Umro Husein Morankić - Rut
Žao mi je da češće nego što bih želio, saopštavam ružne vijesti, medjutim, blog ima toliko mnogo čitalaca da mnogi smatraju da je najbolji izvor informacija i ovakve vrste. Emir Mutapčić je javio da je prije sat vremena u Sarajevu iznenada umro dugogodišnji generalni sekretar KK “Bosne” Rut Morankić.
Iskreno saučešće.
NA VIJEST O SMRTI PRIJATELJA
Husein Morankić Rut je bio i ostaje neraskidivi dio mog i naših života. Nepojmljiva vijest o njegovom odlasku duboko para srce, bolno čupa iz njega nešto što je tako dobro i tako duboko usadjeno. Od dana kad sam ga, još kao tinejdžer upoznao, pa do našeg zadnjeg razgovora od prije nekoliko dana, njegovao sam sa ljubavlju sliku dragog prijatelja u svom srcu. Rut je čovjek koji je uvijek imao vremena za druge i njihove probleme, uvijek rad da sasluša, pomogne, iskreno se zainteresuje i “zapali” za svaku interesantnu ideju. Rut je strpljiv i postojan Bosanac, čovjek velike ali nepretenciozne misije – da bude i ostane čovjek svaki dan, cijelog svojega vijeka. Čovjek duboke i prostrane duše u koju je moglo da stane tako mnogo nas, sve sa našim komplikovanim životima, kapricima i malim nezahvalnostima, u svako doba. Čovjek sposoban da premosti ogromne jazove da bi našao utočište u vječnom prijateljstvu, “instituciji” za koju je istinski mario.
Nikad toliko puta u jednom pasusu ne upotrijebih riječ “čovjek”. Sa razlogom…
Kako se probuditi sutra sa spoznajom da ga nećemo više vidjeti i uživati u opuštenom druženju sa njim, jeziva je stvarnost sa kojom se neće biti lako pomiriti. Rut ostavlja za sobom duboke ljudske tragove – prije svega svoju Maidu, Adu i Dinu, prekrasnu porodicu kojoj je uvijek bio bez rezerve odan i koja mu je tu odanost uzvraćala snagom - tako potrebnom da se iznova svako jutro krene u novi dan sučeljavanja sa svijetom.
Van porodice, Rut ostavlja za sobom ljudska i profesionalana ostvarenja u sportu (od kojih je KK Bosna iz prelaza sa 70-tih na 80-te vjerovatno najkapitalnije), ugostiteljstvu i trgovini, politici (kojom se po mom mišljenju kratko i nevoljko, ali časno i pošteno, bavio), te svom dragom hobiju - ribolovu, na svakom mjestu i u svakoj prilici… Mi, prijatelji koji smo Ruta bilo kojim povodom sretali i imali privilegiju da se družimo sa njim, bićemo dok trajemo svjedoci njegovog toplog srca i ljudske veličine.
Posljednjih godina Rut je vodio sve težu borbu sa narušenim zdravljem - onu koju svi uvijek na kraju izgubimo. To je radio na isti način kao i sve ostalo: skromno i nepretenciozno, pazeći da ne bude drugima na teretu ili brizi. Svi mi koji ga volimo i poznajemo potajno smo strahovali da neće biti dovoljno disciplinovan, pa da kazemo tako i “sebičan”, za takvu borbu. Moje je mišljenje da je Rut, suočen sa dolaskom neminovnog, odabrao da ostane vjeran sebi do kraja: aktivan, altruista, posvećen stvarima i ljudima do kojih mu je stalo.
Neka je našem dragom Rutu laka zemlja i vječna slava.
