Nije lijepo da Ti i Šerkan uvaljujete svoje slike iż mladosti i obmanjujete javnost da se to dogadja sada. Ostalu gospodu ne poznajem i neću da tvrdim da…
A što se tiče „Parkuše”, opet prevara i to Ti ne vjerujem jer izgleda kao neka jazbina u Qweensu, gdje je možda to i snimljeno. Vidi se da živiš u zemlji koja je obmanula svijet da se spustila na mjesec.

Kad već spominješ „Politbiro” moram da te obradujem da se oni medjusobno bore za tvoju naklonost i nije rijetkost da i mene optuže da sam ti se malo previše priblizio, pa mi priprijete sankcijama i da ću izgubiti njihovu podršku, što bi bilo katastrofalno, jer bi me napustilo i ono malo fanova koje mi je još ostalo?!

Što se Cakija tiče, moraš i to da shvatiš /a Ti brzo shvataš/ teško je biti lijep i mlad u njegovim godinama, zato je on stalno i zamišljen pa mu se dešavaju takvi promašaji, koje ja nikad ne bih sebi dozvolio.

Lijepo je biti u društvu ljudi sa kojim si na slikama, to bi ovdje gdje ja živim bio ekvivalent sa Tadeušom Košćuškim ili generalom Pulawskim u čijoj ulici imam svoj ofis,a i rodbina ti je ok. ,nemoj da ih mjenjaš.

Jedino što trebaš da promjeniš je prevoznik „Adrija”, mada mi nije baš sasvim jasno ko te prevezao do Zagreba, tu se nešto krije, to mi je malo u magli i bukvalno a i figurativno.
Pozdrav Pego
p.s
Ja se ozbiljno spremam da oko Uskrsa krenem na Karibe, kako bih završio priču koja još stoji nedovršena.

Ćao Azrić. Siguran sam da je gospodin Cakeljić Mladen, koga se može sresti na svim meridijanima svijeta, kada Te je vidio u Sarajevu pomislio: “Eno Azrine kćerke” , a onda, bezbeli, ona treba prva da se javi tom gospodinu u dubokoj mladosti. Znaš, to je Wiener schule i tu se ne može ništa. Moj srdačni rukoljub.

ŠERKAN

Dragi Pego,
veoma mi je drago da si prihvatio sugestiju koju sam ti dala “iza kulisa” iliti ” at the back stage” da obavezno posjetiš Karibe. Kao što sam već rekla, čovjek tvog profila jednostavno ne bi smio umrijeti a da ne osjeti duh i šarm tog čarobnog podneblja.I ja imam plan da još jednom odem u Havanu /meni je to bliski komšiluk/, obnovim drage uspomene i provedem još jednu veće u ludoj i vrućoj “Tropikani”, najljepšem otvorenom kabareu svijeta.Eto šanse da se tamo vidimo, naravno ukoliko se Mirjana slaže! By the way, čula sam da je tvoja Mira veća lafica čak i od tebe, je li to istina?
Mogli bi povesti i koje od naše djece a ekspedicija bi bila tim zanimljivija ako bi nam se pridružio još koji saputnik ili saputnica. Uslov za pristup: “šarm”. Radni naslov ekspedicije bi mogao biti: Tragom kreolke Hilde Gonzales iz epohe ” Diez millones toneladas de azucar”. Trebalo bi da moje poznavanje lokalnog jezika i ambijenta bitno doprinese uspjehu poduhvata.
Srdačno Azra K.
P.S. Ekspedicija se obavezno mora ostvariti prije smrti kompanjera Fidela jer će poslije sve postati Amerika i onda to neće biti to…..Nakon toga neka umire kad ko hoće…

Draga Azra
Hajde da Ti odgovorim ovako, jer nisam siguran da ce biti mjesta za moju novu pricu “Prvi i poslijednji put”,buduci da je velika navala dobrih tekstova na blogu pa se moji cenzurisu i zavrsavaju u fioci ili cekaju bolja vremena.
Potpuno se slazem sa svim sto si napisala i predlozila.Mira je velika lafica,u to nema sumnje a ja joj nisam ni do koljena ,a kamo li do kuka/Sada mi je u zadnje vrijeme kuk postao novo mjerilo visine/ A tako je i sa kcerkama koje su u svemu na majku.Jedna je kao sto znas vec bila na Kubi i vratila se odusevljena i sad upravo ide u Meksiko,jer ju je taj dio svijeta naprosto zacarao.
Posto sam kao mladji prezivio “Mikado”,najveci bar na svijetu u Tokiju,sa po jednom geisom za svakim stolom,nadam se da cu preziviti i “Tropikanu”uz vasu zajednicku pomoc.
Sto se tice dijece ,bojim se da su nasa potpuno krenula svojim putem i ne zarezuju nas ni 2%,osim kad im nesto treba,a cak nas unuk pomalo kulira i baku “Mambo”,kao i deku “Jumbo”,jer su dosla takva vremena.
Nego predlazem da se sve to ovjekovjeci ,te da sa nama pozovemo na put i lutajuceg reportera, Cakija i da mu damo sansu da snimi svoju super enciklopediju zivota i da ti se u toku puta povremeno obraca sa “buenas dijas,senjorita” i ispravi sve dosadasnje greske u koracima.Da kompletiramo drustvo mogli bi da povedemo i”lutajuceg Olandjanina”,ali ne onog iz opere nego onog lijepog iz Fisa.
Nakon toga sve bi preslo u legendu i besmrtnost, kako Kastro ,tako i mi s njim zajedno.O umiranju zato drugi put.Ziv si samo onoliko koliko te spominju.
Vaja con dios

Moj Pego, lijepo zboriš ali nije ti prijedlog dobar. Pozivaš zajedno dvojicu lutajućih, a to ne ide. Niti jedan ne toleriše konkurenciju pa se bojim da bi njihovo 55 godišnje druženje moglo doći u krizu. Da nije Azra u pitanju, pa hajde de, ali ovako, što bi naši stari rekli: bolje je s mirom.

