Jahorina juče
Mnogim Sarajlijama Jahorina je bila obavezna destinacija tokom novogodišnjih praznika. I mi smo mnoge nove godine dočekali u nekoj od vikendica naših prijatelja ili u hotel “Jahorini” ili smo obavezno dolazili 1.januara da obidjemo brojne prijatelje, ponekad da smognemo snage i za malo skijanja poslije “lude novogodišnje noći”.
Da bi blog održao imidž i aktuelnost, poslali smo lutajućeg reportera na Jahorinu da snimi ovu “snježnu ljepoticu” kako bismo brojnim čitaocima širom svijeta pričinili zadovoljstvo i podsjetili ih na nekada nezaboravne posjete i provod za vrijeme ili nakon novogodišnjih noći.
Nažalost, dva kultna mjesta, hotel “Jahorina” i Dom Mladosti još uvijek svojim nagorjelim kosturima podsjećaju na teške ratne dane i vrijeme kada je Sarajevo krvarilo, a mnoge Sarajlije zauvijek napustile svoj grad.
Juče je bio divan sunčani dan, Caki je uživao obilazeći stare i nove hotele, iako ranije nije bio pasionirani ljubitelj skijanja, a proveo je i lijepe trenutke sa starim prijateljima.
Naime, iz Švedske je došao Dr Pero Čokorilo koji već odavno ima vikendicu blizu “Šatora”, a u Švedskoj živi i radi već preko 30 godina. Došao mu je u posjetu i Mišo Begović, režiser, koji je takodje dosta godina proveo na radu u Švedskoj.
No, najbolje je da prenesem Cakijevu poruku priloženu uz brojne fotografije napravljene juče:
“Dragi Vlado, prije svega provedite se dobro sa Sanjom, Bojanom i dolazećom mladom damom. Dani u Sarajevu tmurni, magloviti. Danas, nedelja, dogovorim se sa Mišom Begovićem i odemo na Jahorinu. Gore plavo nebo, toplo, bljesti sunce. Nigdje parkinga, raje ko pjeska-odasvud.
I Dalmoši i Srbi i Slovenci, ima i stranaca. Malo smo se promuvali do Rajske, evo i slika, proberi, možda koju za ove Jahorina-nostalgičare tipa Paje i Slokara.
Poslije otišli kod Pere, jedva se popeo uz ono brdo i sklonio auto
ustranu. Kod Pere na terasi +20, sunce, sunčanje u košuljama. Divno. On je
tu još do srijede, sutra mu dolazi Fiko.
Poslije nas dodjoše Gafići, on je Sudo, do penzije bio direktor Doma
zdravlja željeznicara. Ona je radila u Feroelektru, u tvom vaktu-sigurno
je znaš. Kćerka joj je bila sa Sanjom u Grazu, još je tamo. Sudo je u
zasluženoj penziji.
Naravno, razgovori o svemu, staroj raji, prošlim vremenima. Dovla.net je jako popularan, sad će i Mišo krenuti sa praćenjem, Pero i Gafići redovno čitaju. Ma, ni Avaz ti nije ravan. Još kad dodje nova tehnika….moraćeš i Suadu zaposliti ali, bezbeli, honorarno. Ništa za džaba.
Još jednom puno pozdrava i čujemo se, Caki.
Tesko je preci preko Mladenove dobrodusne geste kojom nas dovodi u blizinu mirisljavih jahorinskih borova i javora ,jednako kao i
zaboraviti planinu kojom smo jos kao djeca hodali.
Tu je priroda dala sve sto je mogla a covjek malo ili nedovoljno.
Na njemu je sada red ,kako bi se uspostavila ravnoteza izmedju smjestajnih i skijasko-tehnickih kapaciteta i tehnikom umanjila ovisnost o prirodi.
Dati Jahorini ono sto moderni mali centri imaju ,ne samo da je briga o njenom statusu u svijetu zimskog i ljetnog planinskog turizma ,vec je i znak ozbiljnog pristupa biznisu kojim se bavimo skoro stotinu godina.
Mladenu puno hvala ,ovaj miris rostilja sto se osjeti sa nekih fotografija ,vjerovatno je dobronamjerno pusten do nas.
Ne vjerujte mu kada kaze da nije dobar skijas,to je iz pretjerane skromnosti.