Zvonko Milićević: The Norway of Arabia

Telegraph Island

Priča se da je Oman dobio ime od rječi “aamen” što na engleskom zvuči kao “a settled man” (stanovnik). Muscat (glavni grad ) važi kao najstariji region na Arapskom poluostrvu. Kroz istoriju, Oman se takodje spominje kao Mazun i Magan što je vezano za izgradnju trgovačkih brodova. Najpoznatije luke u to doba su Sohar i Muttrah. Stanovnici Omana su vješti moreplovci.

Oko 300 god. AD Oman se zahvaljujući trgovini smatrao nabogatijom zemljom. Trgovalo se tamjanom (frankincense), tada je cijena te skupocjene mirodjije prelazila cijenu zlata. No, medjutim, ništa više nije kao nekad…

Danas Oman više podsjeća na isušeno rječno korito, WADI. (Suha korita nekada moćnih rijeka koje su tekle prema moru locirana su u dolinama izmedju planina. Nakon jakih kiša, voda se ponovo vraća u svoje korito i kompletan život se za kratko vrijeme obnavlja.) Tako i Oman živne samo kad dodju turisti.

Grupa Abu Dhabi – Dubai (u daljem textu AD-D ) uoči bajrama 2002 sa 6+1 vozilom kreće iz Emirata u pravcu sjevernog regiona Musandam . To je planinski predio nastao prije 1850 miliona godina. Moreuz oko 60km širok tzv. Strait of Hormuz se provlači izmedju planinskog lanca Zagros I Hajar. Preko tog passage se obavlja gotovo cjelokupna trgovina naftom.

Musandam je podjeljen na 4 vilajeta; Khasab,Bhuha,Dibba i Mudha. Grupa AD-D se koncentriše na Khasab. U trenutku kad se pale kandilji na obližnoj dzamiji-doba Iftara, prelazimo granicu. Sad se još osim farova automobila pale i tako neophodne cigarete jer se u doba ramazana ne puši , ne pije, ne jede… Magistrala krivuda uz more. Približavamo se Khasabu.

U predivnoj uvali lociramo naše čadore. (za Austrijance bi sve ovo bio šok) jer mi smo postavili šatore, zapalili vatru, piš-piš gdje hoćes ….da niko nije došao da ti prijeti, opominje ili traži da se nešto plati… (vjerovali ili ne…). Roštilj, tajne flaše sa alkoholom, gitare.

Kasno u noć, maestralne melodije Seje i Ranka zamjenjuje snoring ili u prevodu pilana , samo, kad smo ujutro podigli šatore umjesto pilotine ostao je sitni pjesak.

Jutro. Umivanje iz flaše. Just do it. Igra parova, dok se jedan umiva, drugi služi ko česma… No ogledalo, no “make up”, priroda only. Ako izgledaš ko neko ko je ujutro izašo iz šatora, onda ti je hitno potreban odmor.

Ipak tu je jutarnja kafica, .. vedro raspoloženje. U 10 h se ukrcavamo na brod „ADVENTURE“. Simpa, domaćin zvani Ibrahim je kapetan broda, turistički vodič i steward.

Dio ženske ekipe se okuplja na krmi, stalno nešto zapitkuju Ibrahima. More, sunce, brod….sve same asocijacije na mlade dane. Ibrahim ko P a r i s iz grčke mitologije baca svoje osmjehe na kojima piše “najljepšoj”. Iznenada … brod počinje da se ljulja.

Nalazimo se na tzv. otvorenom moru (neko je zaboravio da zatvori vrata na Hormoz moreuzu). Talasi poveliki.

Sad, umjesto na Ibrahima, ženska ekipa se koncentriše na sve za šta se možeš čvrsto uhvatiti, sigurnija mjesta na palubi, zaklon. Poneki talas nošen vjetrom malo zapljusne sa boka. U tim trenucima do punog izražaja dolazi Lecina nova vjetrovka-nepromočiva. Grupa AD-D se uozbiljila, svako duma svoju varijantu brodoloma… ….Hvali more drž’ se kraja……Čovjek u moru.. ….Kako u flašu „Masafi „ ubaciti posljednju S O S poruku… …Šta ako mi se skvasi pasoš ?…. ….Hajmo se vratiti…. Da ne bi Ibrahima, možda bi se mi i vratili ?

Ali Ibrahim, total cool, usmjeri brod u mirne vode. Olakšanje. Fjordovi. Ribarska sela. Izgledaju ko sa razlednice i jedino im možes prići sa mora.

Opet taj Ibrahim, na izvanrednom engleskom objašnjava da se život u ribarskim selima odvija isključivo zimi. Tada je sezona ribolova, a vrijeme idealno. Ne treba ni grijanje, ni hladjenje. Za vrijeme ljetne sezone, praktično se sve ribarske familjie preseljavaju u Khasab.

Na brodu, atmosfera lagana. Poneko koristi jastuke razbacane po palubi. Sova. Drugi škljocaju svojim foto aparatima, kamere zuje.

Centralni point ovog našeg krstarenja je Telegraph Island, tu bacamo sidro. Daleke 1864. počela je izgradnja interkonekcije izmedju postojećih nadzemnih telegrafskih mreza Irana , Turske i Indije da bi se učvrstila do tada nesigurna telegrafska linija izmedju Great Britain i Indije .

Izgradnja nadzemne mreže nije bila moguća zbog nepristupačnog kamenitog terena i velikog rizika od kradje. Lokalnom stanovništvu je sve trebalo, a drveni stubovi i vodiči od bakrene žice su poput magneta privlačili lopove. Englezi su se odlučili za podmorski kabel (Great Britain-India Cable).

Proizvedeno je ukupno 1.420 milja podmorskog kabla (položeno u more 1.250 milla) ukupne težine od 5.100 tona. U poredjenju sa modernim fiber-optičkim kablovima, tada je to bio pravi tehnički podvig. Jedan ogranak tog kabla se završavao na Telegraph Island-u, jednu milju udaljenom od kopna. Britanci su se odlučili za ovu lokaciju da bi se uspješnije odbranili od čestih napada Arapa. Niko tada nije ni slutio da će Morzeovu azbuku jednog dana zamjeniti i n t e r n e t .

Na otoku su vidljivi ostaci zgrade u koju su nekad stizali telegrami sa svih strana svijeta. Priča se da su činovnici bili isključivo Englezi i da im je smjena dolazila svaka 3 mjeseca. Trebalo je izdržati tri mjeseca na pustom ostrvu, to mogu samo Englezi. U povratku, d e l f i n i. Prate nas, plivaju isključivo „dolphin style“, izranjaju i ponovo uranjaju, izvode exibicije. To rade profesinalno.

Za uzvrat, oduševljeni turisti iz grupe AD-D im bacaju ostatke hrane. Približavamo se kopnu. T i m i n g je dobar jer i sunce namjerava da ugasi svoje lampe. Galebovi. Harbor Lights. Opraštamo se sa Ibrahimom. Good-by, Sultanate of Oman …bilo je lijepo i nezaboravno.

P.S Ekipa u sastavu;

  • Prce Ivan, Mila, Ivana—-4×4
  • Delić Edo, Aida, Zlatko—4×4
  • Sarić Sejo, Nermina, Dino & Tina -4×4
  • Skikić Zlatko, Emela, Dino, Ena-4×4
  • Djokanović Ranko, Leca ..4×4
  • Hadzić Emir+Milicević Z—-Kia 4X4
  • Marendić Marko, Sanja—Mercedes boravila je u Omanu od 4-6 Dec. 2002 o čemu postoji i štambilj u pasošima.

Nema komentara

Unesite svoj komentar