Zvonko: Kako riješiti gužvu na blogu
Nekima su polemike i gužva na blogu dosadile pa predlažu rješenje. Zvonko Milićević je bio najkonkretniji i poslao slijedeću ilustrovanu preporuku našim popularnim blogovcima:
“Pošto mi iz Evrope navijamo za BLOG, predlažemo rukovanje na WEB-u….”
Zvonko
Danas su sve Austrijske novine objavile tuznu vijest da je najbojli trener Sturm-Graz-a svih vremena
Ivica Osim nakon infarkta u kriticnom stanju.
OLIMPIJSKI MUZEJ U SARAJEVU GODINA 1987
TEMA: VRHUNSKI SPORT
Gosti: Dr. Srdjan Savić i Ivica Osim.
Moderator: Zečević Lj.
Govoreći o sudbini vrhunskih sportista navodim primjer jednog bh rukometaša, nosioca zlatne medalje, kako radi na benzinskoj pumpi, premda su mu zakonske olakšice studiranja omogućavale da dobije visoko zvanje.
Osim: “A, šta je loše da radi na pumpi?”
Ja: “Loše nije, ali, o tome smo govorili, sportisti, pogotovo vrhunski, imaju veliku dozu borbenosti i vitalnosti, pa bi bilo za očekivati da rade nešto gdje će te osobine biti bolje iskorištene, nego je to na benzinskoj stanici.”
Osim: “Znate, ako on taj posao voli, onda će u njemu biti korisniji nego da je završio neki fakultet i radi u poslu kojeg manje, ako ga uopšte, voli. Svaki posao je, sa ekonomskog gledišta, manje ili više vrijedan, a ako se radi o ljubavi za neki posao, onda je taj kriterij jači od ekonomskog.”
ATINA OKTOBAR 1992
Na otoku Eviji smo kao izbjeglice. Zovem klub koga Osim trenira (Olimpijakos iii Panatenaikos - nisam siguran). Na treningu je. Ostavljam poruku. Javlja se i dogovaramo sastanak u njegovom hotelu. Duga priča, razmatranje načina kako suprugu i kćer prebaciti iz Sarajeva. Pita me šta radim i zašto se ne jadam kao ostali. Kažem da ne spadam u kukumavke čak i kad je najteže. Zove kelnera, nešto mu, preko prevodioca, kaže. Nakon izvjesnog veremena kelner donosi koverat. Osim mi ga daje i reče: “Uzmite i bez diskusije.”
SARAJEVO POCETKOM 2002
U Osimovoj, koji je izabran za p.predsjednika Grada, smo kancelariji u koju nikada nije zasjeo, niti prihvatio imenovanje.
U dugom razgovoru, dolazimo i do sudbine ljudi koji su izbjegli iz matice. Kažem mu: “Znate, Ivice, vašu novčanu posudbu iz Atine sam
vratio.” Nasmija se: “To sam i očekivao, ali me zanima kako?” “Pa kad sam u Berlinu, sad već u bonluku, naletio na nekog koji je bio u istoj poziciji kao ja onda u Atini, dodao bih nešto ponovivši vaše riječi: ‘Uzmite i bez diskusije’.” Nasmija se: “Ne vjerujem vam da je to bio ‘neko’. Bolje ‘neki’.”
Želim toj LJUDINI visokih etičkih vrijednosti uspješan oporavak i brzo vraćanje poslu kojeg voli i zna.
Zečević Ljubiša