Svaka provincija ima svoj sistem kako da se dodje u Kanadu.Normalno, krajnju odluku donosi Federalna vlada te se sve radi u skladu sa Federalnim zakonima.Skoro kompletan postupak se vodi pred provinciskim ministarstvima tako da se pripremljen spis dostavlja sa preporukom za dolazak Otavi.To je prva stvar koju treba da zna neko ko hoce da dodje u Kanadu i da tamo zivi.Koliko vidim da nepoznati ima rodbine u Alberti i Britanskoj Kolumbiji, te bi bilo logicno da zeli tamo da se naseli(bilo bi mu mnogo lakse).Obe provincije su dobre i perspektivne.Ako nevoli kisu neka neide u BC.Ukoliko ima veze sa Sarajevom ili pak poznaje moj grad, Alberta je vrlo slicna Sarajevu.Kalgari pogotovo.Tu je i nafta pa je nemoguce izgubiti posao. Ima ga toliko da nema ko da radi.Kanada je hladan zemlja.Nista na svijetu nepostoji da bi ih zabrinulo.Sto je fenomenalan osjecaj daljine ali i velike sigurnosti kako sa aspekta slucajne bolesti i lijecenja tako i sa aspekta samog odnosa drzave a i ljudi prema onima koji dolaze.Maksimalno posten odos prema novima, jednom rijecju lijepo je zivjeti u toj dalekoj i prijateljskoj zemlji.Moj savjet nepoznatom je da sutra u Srbiji upise kurs Engleskog jezika te da plati advokatu u Beogradu da ga dovede u Albertu ili BC.To je najbrze i najsigurnije. Ukoliko novaca nema, neka odmah rodbini kaze da zeli da dodje u Kanadu a oni neka u Kanadi pronadju nekoga ko se ovim poslom bavi profesionalno. Ima ih na stotine. Registrovanih i neregistrovanih.Najposteniji i najbrzi nacin je preko REGISTROVANIH KONSULTANATA u Kanadi.To nisu advokati neko ljudi koji su polozili ispite da bi mogli ovim poslom da se bave te im je lako uci u trag ako se izgube sa novcem ili urade nesto sto nije dozvoljeno, sto je i najveca briga ljudi koji zele doci tamo.Adresa sa svim njihovim imenima i kontaktima je sljedeca http://www.csic-scci.ca/indexE.html. Nadam se da je ovo dobar pocetak i da ce nepoznati biti zadovoljan ovim odgovorom. Nemam nista protiv da ovo objavite jer je na nasu nesrecu sve vise i vise nesrecnika koji iz ovih ili onih razloga zele zauvjek napustiti svoju rodnu grudu.Neka mu je sa srecom.

Advokat u Torontu Milan Tomašević može pomoći.

E-mail adresa je: milant@bellnet.ca

Pozdravljajuci svog sunarodnjaka g. Slobodana Mitrovica, kojem takodje zahvaljujem i sa kojim djelim sve lijepo sto je rekao na racun zemlje Kanade, ipak mislim da bi ovim putem bilo uputno dati pravi savjet kako ovoj porodici, tako i svim ostalima, koji zele da se nastane u ovoj zemlji. Pod pojmom “nastane” je da budu legalno primljeni kao useljenici (lendid imigrant) i da poslije tri godine tzv. probacije steknu pravo na drzavljanstvo ove zemlje (citizenship). A u ovu zemlju se LEGALNO moze uci da se naseli samo putem aplikacije koji izdaje Vlada Kanade (cijela imigracija je saveznog znacaja i provincije nemaju ama bas nista sa useljenjem) koji formular se dobiva u Ambasadi Kanade u cijelom svjetu. Dakle, treba stati u red pred konzularnim odjeljenjem ambasade, uzeti formulare, popuniti ih, uplatiti i izvjesnu taksu (koja je sada cini mi se oko 800$ za porodicu)) i cekati odgovor za koji rok se da prilikom predaje obrazaca. U formularu je i pitanje o rodbinskim vezama u Kanadi i mjestu gdje rodbina zivi, tako da to moze biti presudno da se odredi grad za useljenje, mada po useljenju, moguce je odmah mjenjati mjesto zivljenja. Prihvaceni imigrant ima ama bas sva prava kao i svaki drzavljanin Kanade (pravo na rad, na zdravstveno i socijalno osiguranje, bankovni racun, kupovinu nekretnina i td) samo nema pravo glasa, naravno da i to stice dobivanjem drzavljanstva. U ovu zemlju se moze uci i na “mala vrata” (viza za posjetu rodbini, pa poslije traziti status) o cemu je otprilike nesto napisano u predhodnom komentaru i gdje su date neke adrese za pravnu pomoc, ali sve je to velika muka, neizvjesnost, neimastina (bez zdravstvene zastite i socijane pomoci, prava na legalan rad i td), da bi na kraju sve zavisilo od odluke suda (zato se i angazuju ti advokati i trazi pravna zastita) koji odlucuje da li dodjeliti status ilegalnom useljeniku ili ga vratiti nazad u svoju zamlju. Znaci prijedlog je: aplicirajte za useljenje u ovu zemlju, ovdje je imigracija neophodna i cini vazan ekonomski faktor razvoja, te mladji ljudi imaju istinski velike sanse da budu prihvaceni kao novi stanovnici ove zemlje.

