dovla.net

Mnogim Sarajlijama Jahorina je bila obavezna destinacija tokom novogodišnjih praznika. I mi smo mnoge nove godine dočekali u nekoj od vikendica naših prijatelja ili u hotel “Jahorini” ili smo obavezno dolazili 1.januara da obidjemo brojne prijatelje, ponekad da smognemo snage i za malo skijanja poslije “lude novogodišnje noći”.

Da bi blog održao imidž i aktuelnost, poslali smo lutajućeg reportera na Jahorinu da snimi ovu “snježnu ljepoticu” kako bismo brojnim čitaocima širom svijeta pričinili zadovoljstvo i podsjetili ih na nekada nezaboravne posjete i provod za vrijeme ili nakon novogodišnjih noći. Read more »

NE SMIJEM SE TAKO ČESTO JAVLJATI JER, KAKO SVETAN REČE, POSTAĆU DOSADAN RAJI, ALI MORAM DATI NEKA OBJAŠNJENJA OKO KERNJINE GLAVE.

ZEKIN KOMENTAR JE NA MJESTU JER JE STVARNO NAJCJENJENIJA RIBLJA GLAVA PAGRA /PAGAR JE BRAT OD STRICA ČUVENOG ZUBATCA ILI KAKO BI MI REKLI PRVI RODJAK/. ON IMA POZAMAŠNU GLAVUŠU I NA ČELU OGROMNU KVRGU KAO ONA KLASIČNA VATROGASNA KACIGA, PA PRILAŽEM JEDNU SLIKU PAGRA OD 7 KILA .

PARISKE PIJACE SU ČUDOVISNE, A POSEBNO RIBARNICE, SA PREOBILJEM SVIH MORSKIH PLODOVA. KAKO JE PIJACA NA BASTILJI NA MOM PUTU OD STANA DO AGENCIJE, ČETVRTAK I NEDELJA SU ZA MENE PRAZNIČNI DANI JER MALO PORANIM I NEMA KRAJA GUSTIRANJU. Read more »

Ukoliko sutra, u nedjelju 30.decembra, ne budete u mogućnosti da otvorite ovu web stranicu, ne brinite, to će biti samo privremeno jer moj tehnički urednik Bojan priprema novu verziju bloga koju ćemo pokušati da instaliramo u nedjelju.

Dakle, Novu 2008.godinu planiramo da dočekamo sa unapredjenom verzijom bloga, sa više tehničkih mogućnosti. Svim saradnicima, čitaocima i posjetiocima još jednom želimo sve najbolje u novoj godini. Živjeli!

Ne znam ko je od raje bio Djeda Mraz vašoj djeci i na čijem su koljenu plakali, a da bi kasnije brisali suze plišanim medom i čokoladom iz paketića, ali mojima se najčešće potrefio Troko – Mladen Jeličić, sarajevski glumac i raja. Kada sam lanjske godine odveo moju kćerku Mašu do Troke, rasplakala se, ali od radosti! Srela je eto nekoga ko je uveseljavao i uljepšavao njeno sretno sarajevsko djetinjstvo u dječjim emisijama i priredbama razne vrste i bila mi je veoma zahvalna da sam joj priredio taj susret!

Troku znam odavno, više iz vidjenja, još dok nije bio glumac. Vidjali smo se i na moru, u Jelsi na Hvaru, gdje je i on često dolazio. Takodjer odavno znam da ima kćerku Miu koja je teški bubrežni bolesnik. U ovoj godini sam saznao i da je jedina nada za Miu transplantacija, i to i bubrega i gušterače. Kao plod velikog angažovanja roditelja i prijatelja, Mia je prebačena u Pisu, Italija, gdje već 7 mjeseci čeka na red i na sredstva za transplantaciju. Iznajmili su mali stan, a Mia mora biti pod svakodnevnim nadzorom ljekara. Troka i majka Saida se smjenjuju uz nju naizmjenično, jer moraju ipak i živjeti i raditi. Read more »

“Treba znati”, pjeva Šarl Aznavur. “Znati voljeti, znati.”..i tako dalje, kako to inače već ide u životu.

Već sam mislio da je  i ovu sliku prekrila ” mahovina i šaš “, a ona sama izniknu kao feniks iz pepela i ote se zaboravu. Sjetih se filma “Praznik u Rimu ” kad se izmedju ljubavi i dužnosti, kraljica odlučuje za ovo drugo, a, mladi novinar joj na press konferenciji poklanja slike koje su jedini trag bajke njihove ljubavi, svjesno uništavajući neponovljivo naljepši dio svog života. Ipak, bajke su samo bajke, a djeca ostaju u nama do kraja života.

Dragi moji Suada i Vlado. Nisam htio da talasam iznoseći detalje, jer i nije vrijeme za to. Jednostavno sam smatrao da je ova  slika potvrda i dio nasih opštih polemika o obezbjedjenju, istini, bajkama i zamagljenom vremenu prošlosti. Read more »

Nezadovoljna učešćem ženskog dijela čitalaca bloga, Dragana Pavlović se javila sa zanimljivim prilogom iz Holandije:

“Na ovom mjestu prije nekoliko dana bili su klizači na prirodnom ledu.To je bio radosni trenutak koji su Holandjani čekali četiri godine. Klizanje po kanalima za njih je bio praznik, a za mene, ženu s juga, praznik je ovaj prvi narcis koji je u ovih 4O toplih sati pomolio svoju glavicu… Read more »

Evo već nekoliko dana u Vladinom blogu sve blješti od vatrometa riječi slavlja i hvalospjeva. Danas sam duboko pobudjen, u svojoj sedamdeset sedmoj godini, da u čast autora Dovla.neta, Vlade Kaluže, zapjevam u horu odospjeva Pavla Pavlovića.

