Intervju sa Živkom Mandić - Kicom

Zvonko Milićević održao je obećanje i napravio intervju sa popularnom dugogodišnjom igračicom KK “Mlade Bosne” koja sada živi u Londonu i koja je “prozivana” od strane njenih fanova poznatim sloganom: Koristim priliku da pozdravim Živku!

“Kica - Živka Mandić je nedavno boravila u Beču i Schladmingu. Zapravo, bio je to 7-dnevni zimski odmor proveden u regionu Schladming -Dachstein. Kosi smuk ka padini, niz padinu, težina na donjoj, plug, nova carving tehnika… U trenucima poslije skijanja i kad se nije igrao remi, uspio sam dobiti exkluzivni interview samo za D o v l a.”

Koristim priliku…

Prije bilo čega želim da prozovem Brankicu Mirković - Metikoš, bivšu košarkašicu Elana: B r a n k i c e e e e e… Nadam se da je trznula i da gleda po velikom parku ko je to proziva.. Koristim priliku da pozdravim metuzaleme iz FIS-a, nekadašnje zvijezde sarajevskog rukometa i košarke. OK. Da čujem prvo pitanje.

• Je li blog dovla popularan u Londonu?

Jašta je.. među igračima i navijačima sa tribina.

• Šta misliš o glavnom uredniku?

Kao popularni urednik je odličan i mnogo bolji nego kao košarkaški sudija “bosnaš” koji je blago “šiljio” kad god smo igrali protiv Bosne… Izgleda da se popravlja, te da “rivalstvo i dušmanluk” sad možemo zaboraviti.

• Kratko sjećanje na godine provedene u FIS-u, ženska košarka?

Prilažem par slika i nadam se da će raji biti zanimljive. Ekipa koja je prva ušla u saveznu ligu bila je ekipa III gimnazije koja je pojačana igračicama I i II gimnazije (Omladinac, Elan, PavleGoranin).

Ta prva ekipa je kasnije pod imenom Mlada Bosna imala visoke plasmane u Saveznoj Ligi da bi pod imenom Željezničar osvojila državno prvenstvo 1970 godine.

Trenere ne treba zaboraviti. Bili su to: Tripko Adžić, Dragan Hofbauer, Draža Vojnović i na kraju Ljubiša Lušić koji je bio najuspješniji i “najbezobrazniji sa sudijama”.

Svima nama FIS je bio škola uz Wiener Schule, Haus Schule i Strasse Schule. Sportsko druženje i takmičenje nam je koristilo u kasnijem životu i ne vjerujem da je iko od sportaša u sarajevskom ratu politički pomahnito odnosno prolupo. Nažalost, nekih dragih mojih košarkašica više nema među nama. Hrabro su se borile do posljednje minute i mnogo mi nedostaju. Teška bolest odnijela je Nadžu Hadžibegić, Dubravku Sočo i Zoricu Rodić.

• U klasičnoj gimnaziji tvoj razred IV d je bio popularan?

Klasična gimnazija dala nam je osnove stranih jezika koji su nam dobro došli u globalizaciji. Latinski i Grčki Dr. Sveto Gaćinović i dan danas forsira na svojim zanimljivim predavanjima.

Moj razred je bio “mnogo bolji” od IV c u kojem su bili Sveto Gaćinović , Bato Tošović, Azra Kapić i Smiljka Trumić.

U našem razredu folirao je i učio režiju čuveni Drenko Orahovac. Da nije “podkačio” bivšu mačku Orsona Velsa nikad ne bi napravio karijeru.

U školskoj dramskoj sekciji “HADAI” glavne glumce Drenko je gađao cjepanicama. Mlade nade su bile: Nora Krile, Tanja Vidaković, Edita Pucak, Mirsad Kapetanović, Pike Pejčinović, Željko Hajndl itd.

• Arhitektura…studentski dani, pošto crtaš lijevom rukom kažu da je za tebe specijalno napravljena “lijeva” rajšina?

Lijeve rajšine nabavljale su se u Rijeci i teško je bilo samo doznati ko ih pravi. Danas rajšine i šiber možete naći u tehničkom muzeju ili kod Pege Debevca ili Brace Alikalfića u kabinetu. Možda i Ljubiša Lučić ima koju u ormaru.

