dovla.net

Dobar dan Vlado, o ideji da pišem moj Sarajevski spomenar razgovarali smo 12. novembra o.g. a ja sam se, da budem iskren, potajno nadao da Ti nećeš tako brzo pristati i tražiti da pišem. Medjutim, meni je izmakao asuru ispod nogu Fadil Softić i sve ovo zakuhao, a evo kako i zašto. Izvini, prvo moram da se s njim obračunam.

Pisanje Spomenara počeću pozdravom: BISTRO, BISTRO, SOFTA. Znaš, Ti, vrlo dobro ko je najčešće pozdravljao raju selamom BISTRO. Ako si zaboravio, pitaj Žunu, imam njegov broj telefona. Ma sve Ti o Bati Zuri znaš, pa se vjerovatno i mene sjećaš. Elem, sada nam je lozinka za razgovor ribarski pozdrav BISTRO, najmilija riječ Radmila Zurovca Bate .

Poznato Ti je da nas Vlado (i njega treba u početku pisanja napasti, jer je prema starom dobrom bon-tonu za sve kriv šef) — vec tri sedmice u Blogu, zajedno sa pregnantnim saradnicima, zatrpava lavinom i mećavom tema poput ovih: “Sarajevski snjegovi”, “Čudesni Prenj”, “Bosna je odvratna predivna zemlja”, “Slokar i Trebević”, “Jahorina”, “Glasinačka visoravan”, “Hase”, “Rafajlović”, “Barutana”, “Parkuša”, “Strijelci”, “gimnazije”, “Fis”, “Seljo”, “Sloga”, pa proslave, godišnjice, “Bosna”, “Mlada Bosna”, USD, SSD, horovi, akademije, te Oktet Bate Zurovca “Prijatelji”. Read more »

Sanja Rihtman inicirala je novu temu na blogu i ovim prilogom se uključuje u seriju članaka o poznatim Sarajlijama:

“Željela sam spustiti novu vršu u more naših sjećanja i predložiti još jednu temu – naši profesori i učitelji, vjerovatno veliki “krivci” za ovo što smo danas. Da ne ostane samo na prijedlogu, ispričaću kako sam uz kafu i hurmašice učila matematiku od legendarne profesorice, Ljubice Starčević. Read more »

Ne znam zašto, ali se sjećam kada sam kao mali dječak (uh, kada je to davno bilo) ljeti išao na “bazen” koji se nalazio u parkiću preko puta Skupštine grada Sarajeva. Kupali smo se i “skakali na glavu”, a sa druge strane bazena nalazila se na jednom postolju bronzana statua dječaka sa strijelom. Kasnijih godina je ona “nestala” iz parka a zamjenjena je sklupturom majke i djeteta. Tadašnje novine su pokušavale otkriti ko je i gdje odnio. I otkrili su da se nalazila u Velešicima kod streljane, gdje su naši vršnjaci Miro Šipek, Slobodan-Dodo Mandić, Vego, Suad Begovac i drugi članovi vrijedne streljačke družine “Mićo Sokolović” vrijedno trenirali. Vremenom su postali “hit zvijezde” Sarajeva, osvajajući mnoga odličja kako na republičkim tako i saveznim takmičenjima. Kruna tih skromnih momaka je i zlatna olimpijska medalja koju je našoj zemlji donio Miro Šipek, nekih osamdesetih godina. Danas se samo sjecam da su najviše uspjeha postizali sa svojim trenerom Amirom Dautovicem, te predsjednikom kluba dr.Slobodanom Purišićem - Purom.

Godine su prošle, strijelci su postali odrasli ljudi od kojih mnogi ne žive u Sarajevu. Dovoljno je spomenuti da je naš Miro danas selektor i trener reprezentacije Australije koja postiže zavidne rezultate na raznim medjunarodnim takmičenjima, igrama i olimpijadama. Miro i dalje dokazuje da je bio i ostao naše sarajevsko zlato. Read more »

Nedavno sam službeno putovao u Lok kod Novog Sada na jedan predivan, davno zaboravljen salaš. Istim poslom je išao i moj brat te smo imali rijetku priliku da se siti napričamo. I tako na tapet dođe i Vladin (Kaluža) blog za koga do tada moj brat nije imao prilike da čuje. Prijatno se iznenadio onim što sam mu pričao. Većinu raje je i on dobro poznavao. Vratio sam ga malo u ona davna, draga vremena zajedničke mladosti. Prepričah mu ukratko dio intervjua sa Batom Rafajlovićem koji je na mene ostavio vrlo snažan utisak. U pola priče mi reče da je sa njim u osmogodišnju školu išao u razred izvjesni Božo Rafajlović, a ubrzo se uspostavi da je rijč o istoj osobi. Tako sam imao prilike da iz prve ruke upotpunim saznanja o toj meni veoma zanimljivoj ličnosti. Sa osobitim zanimanjem sam slušao sjećanja koja su izranjala iz skoro izgubljenih dubina. Svakim kilometrom bi se prisjetio nečeg novog. Neodoljivo me je podsjećao na dječaka koji usplahireno kopa po praznoj kesi nadajući se da cće pronaći možda još neki zalutali slatkiš. Read more »

Dragi prijatelji, Evo vec petu godinu gradjani i prijatelji Bosne i Hercegovine koji žive na području Los Angelesa i šire, veoma rado  se odazivaju i učestvuju u plemenitoj akciji  “Kalendar” koju organizira Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” iz  Sarajeva.