Josip Kabiljo Cico, Montréal

Vozdra i bite Josipe,javljam se uskoro u vezi imigracije.Ima nesto u tvome pisanju sto bi moglo odvesti nepozantog u suprotan pravac, sto niko nezeli.Zato sacekajte, te cim budem imao vremena javljam se sa nekim opaskama sve u cilju razjasnjenja pojmova posjete,stalnog boravka,radne vize,glasanja.Do tada ostajte veseli i zdravi.Garantujem kvalitetnu,brzu i istinitu informaciju.Sto je najvaznije nastojat cu biti kratak i jasan.

Advokati izmedju ostalog u Kanadi pomažu ljudima iz čitavog svijeta da dodju tamo ukoliko oni to žele. Konsultanti a i ostali (privatna lica) se bave ovim poslom takodjer i to na sasvim legalan način. Kanadu interesuje da li oni imaju od toga profit i ako ga imaju država hoće pinku (porez). Državu ne interesuje kvalitet posla, to interesuje advokatsku i konsultantsku asocijaciju. Vaš savjetnik dakle može biti svako iz čitavog svijeta te to Kanadu ninteresuje. Država će papire da pregleda a boli nju uvo ko ih je popunjavao i prilagao kopije i tako to.
Konsultantska asocijacija debelo gura da to mogu raditi samo registrovana lica ali im to nije još uvijek pošlo za rukom. Na dobrom su putu da to ostvare pa bi ljudima mogli pomagati samo oni koji su registrovani da se bave tim poslom. To je svakako budućnost, a sada je ovako. Prema tome, nepoznati ima pravo da se obrati kome hoće za pomoć. Demokratija u pravom smislu. Svakako da je u ovom slučaju ambasada u Beogradu jedna od opcija ali isto tako postoje i druge opcije te nepoznati ne mora uopšte vidjeti ni znati gdje je ambasada. Dovoljno je da se obrati bilo kome ko poznaje materiju te će ovaj za njegov račun to sve da obavi. Nikakva to mudrost nije. Dovoljno je da znate jezik i da imate pristup internetu. Što moj otac kaže, sve je napisano samo treba znati gdje tražiti. Prema tome, bujrum ko mehkih krušaka. Druga je stvar, šta ja mislim. Ja nikada ne bih pokušao varijantu dolaska u posjetu pa kada dodješ tamo, traži da ostaneš za stalno.

To je palilo dok je rat buktao, sada, nema šanse osim u nekim ekstremnim slučajevima narušavanja ljudskih prava, zbog toga što si bio u zatvoru jer si se krivo nasmijao i tako to. Prema tome, u tu zemlju se može doći na dva načina, ili da dobijete radnu vizu što nema veze sa stalnim boravkom jer ste tamo samo privremeno dok radite ili da odmah u startu tražite stalni boravak. Kada dodjete sa radnom vizom i kada počnete raditi, onda tražite stalni boravak. Ja sam u prošlom javljanju govorio o legalnim, dakle, na zakonu zasnovanim putevima te mi ni na kraj pameti ne pada da govorim o nekim ludim ilegalnim načinima.

Da skratim priču. Zovi sestru u Vankuveru ili Kalgariju i reci joj šta hoćeš. Ona neka ode KONSULTANTU i neka ispriča tvoju životnu priču a on će joj pošteno reći način kako da dodje i koliko će to da te košta. Ne mogu govoriti o konkretnom slučaju jer ga ne poznajem pošto je svačija priča specifična te se koriste različite alatke prilikom obrade.Toliko o poljoprivredi i vrtlarstvu. Ako imate kakvo pitanje javite se preko Dovla pa ćemo da vidimo kako to ide, onako jaranski bez naplate. Nego, ima li neko sa stare stanice živ da se javi. Ovo pišem iz čisto humanitarnih razloga da bi se pomoglo ljudstvu iz moje bivše Juge. Nemojte sada oko ovoga opaliti neku ozbiljnu i dopisivačku po pitanju šta i kako, legalno ili ilegalno, ja jeasam, a ti nisi, ko je koga, po našem receptu. Ovo shvatam kao razgovor uz kaficu od kojeg će neko imati koristi. Nadam se. Nego vidje li ti Parkuše i bašte?

