dovla.net

Obzirom da su pojedinačne novogodišnje čestitke počele već masovno da pristižu, očigledno je vrijeme da i mi uputimo svoje lijepe želje prijateljima i poznanicima širom svijeta. Na mojoj Adress book ima preko 200 imena kojima smo dužni poslati čestitke, pa je blog naša privilegija i prednost koju koristimo da pošaljemo jednu, zajedničku čestitku svim prijateljima, poznanicima i blogovcima na jedan poseban način:

U moru prispjelih čestitki, moju pažnju posebno su privukle dvije, obje iz Australije, jedna od Dragana Macanovića - Mace, a druga od Miroslava Šipeka, pa sam odlučio da ih proslijedim svim čitaocima i posjetiocima bloga kao zajedničku želju za nastupajuće novogodišnje praznike, uz napomenu da se, kroz komentare ovog priloga, mogu slati pojedinačne čestitke. Read more »

Željko i Seka Martinčević održali su obećanje i poslali nekoliko fotografija iz Alicantea, divnog mediteranskog grada na zapadu Španije. U jednom danu su napustili Norvešku na -12C i došli u topli Alicante na +20C. Drastična razlika! Slično se desilo Suadi i meni prekjuče kada smo došli iz Michigana u Arizonu. Read more »

EVO JOŠ JEDAN PANORAMSKI POGLED NA TU NJEŽNU LJEPOTICU JAHORINU SA KRAJA PEDESETIH I POČETKA ŠEZDESETIH GODINA SA TADA JEDINOM, CVIJANOVOM ŽICOM. SLIKA SA DVOJICOM PRIJATELJA POPOVIĆ MIŠOM I PAVIĆ MIŠOM JE UPRAVO SA UGODNE FOTELJE JAHORINSKOG SALONA UZ MELODIJU DJU BOKSA

I AM A TRAVELING MAN

RANO POGINULOG U AVIONSKOJ NESREĆI RIKI NELZONA. /SA DRUGE STRANE PLOČE HELOU MERRY LOU/.

TAJ JAHORINSKI SALON JE BIO KAO POZORIŠNA BINA JER KO GOD UDJE KROZ VELIKA VRATA IZLOŽEN JE POGLEDIMA GOTOVO SVIH GOSTIJU I TREBALO JE PAZITI KAKO SI OBUČEN, KAKO HODAŠ I SLIČNO POŠTO TE SVI “MEZETE” DO DASKE. TAKO JEDNOM, ULAZI POKRUPAN ČOVJEK ŠIROKIH LEDJA, VRLO ELEGANTNIH ODMJERENIH KRETNJI, MEKANOG GIPKOG HODA, SA POJAČOM GRIVOM U VIDU ŠOPA I ĆILIBARSKOM MUŠTIKLOM U USTIMA. ODMAH SE VIDI DA JE NAVIKAO NA ŠETNJU KROZ SALON, DA JE PRAVO DOMAĆI. MIŠO POP SE NAGNE DO MENE I TIHO MI PROŠAPUĆE NA UHO, PAJA, TO TI JE ALEKSANDAR BOŠKOVIC - ACO, NAJBOLJI ALPSKI SMUČAR. BIO SAM STVARNO IMPRESIONIRAN, JER GODINAMA SVI IZVJEŠTAJI JOVE DIMITRIJEVIĆA-OTROVA PREKO RADIJA, KAO I NOVINSKI ČLANCI SU VELIČALI OVOG DUGOGODIŠNJEG NEPOBJEDIVOG KRALJA JAHORINE. ALI, NA MENE JE TAJ SUSRET DJELOVAO I DEPRIMIRAJUĆE JER JA, PRCMOLJAK VISOK METAR I ŽILET, SHVATIM DA ŽE BITI GOTOVO NEMOGUĆE POSTIĆI NEKI USPJEH NA TOM POLJU. Read more »

Adolfa Gebla, švajcarskog diplomatu koji je tih godina pomogao Oto Siku čehoslovačkom ministru spoljnih poslova da bezbjedno predje u Švajcarsku i izbjegne nevolje poslije ulaska ruskih trupa u njegovu zemlju, slucajno sam sreo i upoznao kad se njegov Mercedes zaustavio iza Mercedesa Ruže Balog, tada poznate pjevačice, i njenog muža Slavka, taksiste, koji su me pokupili kao autostopera u farmerkama, golog i bosog, negdje na magistrali oko Drvenika, pa smo tako nastavili prašnjavim putem preko otoka Hvara na kome su se užurbano vršile popravke i asfaltiranja.

