Vesko Vesković: Strijelci, javite se!
Ne znam zašto, ali se sjećam kada sam kao mali dječak (uh, kada je to davno bilo) ljeti išao na “bazen” koji se nalazio u parkiću preko puta Skupštine grada Sarajeva. Kupali smo se i “skakali na glavu”, a sa druge strane bazena nalazila se na jednom postolju bronzana statua dječaka sa strijelom. Kasnijih godina je ona “nestala” iz parka a zamjenjena je sklupturom majke i djeteta. Tadašnje novine su pokušavale otkriti ko je i gdje odnio. I otkrili su da se nalazila u Velešicima kod streljane, gdje su naši vršnjaci Miro Šipek, Slobodan-Dodo Mandić, Vego, Suad Begovac i drugi članovi vrijedne streljačke družine “Mićo Sokolović” vrijedno trenirali. Vremenom su postali “hit zvijezde” Sarajeva, osvajajući mnoga odličja kako na republičkim tako i saveznim takmičenjima. Kruna tih skromnih momaka je i zlatna olimpijska medalja koju je našoj zemlji donio Miro Šipek, nekih osamdesetih godina. Danas se samo sjecam da su najviše uspjeha postizali sa svojim trenerom Amirom Dautovicem, te predsjednikom kluba dr.Slobodanom Purišićem - Purom.
Godine su prošle, strijelci su postali odrasli ljudi od kojih mnogi ne žive u Sarajevu. Dovoljno je spomenuti da je naš Miro danas selektor i trener reprezentacije Australije koja postiže zavidne rezultate na raznim medjunarodnim takmičenjima, igrama i olimpijadama. Miro i dalje dokazuje da je bio i ostao naše sarajevsko zlato.
A mali strijelac? (Vidite je na slici u pozadini strijelaca) Da li znate gdje je sada ta statua? Da li još stoji na streljani? Kako bih bio sretan kada bih je ponovo ugledao na nekada istom mjestu.
Pozdrav, Vesko Vesković Richmond UK
P.S. Obzirom da autor priloga nije naveo nijedno ime strijelaca na slikama, bilo bi dobro da ih neko prepozna kako bismo znali njihova imena, a, možda, i gdje su i šta sada rade i tako upotpunili podatke o nekadašnjim šampionima.
Napomena: Fotografije su vlasništvo Kice Mandić
Koristim priliku da pozdravim Zivku.
Da nema Ice koji sve prati ja bih zaboravio.Dakle,pridruzujem se pozdravima Zivki i ovom prilikom.
Neno
Vesko,
Predsjednik kluba je bio Dr Sobodan Purisic - Purke. Mislim da sada zivi u Svedskoj.
Dragi moj Vesko,
Hvala na lijepim rijecima i “unapredjenju”. Lijepo bi bilo da sam osvojio zlato na Olimpijadi, ali na zalost nisam. Uz 27 zlatnih medalja sa prvenstava Jugoslavije, imam dosta medalja sa Svjetskih, Evropskih i drugih medjunarodnih takmicenja ali nemam olimpijsku medalju.
Nema veze bilo je lijepo procitati tvoj komentar.
Sto se tice tacnosti podataka, Dr Slobodan Purisic-Purke je bio dugogodisnji predsjednik naseg kluba “Mile Vujovic-Uco”, kluba koji je osvojio 15 uzastopnih titula prvaka Jugoslavije, a uz mene ekipu su sacinjavali i Zdravko Milutinovic (sada uspjesan biznismen u Njemackoj) i Srecko Pejovic (sada radi i zivi u Beogradu). Purke vec 15 godina radi kao specijalista otorinac u Njemackoj.
Ja zivim u Melburnu i vodim Australsku streljacku rep[rezentaciju vec na trecu Olimpijadu i to veoma uspjesno.
Posto sam gotovo cijelu godinu u avionima i hotelima, do sada se nikada nsam ukljucivao u ovakve vrste pravljenja kontakata sa nasom rajom, ali veoma mi je drago i zahvaljujem se Vlatku Slokaru sto me je uputio na ovo web stranicu, jer vidim jako puno meni dragih i poznatih sarajevskih imena.
Zivku/Kicu puno pozdravljam i volio bih uspostaviti kontakt i sa Kicom i sa Dodom.
Lijep pozdrav autoru, a i svima vama koji ovo citate.
Molio bih e-mail adresu Svete Gacinovic
Dragi Miro,
Na vrijeme si otisao tamo gdje se tvoje znanje cijeni i ima prodju. Da si ostao u Sarajevu, nista nebi napravio, jer tamo ne trebaju ljude tvoga kova, premda si bio i jedan od osnivaca Olimpijskog komiteta BiH.
Mnogo srece u radu, a drago mi je da sam cuo za Srecka i Zdravka.