Odlican, korektan, specijalizovani vankuverski
advokat za imigracijska pitanja je Stojicevic
Aleksandar: alex@vancouverlaw.ca

Za neupucene, veceras sam polozio ispit za advokatsku kanadsku licencu. Ono sa pocetka ovoga posta, da sam imigracioni strucnjak, to sigurno nisam, niti se tim poslovima bavim. Ja, naime, nisam svastar. Ima ih podosta ,ovdje u Kanadi, koji su se nabesali na muci ratnih nomada. I, dalje, nazalost, mesetare, ali ce od sutra biti hapseni bez licenci,pod kontrolom zescom nego ikada, itd. A, i ja cu ih od srca prijavljivati, jer orobise moje zemljake i ostavise ih bez kruha, dok olako stecene pare trose okolo na kockanje. Ukoliko zelite imena i prezimena te profiterske stoke, slobodno me priupitajte, to mi je obligacija da prijavim i objelodanim.

Poštovani zemljaci, ne bih da delujem kao neko ko je neupućen, samo me zanima da li neko ima informaciju o iseljenju za Australiju.
Prvo što mi pada na pamet kad je Kanada u pitanju je hladnoća. Po svojoj prirodi imam veliku odbojnost prema sivilu koje donosi zima, pa zato pokušavam da emigriram u zemlje engleskog govornog područja, u kojima ima malo više sunca a to su upravo Australija ili ako baš mora Novi Zeland.
Nije isključeno da, ako ne uspem sa apliciranjem za ove dve zemlje, ipak se odlučim za Kanadu jer ona ipak ima jednostavniji sistem za apliciranje.
Činjenica je da ja ne poznajem dovoljno Kanadu pa verovatno zbog toga i imam male predrasude ali ću svakako pratiti šta vi ovde pišete pa sledeći put neću upasti kao padobranac.
Hvala na razumevanju.

Dubravko Banjac je napisao:

Poštovani Vlado,
preporučujem Dejanu Miloševiću,koji se interesuje za useljenje u Australiju,da
ode na http://www.Montenegro.org.au

Tu će naći sve što ga interesuje.Taj site inače vodi bivši Sarajlija Mihailo Mandic.

Pozdrav iz Sydneya

Duba

Prateci link koji je preporucio gosp. Dubravko Banjac “naletio” sam na izbjeglicku pricu Mihajla Mandica.
http://www.montenegro.org.au/mandic.html

Preporucio bih da je procitaju i oni koji su “pobjegli” i oni koji su “ostali”. Svi mozemo naci sebe u toj prici, a posebno mi “pobjegulje” koji smo stigli do raznih australija ili kanada.
Iz njegove price kao i iz svih nasih “ratnih” i “poratnih” prica valjda cemo jednom skontati da se dijelimo samo na ljude i neljude.
Kao sarajliji mi je posebno bilo toplo oko srca kada sam citao kako o Sarajevu pise covjek kojeg je Sarajevo prihvatilo (a i on Sarajevo)

Juče sam bio kod kolege na poslu te je slučajno izletila priča o emigraciji, štaviše u njemu se poslije dosta vremena opet probudila želja za emigracijom. Zašto? Ne pitajte me jer mislim da su neki ljudi s ovog blog-a već osjetili draži Balkana tokom 90-ih a mi evo i ‘00-ih godina. Štaviše i ja sam bio pun entuzijazma i pokušavao otići iz BiH, čak sam i imao 1-2 “izleta” do EU ali ta želja je u meni s vremenom jenjala i propala.
Da pređem na stvar… Morao bih nešto spomenuti da ne bi došlo do zabune i da ne bi ljudima davali lažnu nadu. Sve je to fino i sve što ste napisali je ok ali postoji tu još nešto što bi bilo važno reći. Gore dotični gospodin Josip Kabiljo je rekao da se treba otići direkt u Kanadsku ambasadu, podići papire, popuniti ih, predati ih i platiti 800$ (nije mala para) i skrstiti ruke i čekati da te zovnu, a da nije spomenuo sistem bodovanja koji koristi Kanadaska vlada i njihov pass mark. Taj pass mark od 64 boda je skoro nemoguće dostići za nekoga ko recimo ima završenu srednju školu i čak više od 4 godine radnog staža sa suprugom sa istim predispozicijama. Jedini izuzetak i gledanje kroz prste bi možda bila emigracija u Quebec i to isključivo uz solidno znanje Francuskog jezika.
Prema tome, kakve je svrha bacati 800$ za kojih neko u BiH, Srbiji… radi 6 mjeseci ako se kriterij ne ispunjava i ako te odbijaju nakon toga. Taj se kriterij nije promijenio unazad 7 godina koliko sve pratim.

Pozdrav svima i pozdravljam sve dobre ljude s korisnim savjetima a i bez njih!