Predstavniku naše komune, gospodinu Mustafi Trklja - Ćusti, prilikom boravka 2007. godine u Sarajevu i predaje sakupljenog priloga, ZAHVALNICU za redovno učešće u ovoj akciji lično je uručio predstavnik Udruženja gospodin Edin Bećarević i izvršni direktor, penzionisani general Armije, BiH plemeniti gospodin Jovan Divjak.

Inače, Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” formirano je 1994. godine kao nevladina i neprofitna organizacija sa misijom: “Djeca, žrtve rata - naša trajna briga” sa ciljem da se djeci žrtvama rata, invalidnoj i talentovanoj djeci pruži moralna i materijalna pomoć da kroz kvalitetno obrazovanje postanu korisni članovi društva.

U trinaestogodišnjem postojanju, Udruženje je stipendiralo više od 2.500 djece i podjelilo preko 25.000 stipendija u ukupnoj vrijednosti od 2,500.000 KM.

Istovremeno, djeca i mladi, njih oko 2.000, bilo je na ljetovanju u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Španiji i Švicarskoj, pa čak i u Kanadi.

Već jedanaest godina Udruženje štampa godišnji kalendar od čije prodaje osigurava sredstva za stipendiranje izmedju 40 i 50 djece žrtava rata, talentovane i invalidne djece.

Uvaženi, kupovinom kalendara učestvujete u stipendiranju djece kojima je stipendija moralna i materijalna podrška da uspješno završe školovanje.

U vremenu darivanja Bajramskih, Božićnih  i Novogodišnjih poklona, Vaš prilog kupovinom Kalendara veoma bi obradovao i one kojima nema ko šta darivati.

Cijena kalendara je minimum protuvrijednost 6 KM plus poštarina $ 2.00, a na vama je koliko možete od srca dati (preporuka je 10 dolara).

Zahvaljujem Vam, u ime Udruženja i moje lično, na dosadašnjoj podršci u ostvarivanju misije Djeca, žrtve rata – naša trajna briga i istovremeno Vam upućujem želje za uspjeh na profesionalnom planu, dobro zdravlje i ličnu sreću.

SRETNA NOVA 2008 GODINA

Ukoliko ste zainteresovani za kupovinu KALENDARA, možete se obratiti:

Nusret-Nune Arnautovic                         Tel. (323) 560-6722 ili (323) 848-8136

1234 N. Laurel Ave. # 16                        Cel (323) 528-1482

W. Hollywood, CA 90046                       E-mail: nusretarnautovic@yahoo.com

Očekujući Vaše javljanje, srdačno Vas pozdravljam.

Nune Arnautović

S VRHA MOSORA JOSIP PEJAKOVIĆ, SARAJEVSKI VELEMAJSTOR GLUME, UJEDNO I ALTERNATIVNI VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Bosna je odvratna predivna zemlja!

Bosna i Hercegovina je tragična država. Ona je čudo zato što u njoj egzistiraju samo tri zanimanja: Bošnjaci, Hrvati i Srbi!

Piše Milorad BIBIĆ

Slobodna Dalmacija, 08.12.2007

Vidio sam da mladi i stari u publici plaču dok s pozornice govorite u svojoj monodrami „On meni nema Bosne”: “Kako bolan nema Bosne, a Neretva huči, kako bolan nema Bosne, a Miljacka teče, kako bolan nema Bosne, a Sana ide. Ti misliš da ona ne ide, ali sagni se, hajvanu, pogledaj, ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Ukrina, ide Lašva. Svi oni i one idu, a ti dje ćeš? Nemaš kud. Ide bolan Ugar, u njega utiče Lonska, tu riba ima. Tu si ti trebo ribe fatat, a ne moju kuću rušit. Ti si trebo otić na onu Unu, zasjest s komšijama i zapjevati ‘Ah meraka u večeri rane’, a ne se fatat granata i djecu po gradovima ubijat. Sram te bilo!”

• Plaču ljudi jer znaju kako im je nekad bilo, a kako im je sad. Bježe ljudi u prošlost zato što danas grozno žive. I onda to fukare zovu – jugonostalgijom! Žele da izbrišemo gumicom ono što smo bili, žele da izbrišemo gumicom godine, desetljeća radosti, sreće, lijepog života. Rodio sam se i živio u puno većoj državi od Bosne i Hercegovine, u kojoj sada živim. I tjeraju me da budem sretan ovdje. A ja ne mogu biti sretan jer znam da živim i da ću umrijeti u zlu koje još nije vidjeno, u mržnji, nepoštovanju i preziru kakvi se ne pamte. Svima nam je, osim fukarama, koji nikad ništa nisu vrijedili, a sad su izašli na površinu, bilo bolje. Sad je samo njima dobro. I sad ja moram biti sretan da sam ovdje nitko i ništa. I govore mi da sam jugonostalgičar. Zato što ponirem u ono što sam bio, što sam kao cijenjeni glumac osvojio. Onda sam dobio sve što glumac može dobiti, a u ovoj mojoj jebenoj Bosni i Hercegovini dobio sam samo – infarkt! Read more »

