dovla.net

Prilikom mog predposljednjeg boravka u Sarajevu, Šerkan mi na CD-u dade još dosta fotografija sa utakmica KK”Bosne”. Slike je vecinom radio Ante Jelavic, nekadašnji reporter Sportskih novosti i Vjesnika, kojeg smo svi dobro poznavali i koji je bio neizostavan dio citavog miljea na utakmicama, isto kao Noka Bilic kao «oficijelni spiker».

Neke sam slike imao od ranije, kao poklon od Ante, i njih sam vec skenirao i objavio na blogu u okviru dva nastavka Priloga za istoriju KK Bosne. Neke su pak i za mene nove i volio bih da ih s vama podijelim.

Ujedno, želio bih da ispravim jednu grešku koja mi se potkrala prilikom pisanja o KK Bosni u 60-tim godinama, a na koju me je s pravom upozorio moj drug i saigrac Dado Hegenberger. Naime, malo sam ili nikako pisao o daleko najboljem igracu te generacije, Milanu Pavlicu – Pavleku, kojeg familija zove Mišo.

I bez Dadine intervencije, a kad ono prije par mjeseci zaredaše odlasci poznatih nam i dragih osoba, poceo sam razmišljati kako smo mi, ljudi, u stvari nepravedni i skloni da pravimo hvalospjeve o drugima tek kada nas napuste, a mnogo se teže za to odlucujemo dok su živi. Nekako nam kao neprijatno! I šta imaju oni koji odu od toga? Ne mnogo, ako se dobro razumijem u ovozemaljske živote i zagrobne nade i kombinacije. Jedino dodje dobro nama da se eto, makar i prilicno kasno, kao izjasnimo i nekako olakšamo dušu!

Naravno, Pavleku nije do odlaska, dobro je i zdravo i cini se da ce to zadugo i biti i ne mijenja se ništa kao da je zaledjen. Ima svoju familiju, a završio je davno Pravo i vec je bezbroj godina sudija Vrhovnog suda!

Mišo Pavlic je doista bio naš najbolji igrac. Imao je dobar šut, dribling, pregled igre, ma sve što jednom velikom igracu treba, osim - bezobrazluka. Bio je i previše fin i skroman – ja sam ga i zbog toga volio, ali je cinjenica da mu to u sportu nije pomagalo. Mi smo se družili i mimo sporta, bili smo i prve komšije, pa sam poznavao i njegove roditelje i sestre Nadu i Milenu i brata Zdravka.

Bilo mi je zadovoljstvo igrati s njim u istom timu, a kad smo zajedno igrali «basket», pogotovo 2-2, ja sam zaista uživao i dan-danas se rado toga sjetim. Niko od vanjskih igraca me nije tako znao «naci», kao Pavlek. Hvala ti Šomi na svim onim pasovima, uz tebe je košarka bila još vece zadovoljstvo! Evo Pavleka na ovoj slici na utakmici sa nekom ceškom ekipom na igralištu na Klosteru.

Na ovim slikama ovdje je ponovo KK Bosna, u punom sastavu, pa onda prva postava – Pavlic, braca Turkovic, Devic, Užicanin i – klupa, kojoj takodjer treba odati priznanje. Na klupi su, pored trenera Cede još i Drago Košarac - tehniko, pa Karlo Pelcl – clan Uprave, te Rokvic, D. Tepavcevic, Milavic, Jugo, Hegenberger, Babic i M. Tepavcevic.

Na slijedece dvije slike su dvojica poznatih Bosnaša – Uglješa Uzelac i Cedo Ðuraškovic, o kojima sam, a posebno o Uglješi, vec pisao ranije. Gledajuci ih ovako na ovim slikama, ne mogu da ne primjetim kako su bili veoma zgodni ljudi, a bili su i ljudine, svako za sebe. Igrali su skupa u generaciji prije moje, a zatim je Uglješa postao clan uprave KK Bosna valjda do kraja svog života, a Cedo je bio prvo naš trener, pa zatim trener ženske ekipe, sa više ili manje uspjeha.

Naravno, Uglješu svi poznaju i kao gradonacelnika Sarajeva u vrijeme Olimpijade, a njegovo mahanje zastavom na stadionu postalo je nekako simbol snage, radosti, samopouzdanja i htijenja jedne generacije. Vlado je svojevremeno zaželio da ima i tu sliku i ja je ovdje prilažem, iako u veoma malom formatu! Ne znam cija je i može li me neko proganjati radi autorskih prava, ali ne mislim da je profesionalni rad.