Zoran Kajmaković sa porodicom
Teško se pomiriti sa činjenicom da nema više našeg Ruta. A tek prije nekoliko dana smo razgovarali kako će sada, kada je u penziji, ponovo biti još aktivniji u košarkaškom klubu. Rut je znao skupljati oko sebe ljude, vezati ih za sebe. Pričali smo o onoj našoj “Bosni” i o tome da li se sve to može vratiti na one puteve i rezultate kojima smo nekada išli, naravno sa nekom novom i mladjom generacijom. Rut je vjerovao u to, bio je vječiti optimista. Ne mogu shvatiti da ga više nema. Pričao sam danas i sa Bošom, Mukijem, Izićem, Bengom, javila se i Brankica Samardžić. Niko ne želi pomiriti se sa time da Ruta više nema. Jedno je sigurno, ostaće u našim srcima i sjećanju za sve one divne dane provedene družeći se sa nama, za svo ono prijateljstvo i čovječnost koju nam je pružio. Dragi Rute, spavaj mirno, mi te nikada nećemo zaboraviti i uvijek ćemo te voljeti kako je to bilo i do sada.
dobri tuzlanski beg.
ja sam ga uvijek tako oslovljavao HUSEIN BEŽE MORANKIĆU OD TUZLE.
ON JESTE VIŠE SARAJLIJA ALI JE PO ROĐENJU TUZLAK I ON JE I NAŠ.
ISTINA JE DA JE BIO DOBRA I VELIKA SPONA SARAJEVA I TUZLE KOJI MNOGI NA MOJU ŽALOST STALNO POKUŠAVAJU SLOMITI.
MI SMO GA PODRŽAVALI U SVIM KOMBINACIJAMA POČEV OD ĐURE KONCULA DO MIRZE, UNIVERZALA I DALJE. NAŠ BEG JE I MERKATOR DOVEO U TUZLU.
MA BRINUO SE ON I ZA NAS IAKO MU JE SARAJEVO BILO
MORAM PRIZNATI, DRAŽE.
KAD SE POČEO BAVITI POLITIKOM, DAVOR POPOVIĆ MU JE ZNAO REĆI KAko su se Morankići dobro rasporedili
ALI U DOBROM JER BOLJE ONI NEGO OVI PAPCI.
NEKA MU JE I RAHMET I SLAVA.
Oproštajna besjeda Marković Dušana posvećena Morankić Rutu:
Opraštamo se od dragog prijatelja, uglednog sportskog i društvenog pregaoca – čovjeka koji je svojim ukupnim radom i životom zaslužio mnogo više od skromne oproštajne riječi na kraju životnog puta.
Opraštamo se od Huseina Morankića Ruta – Tuzlaka po rođenju, Sarajlije po životnom djelu, Bosanca po dubokom opredjeljenju za Bosnu i Hercegovinu.
Iako je u Tuzli proveo samo ranu mladost – do završetka srednje škole, on se uvijek rado vraćao Tuzli, gdje je imao brojne prijatelje sa kojima je održavao bliske veze i koji ga i danas smatraju svojim Tuzlakom.
Po dolasku u Sarajevo, Rut se odmah angažovao u Univerzitetskom sportskom društvu “Bosna”, kome je pripadao do posljednjeg dana i do posljednjeg daha.
U Košarkaškom klubu “Bosna” obavljao je različite dužnosti, od sekretara do člana Upravnog odbora, ali uvijek sa jednim ciljem – da pruži svoj puni doprinos evropskom usponu “Bosne”. Imao je sreću i zadovoljstvo da doživi zvjezdane – šampionske trenutke svoga kluba, čemu je i sam doprinio svojim predanim radom i svojom iznimnom energijom.
Rut je bio jedan od onih za koje se s pravom moglo reći da je duša kluba. Imao je strpljenja i uvijek je nalazio vremena za druge – da upozna njihove probleme i da pomogne, da se iskreno zainteresuje za svaku novu i zanimljivu ideju, ali da i sam kreira ideje i pokreće inicijative.
Pamte ga mnoge generacije igrača, trenera i drugih članova “Bosne” – pa će se i danas i ubuduće, lijepa riječ o Rutu čuti širom Evrope, ali i u Americi, Kanadi, Australiji – ukratko širom svijeta, na svim mjestima gdje su životni putevi odnijeli nekadašnje „Bosnaše“. Duboku žalost zbog Rutovog odlaska, to sigurno znamo, sa nama u ovom trenutku dijeli i njegov veoma, veoma bliski prijatelj Boša Tanjević.
