dovla.net

I dok je gomila stajala iznad ilovačom kaljave rake sa kovčegom našega Žutog, a popo se mučio sa opjelom, preturajući po Bibliji i preporučujući ga Svetom Petru, Majci božijoj i Isusu Kristu, kroz glavu su mi proletjele desetine slika našega nerijetkoga druženja i njegovog vedroga duha. Stajao sam ispred kovcega u kome se nalazio naš Žuti koji je još samo nekoliko časaka bio tu, pored nas. Nisam mogao da vjerujem da je on u tom kovčegu i da ga više nikada neću sresti pa da jedan drugome istorokamo vic, razmjenimo recepte za giht ili prostatu i da se usput okrenemo za zgodnom mačkom želeci joj ono što smo nekada u mladosti mogli. Neće više biti Žutoga da priča o fergazerima, lamelama, getribama i ostalim šarafima, o brodovima i pasarama, o gljivama i ribama iz plavoga Jadrana…

Biće neobično proći pored kafea Maksumića ili pijacom na Ciglanama i ne zateći ga u šali sa Iskom, Muretom i drugim prodavačicama sa tezgi, nalazeći za svakoga nešto lijepo, šaljivo, lucidno. Kroz glavu mi prolaze slike ljetovanja u Malom Zatonu, šetnji Stradunom, plovidbi Jadranom, njegovih nerazdvojnih pokojnih prijatelja Vase Obrve i Rite. Zamišljam njegovu raju iz Bolničke ulice, Meška, Boleta, Damira Lisca, Bambija… kako im nedostaje i kako ga svakodnevno citiraju i spominju. Zamišljam kako će teško biti njegovom, bolešću nesamostalnom, bratu Smiljanu bez njega, kome je posvetio i žrtvovao skoro sav svoj život, kako će njegova kći Nevena zauvijek ostati željna voljenog oca od koga se, još malena u ratu, morala rastati, a koliko mu je još toplih riječi željela reći i od njega čuti.

Ali, popo je neumoljivo prizivao spasitelja i svetom vodicom blagosiljao Dragomirov sanduk. Ja se kao u snu prenuh zamišljajuci kako bi bilo lijepo da nas Dragan-Žuti u svom stilu iznenadi, lagano digne poklop sanduka i kaže popi kako on nije Dragomir već naš Dragan Žuti i da je njemu još rano kod spasitelja i kako se on samo zezao sa nama. Ali, avaj, popina posljednja propovjed me začas otrijezni.,

Oče naš koji jesi na nebesima! Neka je sveto ime tvoje! Neka dodje kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji! Hljeb nas svagdanji daj nam danas! I oprosti nam dugove naše, Kako i mi oprostismo dužnicima svojim..

Olovno nebo, hladni sjeverac pred kišu i nekoliko zloslutnih gavranova proletješe iznad naših glava i kao da dadoše znak grobarima. Kaljava ilovača zatutnja po lijesu i začas ispuni raku.

Gledamo se s nevjericom i odlazimo da popijemo čašicu za spas duše Žutome… I nama.

Neka Ti je laka zemlja Bosanska druže nas Žuti.