Cico Dardagan: Kviz za bivše rukometaše

Pitanje upućeno bivšim rukometašima Cakiju, Hakiji, Feji, Rebi, Vasku, Reši i drugima glasi: Da li prepoznajete starijeg sijedog gospodina koji sjedi sa nama za stolom (u vrhu stola)?

Da vam pomognem, bio je jedan od najboljih pivota u bivšoj Jugoslaviji. Upoznali smo se slučajno na jednoj večeri kada mi je prišao i rekao da sam mu odnekud poznat i pitao me da li sam se nekada bavio sportom, kao i da predpostavlja da me je jednom glegao na nekoj košarkaškoj utakmici u Zagrebu. Prisjetio sam se da sam davnih šezdesetih igrao košarku za reprezentaciju Sarajevskog Univerziteta. Bio sam kandidat za najboljeg strijelca na tom turniru i glavnu borbu za tu titulu vodio sa poznatim zadarskim košarkašem Brunom Marcelićem.

Posljednju utakmicu turnira igrali smo protiv Zagrebačkog Univerziteta za koji je igrao i Čedo Gojković koji mi je govorio da slobodno ulazim pod koš na njegovoj strani, a ja sam to debelo iskoristio i pehar najboljem strijelcu pripao je meni! Vjerujem da se Čedo sjeća te utakmice. Odgovor na postavljeno pitanje – u nastavku.
Na kraju, ako još niste odgonetnuli tajanstvenu ličnost, gospodin se zove Boris Vidaković, pivot bjelovarskog “Partizana”. Dugo smo sjedili te noći prisjećajući se sarajevskih rukometaša i bjelovarskih legendi jugoslovenskog rukometa: Horvata, braće Jandroković, Djuraneca, Vidovića i drugih. Boris se sjeća Cakija, Reše, Ćune i, što je interesantno – Ace Savića! Inače, Boris je strojarski inženjer, bio je aktivni vojni pilot, sada živi na Floridi, ima malu fabriku plastike. Čujemo se 1-2 puta godišnje. Svijet je zaista mali.

Sead – Cico Dardagan