Rut je bio čovjek jasnih životnih opredjeljenja. Kao što je u miru bez ostatka stajao uz Sportsko društvo i Košarkaški klub “Bosna” – tako je u ratu bez ostatka stao u odbranu Bosne i Hercegovine i očuvanje ideja o slobodi, zajedničkom životu ljudi bez obzira kojoj vjeri i naciji pripadaju, ideja o jednoj Bosni i Hercegovini koja, čuvajući pozitivne tradicije, stremi prema modernim koncepcijama budućnosti. Bio je borac Armije Republike Bosne i Hercegovine i bio je ponosan na taj dio svoga života, ali to nikada nije koristio za neku sopstvenu promociju i lične interese. Jednostavno, kada je rat prestao, Rut se ponovo vratio svome klubu “Bosna” i redovnim, normalnim životnim aktivnostima.
Bio je poslanik u Parlamentu Federacije i njegove kolege iz skupštinskih klupa će sigurno potvrditi da je dao pozitivan doprinos u radu Parlamenta u tom razdoblju.
Husein Morankić – Rut, svakako spada i u red istaknutih privrednika, sa ugledom u cijeloj Bosni i Hercegovini. “Merkator” je jedan od uspješnih projekata u koje je Rut ugradio svoju energiju, svoje ideje – jednom riječju dio svoga života. U tom kolektivu, Rut je imao status doajena, sa autoritetom koji nije proizilazio iz funkcije – nego iz njegovih ljudskih osobina i kvaliteta.
Iako posvećen Klubu, društvenom radu i profesionalnom angažmanu, Rut je bio i iznimno dobar suprug i odgovoran otac porodice. Ponekad je bilo gotovo čudno kako taj korpulentni čovjek, krupnog muškog glasa, sa nevjerovatnom nježnošću govori o svojoj supruzi Maidi i kćerkama Adi i Dini.
Zadnjih godina je bio narušenog zdravlja i znao je svu ozbiljnost bolesti koja ga je pogodila – ali ga to nije promijenilo. Njegova odluka je bila da kroz ovaj život do kraja plovi punim jedrima.
Otišao je iznenada, ostavljajući za sobom nove planove i započete poslove. Ipak, u svom intenzivnom i osebujnom životu, Rut je uspješno završio mnogo toga, dajući nam razloga da ga pamtimo i da ga zadržimo u najljepšim sjećanjima.
Nedostajaće Rut brojnim prijateljima, poznanicima i saradnicima, a najveću prazninu svakako osjećaju njegovi najbliži, supruga Maida, kćeri Ada i Dina, sestra Zehra i braća Mušo i Ibrahim, sa kojima iskreno učestvujemo u njihovoj žalosti. Oni zaista mogu biti ponosni što su ga imali.
Hvala Ti Rute za sve dobro što si učinio za svoga života i neka Ti je lahka ova naša bosanska zemlja.
Ovo je već previše!
Mora se čovjek i opet upitati šta se to dešava, pa ovako ubrzano odlaze toliki nama poznati i sve oni ponajbolji.
Nažalost, nismo bili baš prijatelji, nego samo dobri poznanici. A kada mi je jednom zatrebala njegova pomoć, nesebično i bez razmišljanja mi je pružio.
Nisam eto niti znao da je bio beg, a pošto to ni u ova vremena nije isticao, znači da je stvarno i bio. I to pravi!
Sjećam ga se dok je još bio u Tuzli - uvijek smiren i prijatan, blag po naravi i držanju, vrlo konkretan u razgovoru. Ostao je takav do kraja, a posljednji put smo se malo ispričali za vrijeme zadnjeg Memorijalnog Mirzinog turnira. Nedostajaće ova njegova njegova blagost i osmjeh čak i pri sasvim slučajnim susretima.
I zaista smo na gubitku svi, a posebno njegovi najbliži. Neka mu je rahmet, slava i hvala!
Mašo