Zahvaljujući Blogu izračunah da bi Fedji Starčeviću sada moglo biti šezdesetak godina, a nisam ga vidio pedesetak godina.

Sjetih se da bi tetka Milici Milanović, baki Vanje Eichbergera, sada bilo devedeset pet godina; mojoj majci oko sto, a i njihovoj dobroj prijateljici, pokojnoj Ljubici Starčević, takodje, oko sto godina.

Danas mi putem e-maila od mladjeg Eichbergera, kolege filologa, iz Beča, stiže lijepa poruka i čestitka za Novu godinu. Saznao sam da je sada “zaražen virusom proučavanja viktorijanske književnosti: gospodjama Gaskel i Olifant,  Džordžem Eliotom,  Dikensom i dr.”  Specijalizira englesku književnost,  postao anglofil–kaže.

Gotovo sat vremena, na distanci od oko dvije hiljade kilometara, razgovarao sam sa kinetičnim i eruptivnim blogovcem, eruditom Zekom, o Blogu. Read more »

Jezdimir Milošević je napisao:

Poštovani druže Vlado,

nadam se da mi nećeš zamjeriti što Vas oslovljavam sa “druže” - ja drugačije niti umijem niti hoću! Tako sam vaspitan i ne mislim da se toga odreknem ni za sva blaga ovoga svijeta. Uostalom, zar bih prije dvije i po godine proglasio Republiku Titoslaviju da mogu drugačije (Više o Titoslaviji na: www.titoslavija.com).

Neću iznositi hvalospjeve onome što radite. Bilo bi suvišno. Kako i sam osvježavam stranice Titoslavije, dobro znam kako izgleda održavati veb stranicu “u životu”. Mnogo teže nego obavljati novinarski posao u bilo kojoj redakciji. Ljudi stalno posjećuju stranicu i uvijek žele pročitati nešto novo. A za to novo treba vremena i truda. Zato - svaka čast na onome što radite. Read more »

Pravi profesionalac ima damar da osjeti puls medija, pa je Pavle odmah reagovao na našu molbu da nam pošalje par slika koje, u ovakvoj vrsti medija, dodju kao šlag na tortu. Evo i popratnih poruka:

Dragi Dovla, veoma me obradovalo Tvoje (uzimam si slobodu da slijedim Tvoj primjer obraćanja, jer od starijih učiš)pismo. Posebno brzina reagiranja. Ne znam kako sve to stigneš. Radio sam u raznim redakcijama i znam da je redakcijski posao najteži. Novinarima je bilo mnogo lakše. Putuju, pišu, tutnu uredniku na sto i vozdra. Kasnije, uredniku valja sve to uobličiti, počev od naslova, podnaslova, potpisa pod slike, medjunaslova, itd.

Zato svaka moja riječ koja je izrečena o Tvom blogu je najiskrenija i proizašla direktno iz moje zadivljenosti Tvojim djelom, Tvojom snagom da sve to stigneš uraditi. Najgore od svega je što Ti sada ne možeš stati. Ne možeš imati svoj život, svoje penzionerske dane. Valja Ti svaki dan biti na raspolaganju svima nama, a sve to bez kinte, što bi mi profesionalci rekli. A znam ja, najteže je pisati bez honorara. Ipak, iznad materijalnih pobuda, srećom postoje one više, duhovne, a to je upravo ovo što sada ja radim, tipkam, i to što Ti stalno radiš udahnjujući život Dovlanetu… Read more »

Mislim da je prošlo već godinu dana kada mi je moj prijatelj Dragan Macanović - Maca, sarajevski dobri duh iz Melburna, Australija, što me sve ove izbjegličke godine, u njemu dalekoj i hladnoj Holandiji, grije svojim nepresušnim vrelom emocija s Marijin Dvora i obala Miljacke, upitao :

• Paja, čitas li Dovlanet?!

Stadoh zbunjen, a on će dalje:

• To ti je sve ono što smo ti i ja htjeli, planirali, ali nismo imali snage, vremena. Tamo negdje u Americi našao se jedan Dovla iz Sarajeva i uspio sam samcat da poveže raju sa svih dijelova ove proklete kugle na kojoj živimo. Čovjek je od svog kuhinjskog stola, svog skromnog PC, napravio moćnu redakciju emocija, sjećanja, radosti i tuge, ali nadasve sreće u spoznaji da nam ni daljine, ni razbacanost po kontinentima, ni strašni rat nisu mogli uništiti Rajvosa u nama. Ranjeni smo i takvi ćemo ostati do kraja, ali s velikom nadom da se rane neće širiti, da bolest neće uznapredovati…Sve to zahvaljujući Vladi Kaluži… Read more »