Smuvali smo tvrdog i nepokolebljivog poslovodju da nas pusti jer je čekanje bilo izvjesno a i dosadno, a onda je za nama uskočio i Gebl sa svojim kolima, a ostali su ostali da čekaju, k’o popišani golubovi, u redu koji se sve više povecavao kako su se novi automobili zaustavljali i nagomilavali u redu. Ulazeći u Hvar, zaustavili smo se i ja sam izašao iz kola i Geblu rekao:

”Mi smo probili liniju Mažino, na vama je da častite” i bili smo uskoro na rivi pod arkadama sa punim stolom ribe i vina. Naša avantura nas je zavjerenički zbližila i vrlo smo se lijepo zabavili i razgovarali o svemu i svačemu. Malo im je golicao radoznalost moj izgled budući da sam izgledao kao pokupljen sa plaže, jer sam zaista krenuo pod uzbunom da se prebacim u svoju stalnu luku Hvar gdje me je čekalo moje društvo za koje nisam trebao ni cipele a ni košulju, čak ni pare, jer sam imao veliki kredit na otoku radeći enterijere i projekte kuća mnogima i poznajući sve važne faktore u ugostiteljsko - turističkom hvarskom preduzeću. Read more »

Davne 1969 diplomirao sam na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, uzeo sam si odmor i malo putovao po Evropi. Poslije Nove godine počelo je traženje posla. U tome je bio nezaobilazan i moj otac, tada rukovodilac velikog trgovačkog preduzeća, sa odličnim uvidom gdje bi bilo najbolje « udomiti » sina. A. i vremena su bila izuzetno dobra za novozaposlene, pogotovo sa završenim fakultetom, pa se moglo i birati. I, naravno, po želji moga oca, odluka je pala na  “Jugobanku ” Sarajevo, jer ipak, njemu riječ « bankarski sluzbenik » uvijek « gordo zvuči ».

Prvog dana mog službovanja, sa kadrovskim direktorom idem prvo na upoznavanje « velikih zvjerki » banke, rukujem se sa nepoznatim ljudima, koji me, iskreno govoreći, u tom momentu baš i nisu impresionirali. Poslije idemo u moju prvu kancelariju, u elitni departman kratkoročnog kreditiranja, gdje me čeka moj prvi radni sto. Ulazim u kancelariju i već prvi istinski šok od iznenadjenja; sjedit ću u istoj kancelariji sa Vladom Kalužom, košarkaškim sudijom sa « A » liste,  sa čovjekom koga gledam svake nedelje ili u « Skenderiji » ili na tv, čovjekom koji je na svoj način takodje bio zvjezda košarkaškog sporta. Read more »

Zimski motivi Jahorine iz nedavnih članaka podsjetili su me na fotografije koje mi je, prije par godina, slao Željko Martinčević iz Norveške sa ogromnim nanosima snijega oko njihove kuće. Nažalost, fotografije nisam sačuvao (nisam računao da ću jednog dana biti zauzet uredjivanje jednog ovakvog bloga), pa sam ga zamolio da mi neke od tih slika pošalje. Željko se danas javio sa novim snimcima zimskih pejsaža iz Norveške, ali bez snijega kojeg još nema na krajnjem sjeveru Evrope.

Poslao je par snimaka drveća okovanih ledom koja takodje lijepo izgledaju, medjutim, za snježne motive moraćemo malo sačekati jer Željko i Seka sutra putuju u Španiju (negdje u okolinu Alikantea) gdje će provesti novogodišnje praznike, ali će nam zato poslati neke (nadam se) zanimljive fotografije iz tog lijepog mediteranskog grada.

Poštovani !

Kao redovni posjetilac i poštovalac Dovla bloga, šaljem iz svoje kolekcije nekoliko sportskih (rukometnih) fotografija sarajevskih klubova snimljenih u Visokom na igralištu Kraljevac (podloga od šljake).

S obzirom da je fotografije snimio 1961. godine neki visočki fotograf, vjerovatno ih mnogi zainteresovani nemaju.

Fotografija br.1 (Bosna Sarajevo) i fotografija br. 2 (Igman Ilidža ?) su snimljene 29.11.1961. na Turniru povodom Dana Republike. Plasman: 1. Mlada Bosna, 2. Bosna Visoko, 3. Bosna Sarajevo, 4. Igman Ilidža, 5. Sarajevo, 6. Izviđač Sarajevo (Informacija: Naši dani, piše M. Oljača).