Zecevic Ljubisa
Veoma sam se obradovala kada sam procitala vijest o Miroslavu Sipeku, mom skolskom drugu.Koliko se sjecam isli smo u isti razred sedam godina (Zmaj Jovina skola), a onda sam ja pred kraj sedmog, prekinula skolovanje u Sarajevu i nastavila u Pakistanu,kao dijete predstavnika Energoinvest-a.
Kako je lijepo cuti vijest o ljudima koji su nekada u nekom momentu/periodu prosli kroz licni zivot.
Miroslave/Miro, koristim ovu priliku da te srdacno pozdravim i izrazim svoje zadovoljstvo i srecu sto si ziv i sto si i tamo daleko nasao svoje mjesto u sportu.
Zelim ti i dalje puno uspjeha i dobrog zdravlja
toplo te pozdravlja
Lajla (Svetlecic) Kozemjakin
1. Moj komentar kada sam dodao Purketovo ime odnosio se na “prvo izdanje” teksta gdje je pisalo da je Vesko zaboravio prezime predsjednika kluba. Vlado je kasnije “dopunio” tekst dodavsi Purketovo prezime pa je moj dodatak postao potpuno izlisan.
2. Da li se javio Tomo, moj bivsi komsija sa Mejtasa, iz Kevrinog potoka? E-mail adresa je kazelj@hotmail.com
Mnogo pozdrava,
Sveto
Naisavsi na ovaj blok obradovao sam se procitati vijesti o nekadasnjim kolegama iz streljacke druzine Mile Vujovic Uco u kojoj smo godinama bili aktivni i lijepo se druzili.Kao i ostale sarajlije sada smo rasuti po cijelom svijetu i putem ovakvih sajtova polako povezujemo konce.
Inace nekoliko podataka o meni. Od augusta 1992 godine zivim sa suprugom i dvije sada odrasle kcerke u Izraelu. 2000 godine prezivio sam tezak mozdani udar, ali uspio sam se koliko toliko osposobiti za normalan zivot, nastavio sam raditi u elektroprivredi Izraela.
Moram reci da su mi u tim najtezim trenucima osim pomoci najblize porodice jako pomogle i osobine discipline, strpljenja i ne gubljenja nade koju sam dobrim dijelom stekao i u vrijeme aktivnog bavljenja streljastvom.
Moja email adresa je makalay@ bezeqint.net i bilo bi mi veoma drago dobiti dodatn vijesti od svih onih koji me se sjecaju jos iz tog perioda a posebno Zdravko Milutinovic, Goran Biscevic, Srecko Pejovic, Branko Vego i svih ostalih.
Zahvaljujem se na pozdravima Ići, Neni, i Miri te pozdrave uzvraćam uz dopune za slike:
Slika1: s lijeva na desno.. 3 Dušan Mandić –Dodo, 5 Miroslav Šipek, 7 Esad Ibrahimović
Slika2:
2 Miro Šipek, 4 Dodo i 5 Miro … stanovao u ulici Kate Govorušić
Ovaj put od mene toliko, ko zna više nek dopiše…
Javila se Kica sa emiratskog kompjutera.
Slijedi iznenadjenje za blog-mnijenje..
Molim vas,ako neko zna kako da stupim u kontakt sa dr Purisicem Slobodanom,da mi javi na navedenu mail adresu. Znacilo bi mi puno…unapred zahvalni Ljiljana i David.
I ja bih voljela znati sta je i gdje je dr. Purisic Slobodan. Zadnji put smo se vidjeli 1992 god.na platou Vojne bolnice usred granatiranja grada.To je bilo par dana poslije odlaska mnogih doctora i med.sestara na Pale. Gledajuci dogadjaj na TV, u srcu sam osjetila zebnju i silno se molila da u toj grupi “kukavica/izdajica” ne ugledam meni i mojoj porodici drago lice dr.Purisica.
I tako, nakon par dan, vidjevsi ga na platou pomenute bolnice kako sam seta pognut i umoran od silnih neprospavanih noci koje je probdio pored svojih pacijenata, nisam mogla sakriti svoje uzbudjenje i silnu radost sto ga vidim. Ludo sam bila sretna sto je ostao u tom ranjenom gradu, odnosno sto se nije pridruzio odlasku na Pale. U mojim ocima je njegova ljudskost jos vise narasla,a njegova profesija je to dokazala. Mislila sam da ce mi srce iskociti.Prozvah ga jednim krikom,vriskom.On se okrenuo, rasirivsi ruke i posao brzim koracima prema meni rekavsi ..”moji Kozemjakini da li ste mi svi zivi”, a ja sam mu priznala gdje se krio moj strah.Tada sam vidjela suze u tim divnim ocima.
Nikada ga poslije toga nisam vidjela.Cula sam da je kasnije otisao za Njemacku i da je tamo radio na nekoj klinici.
Eto ako iko sazna nesto o njemu, molim vas javite mi.
srdacno Lajla