Usijalo se, treba puhati…
Dragi moji blogovci,
Dosta širok krug čitalaca i saradnika, po logici stvari, pretpostavlja različito gledanje na pojedine teme koje se javljaju na blogu što je dobro za razmjenu mišljenja i stavova uz uslov da eventualna polemika ne preraste u svoju suprotnost - svadju, vrijedjanje, etiketiranje…Često sam bio u dilemi da li da neki prilog ili komentar pustim na blog ili “deletiram” pa čak i kada su komentari dolazili od stalnih i cijenjenih saradnika. Ponekad sam dozvoljavao male “nestašluke” ili “izlete” koji su pomalo odudarali od već uhodanog koncepta “uredjivačke politike” trudeći se da, ipak, sve ostane u domenu intelektualnog i korektnog polemiziranja. Da li je to uvijek bilo dobro ili nije, veliki broj otvaranja takvih priloga i komentara nije mi dao adekvatan odgovor, pa je sve ostalo na mojoj subjektivnoj procjeni.
Posljednje diskusije i polemike na blogu u kojima su učestvovali brojni “igrači” donijele su neke neželjene kvalifikacije, pa i difamacije na ličnoj osnovi što je, po mojoj ocjeni, vještački podiglo interes čitalaca takao da sam dobio i nekoliko sugestija i mišljenja sasvim suprotnog karaktera: ovo je super, pusti da se zabavljamo, pa do protesta i sugestije da se takve stvari ne objavljuju na blogu. Bio sam i sam sklon da podijelim neke žute i crvene kartone, čak sam neke komentare i zadržao cijeneći da prijete pretjeranom zaoštravanju odnosa na blogu. Naravno, mogao sam radikalno presjeći polemiku, ali je pitanje da li blog treba imati i samo “mirno more” ili mu je potrebno i malo “talasanja”. Ocjena mjere u svemu tome je isključivo moja odgovornost. Moja želja je da blog bude informativan i zanimljiv u isto vrijeme, čini mi se da su “lagana prepucavanja” ipak efemernog značaja i da brod (blog) lagano nastavlja svoj put. Dokle, vidjećemo?
Obzirom da sam dao priliku Neni, Jovi, Ići, Pegi, Ćehaji…red je da objavim i posljednja javljanja Ćoleta i Mufe uz nadu da više nema potrebe za naknadnim objašnjenjima i istrajavanju na detaljima iz ranijih komentara. Svako od nas ima mogućnost da izvuče zaključak o tome ko je u pravu i siguran sam da mnogi koji redovno ili često posjećuju blog gaje iste ili slične vrijednosti, da ih krasi isti ili sličan mentalni sklop i da, kroz blog, žele kontakt sa starim prijateljima, žele ma kakvu informaciju o ljudima s kojima su proveli najveći dio života a to je i bila osnovna intencija bloga u njegovom nastajanju.
Na kraju, i nakon svih ovih komentara ostaje prostor za nove komentare, ali, apelujem na sve vas, trudite se da komentari budu korektni i razumni, bez ličnih etiketiranja, ogromna većina blogovaca slično razmišlja (ovo iznosim sa punom odgovornošću) i gaji isti duh zajedništvaj jer smo, uostalom, tako vaspitavani cijelog svog života. Ponavljam, većina!
Dakle, evo i Mufinog i Ćoletovog komentara - za kraj, kako Ćole kaže: da budu vuci siti i ovce na broju, a i miševi!
M u f a:
BLOG IS BURNING AGAIN
Dakle, tu smo. Tamo gdje smo bili i prije godinu dana, kad smo prvi put ” gorili “.
Prije što reagujem na komentare, jedno pitanje : Čiji je blog ? Za koga Vlado uredjuje blog ? Ko ima pravo da se javlja ?
Blog je prolazio kroz razne faze, dramatične, manje dramatične, učmale, uspavane, pa opet burne. Često se postavljalo pitanje, zašto je postalo dosadno i zašto se ne javljaju stari blogovci.
