Sarajevske legende: Prof. Ljubica Starčević
Sanja Rihtman inicirala je novu temu na blogu i ovim prilogom se uključuje u seriju članaka o poznatim Sarajlijama:
“Željela sam spustiti novu vršu u more naših sjećanja i predložiti još jednu temu – naši profesori i učitelji, vjerovatno veliki “krivci” za ovo što smo danas. Da ne ostane samo na prijedlogu, ispričaću kako sam uz kafu i hurmašice učila matematiku od legendarne profesorice, Ljubice Starčević.
Nije mi bila profesorica u školi nego najbliža komšinica. Živjeli smo vrata uz vrata i svako jutro teta Ljuba i moja baka su zajedno pile kafu, pretresale dnevne dogadjaje i izmjenjivale recepte. Ja bih se spremala za školu, glancala cipele i odgovarala na medju-pitanja: da li je ugao iznad hipotenuze veći……..kolika je osovina x ako…….
“Kupila sam jučer na Markalama takav kajmak da sam jutros morala zelje očistiti…. Hoću li čuti od tebe više taj odgovor ili još glancaš te cipele.?”
A kad bi odgovor iscurio na jedvidete jade, oteo bi joj se duboki uzdah i najgora kletva: “Bog te u šumu okren’o, probudi se već jednom” .
Drugo jutro, mutila bi puter za hurmašice i ubacivala nove probleme. Tada sam bar znala da me poslije škole čekaju vruće hurmašice koje i dan danas pravim po njenom receptu.
Prije mene je učila moju mamu, a vjerovatno bi i moj sin dospio u njene ruke da mu školovanje i djetinjstvo nije prekinuto u samom početku gimnazijskih dana.
Ja nikada nisam postala matematičar, ali sam, zahvaljujući dobroj profesorici Starčević, naučila logiku, shvatila suštinu problema i užitak njihovog rješavanja i matematika mi nikada nije bila bauk.
Kada sam nakon rata došla da je posjetim, bila je u poznim godinama svog života. Zapanjujuća je bila svježina memorije i priča koju smo tom prilikom vodile. Nije se žalila na starost i nemoć nego mi je samo rekla: “Znas Sanja, najteže mi je što se više ne mogu baviti svojom profesijom. Shvatila sam s kolikom ljubavlju je odgajala mnoge generacije i koliko mnogo njih je upravo zbog te ljubavi i ljubavi prema svojoj profesiji krenulo putem koji ih je doveo tamo gdje se danas nalaze.
Opaska: Važi isti prijedlog i molba kao i u predhodnom članku, dobro bi došla fotografija prof. Starčević.
otvoreno: 605 puta
Ja sam imala tu privilegiju da mi je prof. Ljuba Starcevic predavala na zalost u nizoj gimnaziji-
Ovo na zalost kazem, jer smo kasnije imali nekoliko profesora koji su za mene zapecatili pomisao da bih mogla da studiram arhitekturu. U to doba, doba nemastine pomisao da bi neki od ucenika trebao da dobija dodatne casove kod vecine roditelja nije dolazio u obzir.
Sjecam se drage profesorice, koja je vec tada bila starija, kako nas je mustrala i njena frustrirana recenica “Bog te u sumu okren’o…” jos mi odzvanja u usima, pa i zvuk krede kada bi ljutito ispisivala formule koje mi nismo znale da izracunamo.
U to doba rijetko ko od mladjih profesora je predavao u gimnaziji, jer su tek bili oformljeni fakulteti koji su spremali nove kadrove. Prva profesorica matematike mi je bila Hedviga Dima koja je vrlo brzo otisla u penziju. Svi ti stari profesori su imali veliko znanje i od nas trazili jako mnogo. Predstavljali su strah i trepet, i sada kada se iz ove perspektive na njih prisjetim, kazem im veliko hvala, jer su od nas napravili ljude.
Latinski jezik u Trecoj gimnaziji je predavala legendarna Mica.Pozivam sve koji se sjecaju Mice da se jave sa anegdotama te da na ovaj nacin obiljezimo legendu Sarajeva.
Ja sam “mala”raja.Mlad je da bi bio legenda.Medjutim, Slobu Durasa profesora nase Trece gimnazije iz Sarajeva netreba puno predstavljati.Nazalost oduzeo je svoj zivot pucnjima u voljenom gradu.Mjesec dana prije nego je sebi oduzeo zivot poklonio mi je svoje dvije knjige u Galeriji.Sjetimo se Durasa i tekmi iza Gimnazije.Osim,Saca,Crni,Hrasnica su samo neki koji su poslije tekme uzivali u hladnom pivu iz gepeke Svabine AJKULE parkirane na kosarkarskom igralistu.Ja sam samo mogao da gledam sjedeci ispod kestena. Zar ovo nije divno?
Hm, sjecam se bakine stare prijateljice gospodje Ljube Starcevic, i mene je spasavala matematike… “Bog te u sumu okren’o” sam cuo, mislim, nevjerovatno mnogo puta… nikad nisam bio matematicar, ali ona mi je ipak uspjela objasniti neke osnovne pojmove.
Draga Sanja, hvala ti na ovom lijepom sjećanju na moju majku, koje je tako životno da me je na trenutak vratilo u ta vremena kada su kroz naš skromni stan u Dobrovoljačkoj 28 prošle generacije i generacije sarajevskih srednjoškolaca i srednjoškolki kojima je ona davala časove iz matematike dopunjavajući naš više nego skromni kućni budžet. Časovi su držani u kuhinji ili hodniku i najčešće su bili kombinovani sa kuhanjem, jer je ona i to morala obaviti. Kako su tu dolazile i neke od najzgodnijih sarajevskih šiparica, u vrijeme puberteta nije to bilo baš jednostavno izdurat’. Moji jarani su kao slučajno navraćali, a neki od njih su i sami dolazili na časove. Ja sam se sa 19 godina otisnuo iz tog stana i iz Sarajeva; ona je nastavila sa časovima finansirajući moje studije u drugom gradu. Na taj način se bavila svojom profesijom veoma dugo; i živila je dugo; umrla je u 96-oj godini 2003.
Ljuba je bila žena vulkanske energije koja se zaista posvećivala svom pozivu. Za nju je postići da djak shvati misteriju matematike bio stalni izazov i nastojanje.
Imam dosta njenih slika,uključujući neke iz perioda prije nego što je stekla imidž stroge profesorice. Na slikama sa studija u Zagrebu,kao i
u prvim godinama braka vidi se da je bila lijepa. Ja, koji je nisam zapamtio kao takvu (dosao sam kasno!) sada imam te njene slike uramljene u stanu i uživam u povremenim pozitivnim komentarima. Održavam sjećanje.
Čim malo protabirim kako se šalju fotografije mejlom, poslaću jednu sliku. Imam i mnogo drugih slika koje će biti interesantne za blog ali me neukost dosad spriječila da ih pošaljem Vladi.
Pozdrav i Sretna Nova svim blogovcima.