dovla.net

Bauk komunizma, nakon fašizma i nacizma, navodno, ne kruži više svijetom. Globalni demokratski moćnik našao je novog neprijatelja u terorizmu.

Tačno 27. februara 1993. prvi put stajem nogom na kanadsko tlo na Internacionalnom Aerodromu Pearson u Torontu. Nakon pasoške procedure, supruga i ja, sa dvije manje fucnute torbe u rukama, prolazimo kroz aerodromsku zgradu prema mjestu gdje nas je čekao moj stariji brat. Taman mu radosno priđosmo da se pozdravimo, kad ispred nas iskoči tamnoput čovjek mojih godina, bez pitanja nam ote one dvije torbe, stavi ih u kolica za prtljag i tako nam se, nepozvan, nakratko pridruži. Navodno da nam pomogne.

Svjesni da uljez pokušava na nametljiv način doći do kojeg dolara, odbijamo pomoć, ali on insistira, pitajući odakle dolazimo. Kad ču da smo došli iz Sarajeva, opali po nama silu kritike:

“Kako niste ništa naučili iz našeg rata u Bejrutu, sve je to zakuhala CIA sa Jevrejima! “, grlatim engleskim zagalami kao na kakvom političkom mitingu.

Na račun mu komšija Izraelaca i američke militantne politike u njihovu korist, začas izbifla nekoliko neoborivih dokaza, te ih, sa velikom sigurnošću primijeni na situaciju u bivšoj Jugoslaviji. Nastavio bi taj aerodromski političar da nas truje otrovom od kojeg smo stuštili na ovaj kraj svijeta glavom bez obzira, sve dok nam ne bi pozlilo od njegovog baljezganja, da mu moj brat iznenada ne tutnu u šake novčanicu od pet dolara, pa se kao sjena izgubi u onom internacionalnom metežu.

Toronto, juli 2006. U Lebanonu opet rat i to baš u Bejrutu. U stvari, ja nisam ni registrovao da je taj rat ikada prestao, ili čak da je u tom regionu ikada bilo dana mira.

Svjetski mir je poodavno ugrožen, faktički mir ne postoji ni u snu, a kamoli kao pojam. Vode se “pravedni” ratovi kao u srednjem vijeku, jedan za drugim, stalno se otvaraju novi frontovi i fabrikuju neprijatelji novog svjetskog, vazda demokratskog poretka.

Idem sa Bejdom i Smailom, poznatom braćom Kalić iz Sanskog Mosta, u pomor ribe sjeverno od Toronta. Bejdo vozi, te usput zamišljeno komentariše novu svjetsku političku situaciju. Pa onako, gotovo dječački naivno, emotivno zaključuje:

“ Sada nas Bošnjake, muslimane, mrze u svijetu isto kao i Srbe! Ali mi zaista nikome ništa nažao nismo uradili!? Opasno nastradali, za koga i zašto? Da nas sada svi mrze? Ne ide mi to u glavu, pa to ti je…”

Negdje u okolini Peterborougha, Bejdo nađe logu, pa se parkirasmo pored rijeke u koju ubrzo hrabro zagazi do iznad pupka! Nije izlazio dok na šnjuru nije nanizao tridesetak odraslih basova (vrsta grgeča). Pionirke i pionire je sportski puštao na slobodu bez istrage, vraćajući ih niježno nazad u brzake da se do sljedećeg susreta malo ugoje…

Sjedim sa Bejdinim starijim bratom Smailom, gledamo ga tako sa obale dok pušimo jeftine (opet Smailove) cigare kupljene u indijanskom rezervatu, pa mi pade na ovu moju naopaku pamet, da to svjetski moćnici upravo isto rade sa nama, malim narodima, sitnim ribicama.

Bejdina alaska škola! Razvale nam leglo, ko preživi preživi, onda nas puste neko vrijeme do sljedećeg susreta, da se malo ugojimo!

Jedina razlika između Bejdine strategije sportskog ribljeg pomora i ovog globalnopolitičkog je u tome što na svakoj rijeci i jezeru ima kontrola, lovočuvar, koji bogami debelo kažnjava prijestupnike koji pretjeruju u ulovu, ili pecaju riblju maksumčad.

U međunarodnim odnosima također postoje nekakve kontrolne institucije, koje bi, prema međunaronim pravnim aktima, trebale kažnjavati principijelno i zakonski sve prijestupnike, ali mi se sve više čini da su se one odavno pretvorile u suštinsku suprotnost: izuzetno efektnu ribarsku mrežu moćnog globalnog alasa!