Uređivačku politiku prepustimo Dovli, o njoj se može kiritčki diskutovati, ali nikako sugerirati šta treba i koga isključiti i šta ne objaviti. Većina ( stare Sarajlije ) je duboko zašla u 7 deceniju; jedna od vjerovatno najvećih privilegjia starenja (sem one, da već znate, kako vam izgleda budućnost) je ona divna samoironija, nazivanje stvari svojim imenom bez pakovanja u celofan ili nekakvog ljigavljenja, ne lažiranje proslošti niti uspomena, valjda se na život gleda bez ega, kičastog kozmetičkog pretvaranja. Za čitatelje, koji nisu sudionici vremena o kome se često piše, su to literarni tekstovi, koje ćete rijetko naći i u dnevnoj štampi, za nas, koji se i te kako znamo, malo više od toga.
Ćolu ne poznajem, ali je njegova pojava na blogu bila zaista osvježenje. Kao nekad. Dosta samoironije, podbadanja, kritičkog duha, humora. Ćole je dirnuo tamo gdje se lažni ego guši u sopstvenom ljigavljenju. Njemu nije do tapšanja po ramenima, i onog licemjernog podilaženja. Odrasli muskarci s tim izlaze lako na kraj. Bez dušebrižnika, advokata i kvazifanova.
Razlog, zašto sam se poslije 9 mjeseci ponovo javio je Nenin komentar na Ćolu i jedna podvala, koja mi je do neba zasmrdila. Ćoli upakovati politiku i nazivati ga polupismenim prostakom,(Blog 24.01.2008 u 17:44) a u isto vrijeme mahati nekakvim papirima sa Sorbone nije samo uvreda za Ćolu, nego posebno za Sorbonu. Jednostavno sam osjetio potrebu da to prokomentarišem, pretpostavljajući da je Ćola, za razliku od mene, lijepo odgojen čova, i da će reagovatu u pristojnom tonu, što onaj “Sorbonac” možda ne bi shvatio. Pitanje “pretorijanskoj grupi”: da li mi to čitamo različite blogove ?
Intervencija urednika: “Polupismeni prostak” nije se odnosilo na Ćoleta, pročitati pažljivo tekst!
Mislim da sam to već ranije jednom pisao, da se ne ponavljam, blog sam nisam nikad smatrao nekakvom gerijatrijskom klinikom u kojoj se samo nečeg sjećamo. Moj život se događa u ovom trenutku, i ja ga uživam vrlo intenzivno. Razmjena mišljenja, posebno različitog, je uvijek poželjna; kao provokacija ili inspiracija. Čega se mi to bojimo, da stalno čujem “nemoj samo o politici” , najbolje je da pišu sportisti itd. Hoćemo li malo žmire? Bojimo li se da kažemo ono što mislimo, dugo smo navikli da nikom ništa ne kažemo, da se ne bi slučajno zamjerili (”konobar, ja ću ono što i društvo ” ).
Ovom prilikom samo par riječi o tome, ko je otišao i ko ostao. Ni jednog trenutka mi ne pada napamet da se upuštam u razloge za ostanak ili odlazak. Da sam kojim slučajem živio u Sarajevu u proljeće 92, nisam siguran da ne bi učinio ono isto kao 25 godina ranije- otišao bih. Ali sam siguran šta ne bih uradio godine 2008: prestao bih da jadikujem i kukumavčim za gradom koji sam ostavio, jer na to jednostavno više nemam pravo. Time se ukida svako pravo na bilo kakvu kritiku onoga što je sada dole.
ps. Peck, ti bi svakako volio da mozeš da zajašeš ( dragi Pek, ja to što ti pišeš i kažeš nisam nikada uzimao za ozbiljno. Ni onda ni sada.
Ć o l e:
Dragi Vlado!
Do sada ste vodili blog izvrsno. Sada ste na velikom iskušenju, da li blog svesti na uski krug raje ili čak povećati broj konzumenata. Sa strane se neke stvari bolje vide pa vam u tom smislu želim pomoći. Može se izvesti da bude i vuk sit i sve ovce na broju pa čak i miševi zadovoljni, kako?!
Ono što mene raduje u ovoj svoj frci je to da sukob nema veze sa nacionalizmom! Pa ja u ovom sukobu vidim našu do sada najveću pobjedu! Trebam li ja da to vama kažem?! Rečeno je podosta “kleveta i laži” sa obje strane ali je to mala maca obzirom na oblak nacionalizma koji netremice vreba da na nas sruči svoj otrovni balast.
