dovla.net

Danas  me istinski iznenadila i rastužila  vijest da je umro Robert-Bobi Fišer, šahovska legenda i genije, čovjek koji je dao istorijski pečat ovoj drevnj igri.

Njegova pojava u svijetu šaha potpuno je izmijenila odnos medija prema toj igri, šah dolazi na naslovne stranice novina i  često biva udarna vijest na radiju i TV. Žestoko se borio protiv dominacije sovjetskih šahista, koje je sistem takmičenja privilegovao i omogućavao dinastijsku vladavinu u tom sportu. Posebno je upamćen njegov meč za prvaka svijeta sa Borisom Spaskim održanom u Rejkjaviku, u kojem je pobijedio i gdje je uspio da od organizatora obezbjedi dostojanstven i diskretan odnos prema takmičarima. A, i izborio se za, kako tada tako i u narednim turnirima, igračima do tada nezamislive novčane nagrade.

Za vrijeme odigravanja tog meča, medijska pažnja je u cijelom svijetu bila izuzetna, pa se sjećam da se i u starim prostorijama SD « Bosna » u Jelićevoj, u večernjim satima nije moglo naći mjesto da bi se na TV gledala analiza partije.

Nije dugo gospodario šahovskim svijetom, osobenjak po prirodi, povukao se u izolaciju, vjerski misticizam i samo ponekad bi dolazila pokoja fotografija snimljena ilegalno, gdje bi se vidio zarastao u dugu bradu i kosu. Slučajno sam prisustvovao prvorazrednom medijskom dogadjaju, kada je u Beogradu 1992., privučen ogromnom nagradom od 1,000.000 US$,  pristao na meč sa velemajstorom, kojeg u ovom momentu nisam u stanju navesti ime. Plato ispred Doma sindikata bio je prepun novinara, fotoreportera i publike, da budu svjedoci prvog pojavljivanja tog velemajstora u javnosti poslije preko 15 godina samoizolacije. A pojavio se otmeni gospodin srednjih godina, nasmijan, komunikativan, koji je ponovo ustalasao šahovski svijet. Nažalost, taj meč ga dosta koštao; izabrao je mjesto za odigravanje koje je bilo pod sankcijama UN, prekršio je tu odredbu i poslije desetak godina,  kazna zatvora od suda u SAD-u ga je zatekla u Japanu, tada već dobro narušenog zdravlja. Nije želio da se vrati u SAD na izdržavanje kazne, u Japanu  nije mogao ostati, i u zadnjem trenutku, prije samog izručenja, drzava Island mu je ponudila useljenje i državljanstvo, sigurno kao nagradu za sve što je učinio za svijet šaha sa tla te zemlje. Tu je i okončao svoj buran život i genijalnu šahovsku karijeru.

Pišući ovo kratko sjećanje, svjestan sam da sam naveo i koji neprecizan ili nepotpun podatak, te ovim putem očekujem nekoga sa bloga koji bi me ispravio i dopunio podatke, ali osjećao sam veliku potrebu da napišem ovih nekoliko redaka kao sjećanje na ovog genija.

Josip Cico Kabiljo