(Nisam znao da je djelovao rukometni klub u Sarajevu i pod imenom Izviđač).

Fotografija br. 3 je snimljena 1961. ili 1962. (nepoznato ime kluba) !

Zdenko Antović (Visoko) Read more »

Nisam siguran da li je ovo bila baš najveselija noć od svih dosadašnjih novogodišnjih noći, jer ih je mnogo sličnih ostalo u lijepom sjećanju, ali posebno interesantna je bila ta noć zato što se dogodila na ničijoj zemlji - „No men’s land” na otvorenom moru izmedju Danske i Njemačke.

Tada smo se, naime, pred novu 71.godinu našli u Kopenhagenu u kome smo prethodnih dana obišli sva kultna mjesta, park Tivoli, kraljevski dvorac, bučne ulice pune veselh ljudi, obišli prijatelje i restorane kao i „life show” barove sa nezamislivim sex programom uživo, o kome Balkan, a ni dobar dio ostalog svijeta,  nije imao pojma, a vjerovatno nema ni danas. To je bilo vrijeme uzbudljivih seksualnih revolucija, a ne ružnih, krvavih ratova. Read more »

Odgovor gosp. Maši Užičaninu.

“KOSTOBRANI”

Ipak će biti mehko “Ć’”, vama se samo učinilo da je tvrdo valjda zato što vas je malo zabolilo! Pošto ste poentu stavili na anonimnost, da razjasnimo tu nedoumicu. Uz jedan od priloga sam poslao i svoju fotografiju baš iz razloga koje vi navodite, pa ste imali zadovoljstvo vidjeti ko ide đonom na vas. Kostobran je u ovakvim polemikama djelotvornije držati na dupetu nego na cjevanicama. I ime ste vidjeli, Ljubomir, koje je skovano od “ljubi & mir”, slikovito! Pa i prezime Jovandić, što ste pročitali u komentaru, aman i adresa!!!

Nerado stavljam prezime ispred svog imena jer isto prezime koriste moj brat koji je dobitnik “Borbine nagrade” za Arhitekturu i sestra koja je priznati grafički umjetnik, do rata bila profesor na Likovnoj Akademiji. Nisu to neka imena, ali u odnosu na mene, ipak jesu. Da se u ribolovu mogla dobiti kakva titula, sigurno bih bio “teži” od njih, ovako za dobronamjerne je sasvim dovoljno, ime i fotografija. Za one koji ne odustaju od loših vina sam X, veliko X, prilično utješno. Read more »

Kafana  « Park » ili Parkuša bila je i ostala kultno mjesto i okupljalište Sarajlija i govorilo se, malo u šali malo u zbilji,  koga nema u Parkuši nije niko i ništa ili ne drži do sebe. A da li znate gdje je buffet « Vrbanja », možda po enterijeru najružniji ugostiteljski objekat u Sarajevu, mjesto koje nema ni svjetlucavi šank, ni frižider-izlog, ni espresso-mašinu, ni ventilaciju, ni fotelje. Uvijek zagušljivo, duvanski dim može da se sječe nožem, stolovi i stolice kao u staničnom restoranu najzabačenije željezničke stanice. Ali ime mu otkriva  lokaciju, ulica B. Ćosića (bivša)  prije nego će izbiti na most Vrbanja, nekada tik uz tramvajsku prugu kojom su na odmor išli tramvaji, a kasnije i autobusi-dvospratnjaci, u remizu, u koju će se poslije udomiti  « Steleks ».  E, u tom bufetu  tridestak godina skupljala se raja iz Istarske i Dj. Daničića, svake subote i nedjelje oko 11 sati prije podne, bez obzira na vrijeme, kućne obaveze, planirane porodične vikende, rodjenja ili sahrane; na piće i na « velike » i veoma « važne » diskusije o sportu, autima, ženama, poslovima, svjetskoj (ali nikada o našoj) politici. Skupilo bi se nas desetak, sastave se stolovi i počne zvanje tura pića. Ni u snu ne bi niko da propusti naručiti turu, a jadan je i prezren bio onaj ko bi ti odbio piće. Znači, minimum količine konzumiranog pića bio je umnožak sa brojem prisutnih. Read more »