Azra, džuturum do džuturuma, naravno postoje izuzeci, Vi, Olandez, cjenjeni Cakelja, tu bi se mogao uvaliti i Šerkan i Vlado, ali ostalo sve je…….

Svima pozdrav, Ćehaja i Norveške.

Ćuj Ćehaja.Ja razumijem Tvoje ambicije,ali što je puno puno je.Ma nemereš Ti u Mladu Bosnu.Đaba se uvaljuješ. Ne-me-re. Šerkan

Niti bih to ikada poželio. “b” na prsima i danas sija. I dovijeka! Na podizanje spomenika stižemo.Neno i ja sa ove strane, a može se desiti i da se doajen Otrov pridruži. Bili ste vi nama dragi, ko prave komšije. Mi s vama nismo živjeli jedni pored drugih, nego jedni sa drugim. Žao nam je da Vas nema, ali šta se može.

Jednom je Cico rekao da on nikad ne daje komentare u okviru svog članka na Blogu vjerovatno da svijet ne bi pomislio da time nahajcava njegov tiraž. Na sličan način bi se mogli protumačiti i ovi moji odgovori ali ne znam gdje bih ih drugo udjenula.
Uostalom, danas se vodeći tiraži kreću oko 2.000 pa ovi manji nisu nikome konkurencija.
Elem, šta ono htjedoh reći…a, da….
Pošto će ekspedicija na Kubu imati po svemu sudeći, radno-istraživački karakter, odnosi među njenim učesnicima bi morali biti na isključivo drugarskoj odnosno rođačko-dovlablogovskoj osnovi.

Evo tentativnog programa rada ekspedicije:
1. Pronaći koordinate senjorite H.Gonzales i analizirati konačan uspjeh akcije “Diez millones de toneladas…” od prije nekoliko decenija.
2.Za posjetu Hemingvejevoj kući svaki član bi morao pripremiti neku recitaciju ili monolog.
3. U “Bodegiti del Medio” simpozijum na temu “Da li je bolji mohito od šljivovice”.
4. Po Hemingvejevom uzoru u klubu “Barlovento” bi se išlo u lov na sabljarke i tom prilikom otvorila diskusija “Sabljarke i naše pastrmke, sličnosti i razlike”.
5. “Tropikana” bi bila mjesto za relaksaciju poslije napornih aktivnosti nakon čega bi se elaborirala tema” Merenge, salsa, cha, cha, cha naspram kozaračkog kola”
6. Predlaže se odlazak na plažu Santa Maria radi raščišćavanja dileme da li su pješćane plaže ugodnije od šljunčanih te da li je istina da je boja Karibskog mora ljepša od one u Jadranu….itd, itd…
Da suviše ne zamorim širu javnost koju ovo ne zanima samo da dodam da bi mi , kao izdanci socijalističkog društva, morali i ovdje barem malo upotrebiti “ključ” i voditi računa da pored drugova, u adekvatnom broju bude zastupljene i drugarice, kao i predstavnici ostalih kategorija.

Što se tiče đuturuma i đuturumluka / priznajem da sam ovu zadnju riječ našla u Kljajićevom Riječniku turcizama/ o tome spremam čitavu dizertaciju ali nikako da uhvatim vremena / borba za opstanaku u kapitalizmu je nemilosrdna/.
Samo da kažem da toga ovdje u Americi nema. Svi su mladi ili barem tako misle sve do zadnjeg daha.

Pego, naravno da se ono o umiranju ne odnosi na nas, pa mi smo po američkim kriterijumima tek u zreloj mladosti.Sad se čeka da ti izađeš sa datumima i da pripreme počnu…Let’s the games begin!
Srdačno Azra K.

Nihad Prohić je napisao:

Koliko sam shvatio iz Vaseg pisanja, mi bismo
trebali biti u veoma bliskim rodbinskim vezama …

Da pojasnim, moj djed i Hasan Prohić su bili dva brata.

Ako nisam pogriješio, volio bih da se javite.

Pozdrav, Nihad Prohić

Dragi Nihade,
očigledno smo bliska rodbina čim su nam djedovi bila braća!!.Kakva koincidencija, ja sam upravo iz Sarajeva donijela knjigu o Ali Rizi ef.Prohić, Vrhovnom šerijetskom sudiji za vrijeme Stare Jugoslavije koji je bio treći brat te naše dvojice djedova a koliko ovdje vidim, bilo ih je još dvojica i tri sestre. Jednog od njih, omiljenog Džemala iz Zagreba, sam i sama poznavala.
Sudeći po porodičnom stablu porodice Prohić iz ove knjige koju upravo držim u rukama, vaš bi se djed mogao zvati Avdaga ili Hamdo, tačno? Ako jeste tačno onda moramo odmah preći na “per tu”.
Interesuje me gdje živiš, šta radiš i koga imaš od familije. Moj e-mail je: azra@att.net.
Srdačno, Azra Kapić - Kavazović

Draga Azra, evo i mene jer ne mogu odoljeti a da ne poželim da se pridružim tvojoj ekspediciji za posjetu Havani, naravno uz pretpostavku da ispunjavam uslov???
Ako su prve Kolumbove riječi, kada je kročio na Kubu, bile… “ovo je najljepša zemlja koju su ljudske oči vidjele”…zar je potrebno bilo šta više reći. Za nas koji smo imali sreću da jedan period živimo na Kubi mogućnost povratka bila bi sigurno velika radost.
Srdačan pozdrav, Nada A.