Na arhitekturi u ormaru nismo skrivali ljubavnike nego flaše vina da se osvježimo nakon napornog noćnog crtanja i medjunarodnog turnira u “Halko-pucu” (Piketu). U ekipi “Mlečića” najviše uspjeha pokazivali su igrači iz Splita dok je u ekipi “Turčića” najbolje udarce upućivao Ićo Rudić. Za ekipu “Turčića” moj doprinos nije bio za zanemariti.

• Najveći dio rata si provela u Sarajevu. Ima li uspomena?

Šteta što taj tzv. rat nije izbio nekoliko godina ranije, bila bih pametnija i zbrisala bih na vrijeme u “Mlečiće”. Bilo kako bilo, zahvalna sam našim političarima što su mi omogućili da postanem podanik njenog kraljevskog veličanstva Elizabete II. Plaho me pazi i nikakva nostalgija mi ne pada na pamet.

Naravno, uspomena ima…da mi je sad onih 58 kila upala bih u Toper-ov ski kombinezon a ne bih se patila tražeći broj pantalona po Londonu i Beču. (..u Londonu su mladji prodavači dobacivali: “Gospoja, za tebe nije skijanje, za tebe je šetnja…)

• Skijanje je tvoja velika ljubav, nekada je to bila Jahorina, evo sada Schladming.

Uprkos pomenutom upozorenju iz radnje u Londonu upala sam u crne pantalone, vindjaknu za šetače, stare bečke Technica cipele i Zvonkine nove Carving skije. Dva puna dana patim se i prilagodjavam padini, sedežnici i gondoli a ski-lifta se bojim čim se spomene. Da mi nije valcera, dobrog društva i minulog rada na Jahorini nikad se ne bih spustila do Schladminga.

Kad je riječ o Jahorini…pamtim mnoge slomljene noge i srca. Ko da gledam Azru Kapić na sećiji oko stuba u hotelu Jahorina kako iščekuje takmičare. Ko da gledam Vladana Šušnjara kako maže skije satima…Pegu kako se uvaljuje stjuardesama…

Koristim priliku da spomenem servirce iz Šatora…Midu Brankovića, Pegu Debeveca i Mahira Paloša koji su preko dana hranili ilegalce a navečer pjevali u baru.

Dio ekipe “Omladinac” sa trenerom Tripkom Adžićem: S lijeva Dubravka Sočo, Kica Mandić, Slobodanka Doder, Jasmina Šahović, Olga Djoković i Nadža Hadžibegić.

“Mlada Bosna” u vrijeme velikih uspjeha: S lijeva Sloba Doder, Olga Đoković, Slobodanka Đorović, Smajiš (?), Zorica Popović, Karmen Valčić, Dubravka Sočo, Jasna Selimović, Jasminka Šahović, Kica Mandić, Zorica Rodić i Nadža Hadžibegić.

Snimak ekipe u istom sastavu kao na predhodnoj fotografiji zajedno sa trenerom Ljubišom Lučićem.

Zorica Rodić i Kica Mandić bile su velike prijateljice i njihovo prijateljstvo se nastavilo i nakon rata kada su obje boravile u Londonu. Nažalost, Zorica je teško oboljela i, nakon uporne i duge borbe, vrlo rano je umrla.

Iako je, kako kaže, redovno pratila blog, Kica se nije javljala. Možda zbog urednika koji je pripadao suprotnom taboru, ali je sa većinom igračica “Mlade Bosne” ostao u vrlo prijateljskim odnosima. Dugo je trebalo da pristane na ovaj razgovor za čitaoce bloga, medju kojima je mnogo njenih prijateljica i prijatelja. Ovaj put, bio je pun pogodak sa krasnim fotografijama koje će ljubitelji sporta, posebno košarke, sa zadovoljstvom pogledati. Na kraju Kicina slika sa skijanja u Austriji kao dokaz njene sportske aktivnosti (Druga slika iz Austrije je u albumu i ne pripada ovoj kolekciji uspješnih sportašica).