Sarajlija – čuvar pečata Republike Titoslavije

Jezdimir Milošević je napisao:

Poštovani druže Vlado,

nadam se da mi nećeš zamjeriti što Vas oslovljavam sa “druže” – ja
drugačije niti umijem niti hoću! Tako sam vaspitan i ne mislim da se
toga odreknem ni za sva blaga ovoga svijeta. Uostalom, zar bih prije
dvije i po godine proglasio Republiku Titoslaviju da mogu drugačije
(Više o Titoslaviji na: www.titoslavija.com).

Neću iznositi hvalospjeve onome što radite. Bilo bi suvišno. Kako i sam
osvježavam stranice Titoslavije, dobro znam kako izgleda održavati veb
stranicu “u životu”. Mnogo teže nego obavljati novinarski posao u bilo
kojoj redakciji. Ljudi stalno posjećuju stranicu i uvijek žele pročitati
nešto novo. A za to novo treba vremena i truda. Zato -
svaka čast na onome što radite.

Da budem iskren, za Vaš blog nisam znao sve do prije neki dan. A onda
sam od jednog Sarajlije, koji živi u Kanadi (zove se Živko Jezdimir), dobio
tekst intervjua Josipa Pejakovića objavljen na Vašem blogu. Taj tekst sam
sa zadovoljstvom pročitao, i čak ga stavio i na veb stranicu Titoslavije.
Inače, Josip je napisao predgovor za knjigu koju sam priredio skupa sa
svojom suprugom – knjiga se zove “Svjetla u tunelu” i može se naći na
pomenutoj veb stranici Titoslavije.

Razlog mog javljanja je – muški Košarkaški klub Željezničar! Želim da
Vaš blog iskoristim kako bih objavio jednu manje poznatu činjenicu koja se
tiče tog nekada poznatog sarajevskog kluba.

Naime, u sezoni 1989/90, bio sam pomoćni trener tog kluba (prvi trener
je bio Mladen Ostojić). Na kraju sezone, klub je dobio poziv da učestvuje
na košarkaškom turniru u gradu Le Man, u Francuskoj. Kako je neposredno
prije početka turnira trener Mladen Ostojić napustio klub (otišao za
trenera KK Borac iz Banja Luke), KK Željezničar sam put Francuske odveo ja.

Turnir je odigran od 11. do 13. maja 1990. godine a KK Željezničar je bio
pobjednik! Mislim da je to bilo po prvi put u istoriji KK Željezničar da osvoje
međunarodni turnir (volio bih da me neko ispravi ako griješim).
Trijumf je tim značajniji što smo u finalu pobijedili B selekciju Nizozemske
rezultatom 58:56 (bilo je gusto). Osim pehara, KK Željezničar je pripala
i novčana nagrada (zaista ne znam koliko je iznosila).

Danas, kad više ne postoji KK Željezničar, često puta uključim video kako
bih pogledao snimak finalne utakmice. Kuriozitet je u tome što samo ja imam
snimak te finalne utakmice jer sam dobio originalnu video kasetu na kojoj
je zabilježen taj veliki uspjeh “Želje”.

Znam da su male šanse da ponovo oživi rad KK Željezničar. No, bude li neko
nekada pravio monografiju KK Željezničar treba da zna da je taj klub nekada
bio osvajač i međunarodnog turnira. Originalna video kaseta je još u
životu (utakmicu gledam sa jedne jedine kopije kasete) pa… možda nekada bude
nekome potrebna.

Drugarski pozdrav iz Sarajeva,

Jezdimir Milošević
Čuvar pečata Republike Titoslavije