I Uglješa i Cedo su otišli još mladi, nekako u istim godinama i od onih su koji u Sarajevu zbilja nedostaju. Koristim ih kao primjer za sarajevsku raju, kada me djeca pitaju šta je to, a najviše radi toga što ni jedan ni drugi nisu rodjeni u Sarajevu, kao uostalom ni Boša, Kinde, Rut i mnogi drugi, a odista su bili pravi. Tako je nekako lakše objasniti razliku izmedju postati - biti i roditi se!

Imam još jedan poklon za domacina bloga. Na ovim slikama snimljenim u Sali Fis-a, na utakmici izmedju Bosne i Mlade Bosne, vjerovatno na Zimskoj ligi Sarajeva, vidi se sudija Vlado Kaluža u svojim mladjim godinama. Slike nisu kakvog kvaliteta, kao da ih je snimao neki amater, ali u onako uskoj sali mislim da nije niti bilo uslova da se napravi neka prvoklasna slika. E, ali zato je sudija bio odlican!

Još dvije legende sarajevske košarke, ali sa klupe – Noka Bilic, vjeciti oficijelni spiker i Dr. Dževad Pašic, dugogodišnji ljekar KK Bosna.

Na slijedecoj slici se vidi gotovo kompletna postava Slobode iz Tuzle i to u sastavu u kojem su bili i u Prvoj saveznoj ligi. Licem naprijed su okrenuti Berberovic i Dugonjic, ledjima okrenut (6) je Braco Škobic, a u skoku Ðuro Koncul. Volio bih da cujem šta je sa ovim ljudima, jer sam potpuno izgubio kontakt.

Slijedeca slika mi je posebno draga, jer se na njoj vidi i par, cak i za mene veterana, i to iz Mlade Bosne - pok. Mišo Gojkovic i Smajo Bajrovic. Mislim da je ledjima okrenut Miloš Skakic, a ne znam ko je sa brojem 5. Devic iz Bosne šutira, a pod košem sam ja, sa brojem 13.

I na kraju, da zadjemo malo po tribinama. Zapažam da su tribine u Fis-u maltene pune. Dodje mi drago, jer košarka, po nekom mom ubjedjenju nije bila popularna u to doba. Fudbal i rukomet su mogli proci, boks takodje, a košarka – kao što nam rece par igraca remija koji su koristili rasvjetu na stadionu u Klosteru kada smo s Bosnom prešli da igramo gore – da ste cemu igrali bi neki sport, ali eto dobro je – barem imamo svjetla!

Opaska urednika: Kao urednik, uzeo sam si za pravo da navedem što više poznatih lica u publici na slikama koje je Mašo poslao, a nije uspio da prepozna vecinu jer je, kao igrac, bio zabavljen dogadjanjima na terenu. Na ovoj slici su dva bivša košarkaša “Bosne” Nikola Bilic - Noka i Cedo Djuraškovic i dugogodišnji dopisnik “Sporta” Božidar - Batan Kocovic. Cedo i Batan, nažalost, nisu više medju živima.

Ovo bi prije mogla biti fotka sa rukometne utakmice. U donjem redu su pok. Mišo Milanovic, zatim Slobo Velaševic i Vlado Joksimovic. U drugom redu su dva bracna para: Slobo i Smiljka Spasojevic i Neda i Ratko Cokorilo. Cini mi se da iza Slobe S. stoje rukometaš Pizovic i Žarko Varajic, a do njega “proviruje” Mirza Delibašic.

Na starim tribinama dvorišta u FIS-u u gornjem redu su Božo Medak (clan uprave OK “Bosna”), Uglješa Uzelac i Veljko Novakovic, nekadašnji reprezentativac BiH u stonom tenisu. U donjem redu je pok. Ljudevit - Pingo Ðuretic sa sinom Željkom koji vec ima dvoje djece i stalno boravi u Engleskoj. Do njih je Stjepan Kljujic, a u dnu desno je Dragan Moldovan, dugogodišnji novinar “Sportskih novosti”.

Još jedna slika sa tribina. Sjede u sredini Salih Borovac (Mirmex stariji) sa suprugom Branom, a do njih Pero Metikoš sa suprugom. Iznad njih su Obren Ristić zvani Cimer i legendarni Vule Vukalović.

Ovim sam mislim iscrpio temu košarke iz 60-tih i znam da ce mnogi reci – i neka si!

A ja opet mislim, blog je nekako u originalu i pravljen za ova sportska podsjecanja, pa se cisto osjetih i dužnim da pokažem šta imam. Ne mogu reci da sam i kazao sve šta bih htio i imao, ali – bice dovoljno i ovoliko. Da odužim svoj dug prema «historiji»!

Šerkane, hvala ti na dodatnim fotografijama!