Prateći priloge o Jahorini, Cico Kabiljo je poslao kraći izvod poznatog alpiniste Muhameda Šišića o jednoj od najljepših, ali i najopasnijih planina Bosne i Hercegovine - Prenju, uz slijedeći uvod:

“Sa dolaskom zime, sjećanje na Sarajevo i BiH planine se intenzivira, svako od nas je imao poneki lijep dogadjaj vezan za to godišnje doba, za ljepotu planina koje su nam bile dostupne i koje smo tako voljeli. A, evo jednog sjećanja velikana sarajevskog alpinizma, instruktora i jednog od osnivača Gorske službe spašavanja BiH, jednom rječju velikog prijatelja Sarajeva, Sarajlija i BiH planina, Muhameda Šišića. (Ovo što ćete čitati je skraćeni članak sa WEB stranice: zone-2000 net) Read more »

Sinoć su se ponovo sastali bivši sportisti “Mlade Bosne” zajedno sa malobrojnim gostima iz “dušmanskih” klubova. Htio sam se našaliti i napisati da me podsjećaju na legendarne proletere sa Ljubinog groba (”kad utihnu borbe na Ljubinom grobu, znaj da više nema živih proletera…), ali su me Cakijeve slike uvjerile da će ovo druženje trajati godinama, godinama…na moju veliku radost! Jer, sadašnji izgledi Hakije, Baje, Šerkana, Iće, Brace, Rikija, Reše, Bore (čovjek ne krije da je navršio 78 godina!), Spaleta, Rebe…da ne govorim o Nidžari ili Cakiju koji zaista kao da dolaze iz omladinskog pogona, opravdavaju naziv društva OSD “Mlada Bosna”, što treba da znači Omladinsko SD, a ne Ostarjelo SD (ugrizoh se za jezik). Uveli su i nove članske karte i članarinu koja iznosi 1KM - doživotno, a što odgovara trenutnim mirovinama. Od skupljene članarine jedva su podmirili troškove garderobe. Read more »

Aktivnost bloga odavno je prevazišla sva moja očekivanja i predviđanja. Do danas je blog posjetilo 18.080 posjetilaca iz 88 raznih država, a blog je otvoren 492.860 puta! Trenutno, blog sadrži 533 različita priloga (članka, priče), 1.366 komentara i album sa preko 2.000 slika. Sve, baš sve je prošlo kroz moje ruke, ponešto čak i više puta. Pored kontrole suštine teksta, pokušavam da ispravim i sve gramatičke i stilske greške,  u posljednje vrijeme  sve prebacujem na naš alfabet, dakle dodajem kvačice na č, ć, ž, š, ispravljam đ…da ne dužim, prihvatio sam se ogromnog posla. Posebno naglašavam da sve radim sam, bez ičije pomoći. Zašto ovo pišem? Read more »

Dragi Paja , Najtoplije se zahvaljujem na prekrasnoj razglednici Jahorine, koju si mi (kao i svim drugim čitaocima bloga Dovla) skoro poslao. Nedavno sam, preturajući po papirima, pronašao gotovo istu, samo malo stariju. Datum je gotovo nečitak, mogla bi to biti 51. ,52. Ili 53. godina. Na njoj se, istina, ispred autobusa koje voze nenadmašni Čorba i Čolpa, uz uski, snijegom prepuni i krivudavi jahorinski put, tromo vuku kamioni Djemsovi, sa vitlom na karambolki. Kada se u snijegu zaglave, zakače sajlu za obližnje drvo i vitlom se sami izvuku iz snijega na put. Ako im to ne podje za rukom, mi putnici uzimamo ruksake I skije, pa lagano, kroz mrak, putem prema Poljicama.

Na Poljicama se razdvajamo, kuda koji, a nas tata Dolfi , vodi na Strelište ispod Hotela “Šator” u gornji dio nevelike kuće – brvnare porodice Nikole Obućine.

Drugačija je I radi toga što se na njoj, pored dragih imena koje si naveo, nalaze i braća Lučići (Mića, Rade, Paja i Beban), Kemo Nikšić, Vladan Šušnjar, Ragiban, Naser, Osmica, Radoslav Džodžo, Borko Džulepa, Edo Frimel, Smajo, silni Jažići - teško pobjedivi trkači, Saša Novak, Aco Bošković, Šaćir Drinjak, Boban Iliž, Josip Dabo, Ajdin Pašović, Savo Golubović, Jakica Kamenjašević, Kiko Zagorac, Miloš Janjić i još mnogo njih, sunčaju se oko Doma “Mladost” ili stoje uz sa Slavkom Krištom I Galetom, pijući “Jahorince” . Read more »