Agadir sa Ilidže - nastavak
Emir Sarić je napisao: Za rubriku “Sarajevska raja”: Još jednom o Ilidžancima i “Agadiru”
Ko se sjeća davne 1961. Tada smo bili srednjoškolci i mi sa Ilidže smo išli većinom u Treću gimnaziju autobusom “Londoncem” na sprat koji je polazio u 1.15 iz parka kod Opštinskog Komiteta na Ilidži. Družili smo se sa rajom iz Srednje Šumarske škole na Ilidži i tada se uz sport već nazirao i muzički opus koji je dao dosta uspješnih pjevača i svirača. Nakon pojave “Beatlesa” i “Rolling Stounsa” na bini koja se svake godine improvizovala na igralištu Šumarske škole, prvi put su nastupili “Indexi” sa Nunom Arnautalićem, pokojnim Pimpekom i Djokicom, te Slobom i rahmetli Ševkom Akšamijom. Tada su bili odvojeni sastavi “Indexi” i “Lutalice”. U “Lutalicama” je bio vrlo uspješni solo pjevač Cojo Vidović i najbolji sarajevski gitarist Bodo Kovačević i Fadil Redžić, te bubnjar Sento. Od ilidžanske raje daleko je dogurao pokojni Rade Vanovac, te prvi ilidžanski sastav “Koralji” koji je formiran u sarajevskoj Srednjoj Tehničkoj školi. Na Ilidži je počeo i sada čuveni Omer Pobrić, baš u Srednjoj Šumarskoj školi prvo svirajući gitaru skupa sa mnom, a kasnije je postao čuveni harmonikaš i vodja najljepšeg Bosanskog “Instituta sevdaha”. U našoj Trećoj gimnaziji su počeli u “Ateljeu 13″ koga je vodio Kornelije Kovač i Dragan Stojnić, Alija Hafizović, Predrag Vidović i mnogi drugi vrsni muzičari.
Ova jedna stara slika prikazuje tu našu ilidžansku raju kada smo polazili ispred
igrališta Srednje šumarske skole i išli na Večericu da teferičimo uz janje na
raznju. Na toj staroj slici ćete prepoznati: Stoje: Fahro Čavdar, rahmetli
Enver Špiritović, pokojni Miroslav Brnjić, Vlado Mikleušević-Bago, Čita
Kosorić, Ratko Baškarada-Jaro, Vlado Tvrtković-Roko, Emir Sarić, Dodo Petrović,
Miladin Vidaković, Cicko, Ivo Baškarada, Brano Baškarada-Škobo, Ratko
Dursun-Kinez, Sejo Sarić, Fejo Mostarac, Lujo Kranjc i Vidak Vidaković. Mnogi
od naše raje sa Ilidže nisu više medju nama, ali se nadam da će se ovaj ostatak
povezati preko ovog čudnog bloga. Do sada se javila jedina Sana Taševac-Dardagan
i mnogo joj hvala. Nadam se da će i ostali Ilidžanci postati u blogu aktivniji.
Članak je napisao Emir Sarić koji sada živi u Abu Dhabiju,
a slike je poslao Ratko Dursun - Kinez koji živi u Otawi, Kanada.
Nažalost, uz ovu sliku Ratkove porodice i prijatelja nema dodatnog objašnjenja.
Postovani Emire, hvala sto si spomenuo jedno ime izuzetno dragog i skromnog covjeka- ali, u stvari, legendu i Ilidze i Sarajeva: gospodina Coju Vidovica, koji je mogao biti naj naj pjevac one jugo scene, samo da je taj otkacenjak, to samo htio. Ali , sta je tu je,nije. Nemam veze o tome zasto je uvijek bio takav, sto se kaze totalno osoben, ali taj je bio i glas i stas i faca, svi su ga molili da fura dalje, ali on to jednostavno nije htio Stalno bi odgovarao “Shit”, pa su ga tako i prozvali neupuceni… Mislim da nas je na Opatiji neke davne prvi puta zastupao. Imao je i neku singlicu. Kada niko nije imao ni pojma sta je to. Cojo legendo, imali se pokoja u Slozi? Crnjaka si se drzao pretezno, sto se ono kaze “isusova krv”… Ako mu mu neko blizak ovo procita, samo neka mi ne odgovori sa onim svojim poznatim “SHIT”, druge padeze smo zajedno prodeverali!
Poštovani Mili, u pravu si! Cojo Vidović je imao sve što je trebalo za zvijezdu - ‘i glas i stas.’ Ovo drugo je bilo važnije ženskom dijelu populacije koja neće zaboraviti čuveni Cojin žuti džemper sa rol kragnom. Ličio je na britanske pop zvijezde i da je samo htio… gdje bi mu bio kraj! Bolje sam znala njegovog (više se ne sjećam da li brata ili prvog rodjaka) Ljupka Vidovića s kojim sam pjevala u ‘Selji’, a koji je tragično završio na Ilidži za vrijeme rata.
