dovla.net

Nisam siguran da li je ovo bila baš najveselija noć od svih dosadašnjih novogodišnjih noći, jer ih je mnogo sličnih ostalo u lijepom sjećanju, ali posebno interesantna je bila ta noć zato što se dogodila na ničijoj zemlji - „No men’s land” na otvorenom moru izmedju Danske i Njemačke.

Tada smo se, naime, pred novu 71.godinu našli u Kopenhagenu u kome smo prethodnih dana obišli sva kultna mjesta, park Tivoli, kraljevski dvorac, bučne ulice pune veselh ljudi, obišli prijatelje i restorane kao i „life show” barove sa nezamislivim sex programom uživo, o kome Balkan, a ni dobar dio ostalog svijeta,  nije imao pojma, a vjerovatno nema ni danas. To je bilo vrijeme uzbudljivih seksualnih revolucija, a ne ružnih, krvavih ratova.

A onda smo za novogodišnju noć obukli najsvečanija odijela, ukrcali se na jedan od autobusa koji je vozio vesela, već malo podnapita i raznovrsna društva u Gedser, dansku luku na jugu. Ukrcali smo se na veseli non stop „Duty free shop” brod, na kome je sviralo sedam raznih orkestara, od klasične muzike do najnovijeg rok sastava i gdje je svaki dio broda bio drukčije dekorisan, od gusarskog broda do feničanskih galija i raskošnog kruzera koji će se tek pojaviti u za to odredjeno vrijeme u dalekoj buducnosti 21.vijeka. Na stolovima nas dočekaše razne sprave za pravljenje buke, petarde i rakete, a konobari su raznosili najbolja jela brodske kuhinje i pića koja su se za „malu paru”, dodatno kupovala u freeshopu.

Brod je plovio pored opasnih santi leda kao duh nekadašnjeg Titanika, ignorišući sve ovozemne strahove i iskustva iz prošlosti i odajući se nevidjenom užitku. Kako smo se odvajali od kopna tako je raspoloženje raslo i brod je postajao sve ludji i ludji. Nova godina nas je dočekala na otvorenom moru,  nebo se pretvorilo u požar fantastičnih boja od stotina raketa, koje su parale nebo i ponovo se kao desant i invazija paraglajdera spuštale na brod i oko njega.

Pristali smo uz zaledjeni gat pristaništa u Travermindeu, malom njemačkom gradu u kome nije bilo ni žive duše. Sa broda se orila muzika i pjesma koja se razilazila i gubila po tišini ovog začaranog grada. Sve je izgledalo kao u Andersenovim bajkama o Gerdi i Kaju, zaledjeno i sa bezbroj dugačkih ledenica koje su kao obrnute svijeće visile sa krovova. Stajali smo kratko, dobro utopljeni, na palubi i gledali taj biblijski prizor koji nas je potsjećao na priče o ukletom gradu i odmah se uz ponovne salve i rakete otisnuli istim putem nazad prema Danskoj. Brod je kao ogromna novogodišnja blistava torta, pomalo gegajući se, odlazio na pučinu zajedno sa svojom posadom i veselim putnicima i bučnom muzikom i kretao u još jedno iskušenje polarne noci da bi se ujutro našli u nijemom autobusu, u gomili usnulih putnika.