Akademski hor “Slobodan Princip Seljo”
Bili su to divni dani sredinom šezdesetih..
“Seljin” hor pod dirigentskom palicom mladog, nadarenog Miroslava Homena bio je sigurno najkvalitetniji hor u kojem sam pjevala, a pjevala sam u mnogo njih u Sarajevu, Karakasu, Hjustonu.
Danas sam član hora Ujedinjenih nacija, Houston Chapter, kojim diriguje doktor nauka sa prestižnog Rice University. Međutim, ja se nikako ne mogu oteti porivu da ga stalno upoređujem sa našim Mirom i da mu ne nalazim hiljadu mana.! Homen je imao apsolutni sluh, bio veoma muzički obrazovan, njemu nismo mogli ništa pogrešno prošnjirati a da on to ne čuje. Insistirao je na svakom detalju, oblikovao fraze do perfekcije, pianissimo je moralo biti pianissimo, jednostavno, bio je prva klasa kad je horsko dirigovanje u pitanju.
Nije onda ni čudo što smo osvajali prva mjesta i na međunarodnim takmičenjima!
Samo par fotografija mi je ostalo iz tog perioda. Pokušaću identifikovati bar nekoliko članova našeg hora i ostaviti drugima da prepoznaju i ostale…
Na fotki sa bijelim /sivkastim/ haljinama u prvom redu s desna na lijevo je Krile Nora, zatim Azra Kapić / tj. ja /, Nada, šesta je Vlatka, zatim Svjetlana Grisogono, dalje ne prepoznajem….
Drugi red iza mene je Duda Ćirina, četvrta je Ljilja Lekina /moji kumovi/, zatim Suada, sestra Sude Hadžiomerovića, treća je Nermina Šarić, pa ne znam, zatim Vesna Levi - Bujić….
Od muškaraca u prvom redu vidim Batu Tošovića, Halida, Bracu Kosanovića, negdje u sredini Faruka Hadžibegića, onda Vlatkinog brata itd, itd…narode, prepoznajte se..!
Na slici u Domu JNA smo kompletni; pjevamo “Karminu Buranu” ili Hendlovog ” Mesiju” / neko će mi valjda pomoći ovdje/, To su bila dva neponovljiva spektakla koja smo priuštili našem gradu. Karta više se nije mogla naći ni za lijeka , sala je bila krcata, mnogi su stajali u prolazu između redova, puno ljudi je ostalo napolju…
Tu sad već vidim Nadu Kosanović, šesta s lijeva prvi red, Lida Gugina je do nje, ja sam druga desno od Homena prvi red, sad se i Duda bolje vidi u drugom redu druga s desna, Nermina /Gara/ Šarić najduhovitija cura hora druga s desna prvi red pored Nade sada Martinčević.
Mahir Paloš je peti s lijeva zadnji red, Pjer prvi s lijeva predzadnji red, Gugo je 6-ti u istom redu, a Ćiro treći poslije njega…Znam da su i Željko Jovanović i Vojkan Ristić tu negdje, ali ih ne mogu prepoznati….Buja i Suad Hadžiomerović su zadnji desno zadnji red…
Dalje vi nastavite…..,
Na kraju i jedna fotka u kupeu voza između Llangollena /Wales/ i Londona, ljeta 1967-me, poslije osvojenog prvog mjesta. Tu su Duda, Ljilja, Dragan i ja, presretni što smo opet bili najbolji!!!!
Evo i fotografije mog posljednjeg hora u kojem pjevam već nekoliko godina. Tu ne morate nikog prepoznavati, u njemu nema ni Homena, nema ni Guge, ni Nore, ni Ćire, ni Dude…samo ja u zadnjem redu u žutoj košulji, zakačena slovom J….
Azra K.
Da se i ja malo pohvalim. Nekoliko godina sam pjevao u horu “Selje” jer smo, kao članovi neke sekcije, imali besplatan ulaz na igranke. Moja tadašnja raja Mirza Kulen, Žiga, Abaz, Mere, Joco Masleša, Nenika..istovremeno je statirala u pozorištu tako da smo bili veoma aktivni “kulturnjaci”.
