usi i u cudu me posmatrao pitajuci se sigurno:”sta joj je sad?!”
Nikako se ne mogu sloziti s tvojom opaskom da se oko tebe zatvara nekakav krug. Jednostavno, mali Mili tako dobro pise da je stvarno povukao veliki broj Blogovaca. Medjutim, tvoji vjerni fanovi ostaju s tobom zauvijek, a sigurna sam da se i novi pridruzuju.
Kad si vec spomenuo Hildu Gonzales i ranije sam primijetila u nekim tvojim proljetnim komentarima/ pokusavam ih naci ali ne uspijevam/ da mi nesto tu zamjeras a ja ne znam sta je to.
Ti si tu meleskinju tako divno opisao da je mirisalo na tornado tipa “Mady” pa sam htjela da te potaknem kako bi se blogovska publika opet izuzbudjivala.
Nista politicki niti zakulisno tu nije bilo!
Kisju, kisju!
Drago mi je da se dobro oporavljas. Twist again!
Srdacno, Azra K.
subota, 10. novembar 2007 u 05:38
Draga Azra ,Pego je dobar,ali maliMili kako vi kazete je ipak NOVINAR…..
nedelja, 11. novembar 2007 u 14:37
Slazem se, dragi Filipovici.
Ne sjecam se da sam ikad vidjela vasu sliku na ovom Blogu, bilo bi lijepo da stavite koju… Da li se poznajemo?
Srdacno, Azra K.
srijeda, 14. novembar 2007 u 18:16
Znate sta, dragi Filipovici,
Cim pritisnuh dugme” UPISI KOMENTAR” u mom predhodnom komentaru, odmah osjetih da to nije bilo bas ono sto sam htjela reci, ali.. eto…ode….!
A htjela sam reci da je Pegin obim i kvalitet pisanja takav da bi mu mi ovdje na Dovlablogu slobodno mogli podariti pocasnu titulu novinara kako bi se mogao ravnopravno nositi sa Blogerima koji su za to zavrsili odgovarajuce skole. Tolika svjetska novinarska imena nisu ni prosli pored zurnalistickog faxa….! Samo nisam sigurna da Pego aspirira na ovu profesiju..:)
I jos nesto, tek sad vidjeh da mali, talentovani Mili i nije toliko mali…
I, jos samo jedna: Ja, ters naroda na ovom Blogu!!!!!!
Azra K.