Dragi prijatelji ilidzanci po prvi puta sam usao u ovaj blog i obradovah se vasim javljanjima .Osobe koje spominjete i ja vecinom poznajem mada sam malo mladja generacija.Ja sam Amir Abdovic sin apotekara Gase sa Ilidze.Moj otac i apotekar Mongo radili su skupa dugi niz godina.Ja sam jedan od onih cija je generacija do kasno u noc grijala cosak na ilidzi kod granapa. Tu smo se skupljali poslije sastanaka sa curama,provaljivali,supljirali.Skupljali smo se na igrankama u sumarskoj,omladinskom klubu u Maloj aleji,Saranovom disko klubu ‘7′. Eto to je moje prvo javljanje i jos da dodam,prijatelji moji gdje ste,javite se.
LUKIĆ-EKMEČIĆ SNIJEŽANA je napisala:
Željela bih da neko ko zna adresu TEŠAN ANDJELKA istog obavijesti da bih željela
stupiti u kontakt s njim ili da mu da moju e-mail adresu (lukic.snijezana@noos.fr) na koju mi se može javiti. Ja sada vec 15 godina živim u Parizu i znam da je Andjelko, moj kum, u Švedskoj u Geteborgu ali nemoguće je naći adresu. Puno hvala, Snježana
Poštovani čika Emire i čika Slobo VELIKO Vam hvala za pomen na mog pokojnog oca i pomen na sve one prave ljude koji su nekada davno bili i bitisali na našoj dragoj ILIDžI koja je sad takva kakva jeste opet na žalost. Nemam stvarno snage da kucam, a nadam se da ćete mi se javiti ako ništa barem na mail da ostvarimo kontakt.
S poštovanjem Vaš Denis Vanovac…
Denise, jako mi je drago sto si se javio. Ja te se sjecam kao malog dok ste stanovali jos u Brezi, a vidim da te je pokojni tata lijepo odgojio da ne zaboravis nikada nase sretne dane. Vidio sam da je nedavno umrla i tvoja baka Rosa kod koje smo cesto u njenoj staroj kuci u domu kod Blazujskog groblja dolazili, pa i priredbe u domu pravili. Ima raje koji se toga sjecaju i to se ne zaboravlja. Moja E-mail adresa je emir_lj@eim.ae, pa bih volio da mi se javis.
Denise jedno pitanje:Da li si u rodu sa Bobanom Vanovcem?Puno pozdrava!
Ja se opet sjecam imena Igora Vanovca, skijasa.
DRAGI PRIJATELJI,
NEŠTO MI LIJEPO MISLITI, DA KO GOD VOLI SARAJEVO,
VOLI MALKICE I MENE, PA S TOGA OVAJ BLOG DODJE NEŠTO
KAO KLUB PRIJATELJA.
E, PA ONDA, ŠTO SI SE ,BOLAN, ĆOLA, OKOMIO NA MENE,
BEZBELI SAM TI ZANIMLJIVA, A AKO I NISAM, JOŠ UVIJEK, BIT ĆU, GARANT. NEGO, ZATO SAM I UPUTILA POZIV G-DI
SLOKARIMA, DA BI BLOG DOBIO NOVE ZAMAHE.
PITAŠ ME ZA PJESMU, E ZA SADA JOŠ NEMA NIŠTA DOK
MI NE POSTANEŠ MALO BLIŽI JER JA SAM PJESNIKINJA KOJA PIŠE SRCEM.
A SITUACIJA SA VJENČANJEM NA NIJAGARI JE SLJEDEĆA:
RODITELJI MOJE BUDUĆE SNAJKICE VIŠE OD 40 GODINA ŽIVE NA NIJAGARI I MOJ SIN JE, PRIJE 2 GODINE, KUPIO KUĆU TAMO. ZATO JE VJENČANJE NA NIJAGARI, A JA NE ZNAM GDJE TI SADA ŽIVIŠ, A AKO SI U PRILICI
DA DODJES NA VJENČANJE, BUJRUM I NE BRINI, NEĆEŠ BITI GLADAN, NI ŽEDAN, A NEĆEŠ SE NITI DOSADJIVATI,
A JA ĆU SE POSEBNO POTRUDITI DA TI NIŠTA NE MANJKA.
SAD ĆE SE RAZOČARATI ONI KOJI SU OČEKIVALI VATROMET, KAD ONO INDIJANSKA BESJEDA I LULA MIRA.
AKO NE ŽELIŠ PRUŽENU RUKU I POZIV ZA VJENČANJE
ONDA BAR, PRIMI PREGRŠT PROLJETNIH POZDRAVA I IMAJ
NASMIJEŠEN DAN.
S LJUBAVLJU, BAHRA PAŠIĆ