Tada nam je dirigent bio Milan Jeličanin, a sjećam se da su u horu nastupali Damir Lisac (na pauzama bi sjedao za klavir i onda smo “odvaljivali” rock), Sudo Hadžiomeović, moja svastika Nada Deković, Nada Hlaća, Milkica Vujisić, Hika Radojević, Zdenka Pavlić (njih su od milja zvali ANDJE).
Jednom je neko “kvario” medju baritonima i Milan nas je testirao, po dvojica smo morali otpjevati dio “Amate mi bel mio…” i kad je Joco Masleša došao na red, istupio je ispred hora, priznao da je on “falš pjevač” i napustio probu!
Na ovo me podsjetio jutrošnji razgovor sa Jocom koji od početka rata vozi taksi u Freiburgu gdje je prije rata radio u Unisovoj firmi “Prohand”, a prije toga bio u Poslovodnom odboru “Unisa”. Isti posao obavlja još uvijek i Dragan Hofbauer, dugogodišnji zamjenik direktora TAS-a! Ratne izbjeglice prošle su zaista teška iskušenja.
Azra,
posto vidim da ti i pored 250 raje koja su procitala tvoj tekst, niko nije pomogao - sa kojeg je naseg koncerta slika iz Doma Armije,evo ja mogu da potvrdim da je to ipak “Karmina Burana”!Siguran sam u to,jer sam tada bio,pored Cece Grisogono,najmladji clan,i po godinama i po stazu / sezona 1966/67./ i
to mi je bio prvi znacajniji nastup,pa sam ga dobro upamtio.Nazalost,pored svih na slici jedini sam ja oborio glavu te se ne vidim.Ali, pored mene s jedne strane je Vlatko Djamonja/tata sada mozda poznatijeg Darija Djamonje/kojeg sam posebno volio,s druge, Janko Uherka,pa Vasko,Faruk…
Inace,ovdje u Londonu,cesto se vidjam sa Cirom i Dudom,koja je s tobom i Draganom na drugoj slici/nije se nista pormijenila/,ali i sa jos nekoliko drugih iz Hora /Mija,Dragan Ungar,Bojan.Cak smo jednom imali i mali zajednicki pjevacki nastup zahvaljujuci “Seljinim” notama koje je Ciro spasio.Posebno smo se veselili kada je prosle godine sa nama ovdje bila Lida,a prije mjesec dana i Nada Kosanovic.
Baš mi je drago, Zoka, što si se javio, prepoznao sebe u zadnjem redu iza pozamašnog Guge u naočarima kao i drugare do tebe, te dao pravi komentar ! Ja sam bila ubijeđena da je barem četvrtina tog našeg hora danas na neki način u kontaktu sa Dovla blogom i da će se puno raje prepoznati na gornjim slikama.Kad tamo, niko ni haber osim tebe! To je baš bila dobra šansa i za one najstidnije da se na kratko jave po onoj narodnoj” evo mene pokraj tebe zar me ne vidiš ?”
Kad sam već pri peru da napravim malu digresiju i dam komentar Glavnom uredniku na ono “da se i ja pohvalim”.
Ja nisam nikad smatrala da se neko hvali kad kaže da pjeva u horu, igra rukomet, skija i sl./ Tu Glavni i ja imamo malih divergencija/. Svi smo mi bili angažovani nečim u mladosti a mnogi i dan danas. Neko je pjevao neko svirao, neko igrao nogomet a neko rukomet, neko slikao, neko recitovao, neko skijao neko igrao domina, neko zavodio po Barutani, neko ordinirao u Parkuši, sve po principu ” il’ me ženi il’ tamburu kupi, u nešto se udarati mora”…..No big deal!
Ali, jesam pohvalila našeg dirigenta Homena i čitav hor za izvanredan kvalitet…
Zoka, pozdravi mi horsku raju u Londonu, i javi se češće, svima nam je drago kad se još jedan Sarajlija uključi u ovo naše eglenisanje…
Srdačno, Azra K.