Pogledajte genezu sukoba, šega, šala, koja je ukusna ili ne ali je šala, koja je naišla na “mrzovoljne međede”. Pa se stvar komplikuje, jedan preuzima ulogu da zaštiti drugog a onda drugi trećeg i tu nema kraja. Da li je trebalo prvo meni dodjeliti crveni karton? Mislim da nije, da ne obrazlažem. Da li je Neni trebalo dati žuti, mislim da jest. Ne sumnjam da je on čovjek kakvog ga Ićo i Jovo opisuju ali zašto ga “neki” (a ima ih podosta vjerujte mi) ne vole, neukusnim napadom na mene je to demonstrirao. Vi ste u prilici da to bolje znate od mene i morate znati da se raji diže stomak kad neko piše u ime NAS a protiv NJIH!
Predlažem da pustite da se svađa završi, da se oslobodimo smeća u nama a ubjeđen sam da tu nacionalističkih ispada neće biti jer ni jedan od učesnika to ne nosi u sebi, dapače. Ako cenzura stupi na snagu, ostaćete bez dijela čitalaca nacionalno najzdravijih a to ne biste smjeli učiniti ni po koju cijenu jer nam je svaki takav od neprocjenjive vrijednosti. Ovo shvatite kao prirodnu nepogodu koja će sigurno proći a sunce poslije toga je mnogo ugodnije.
Koristim priliku da se veoma zahvalim na onoj cenzuri “suneta mi” koja se odnosila na onaj Cicin vic kako Jevrej suneti ali je ispalo krajnje neukusno. Drugi moj previd u istoj diskusiji se odnosi na to da sam zamijenio Iću i Bakira pa se komentar mogao shvatiti da se šprdam sa Ićom što je besmisleno jer mi se njegov prilog neobično svidio tim prije što sam vojsku doživio na još gori način a nisam imao sreće da sretnem Maršala da me nadređeni malo popuste. Možete misliti kako sam ja u vojsci prošao sa “svojim stavovima”!
Želim vam da ove nevolje prebrodite na zadovoljstvo svih nas a ja sam ubjeđen da se tako što može dogoditi.
P.S.Možete li zamisliti osobu sa slike da kontaminira okolinu, priznajem samo da nisam boje složio!
“Nikad ni bil, da nekak ni bil” - Tito
Šta reći? Pa to je davno rečeno: Dum exucare sredis, accusas.
Hajdemo na veselije teme. Pogledajte ovo, posebno Bato Jeftić - ako ga ne strefi lingfart.
Svakodnevni porast broja motornih vozila u našem gradu uslovio je vladajuće strukture da prošire saobraćajnu infrastrukturu.
Sjeverna longitudinala je projekat koji je najdalje otišao u smislu realizacije, a rezultati u poboljšanju saobraćajne situacije već su vidljivi. Na dijelu gdje je izgrađena prva dionica ove saobraćajnice već su registrovani poboljšanje saobraćajne situacije i brži protok vozila.
Aferim!!
Zeko
Pego je napisao:
Često sam se pitao zašto se u ovom blogu pored čestite čitalačke publike, ljudi dijele na one koji pišu autorske tekstove i kreativne dobronamjerne komentare i one koji kao guzne muhe pokušavaju da se nametnu svim i svačim po cijenu da sve unište, upropaste i otjeraju ove prve sa bloga. Nije mi trebalo puno vremena da dodjem do saznanja koje sam već sublimirao u nekoliko svojih zadnjih komentara.
Sve mogu da podnosim a to sam dokazao u životu,ljubavi, bolesti i ostalim ekstremnim situacijama ali mi nametljivost,sumnjičavost,hipokrizija i prostakluk jako smetaju, pogotovo što me to dekoncentriše i oduzima mi vrijeme ako se nadjem u kontaktu sa takvim osobama. Ja sa takvima niti raspravljam niti ih više primjećujem, čak i po cijenu da mi se izvinu lično telefonom ili mailom preko Vlade, pa kasnije kad ih ponovo povuče strast nadmudrivanja, ocjenivanja, ubjedjivanja ili omalovažavanja, ponovo počnu po starom i to javno i na blogu.
Dok vi polemišete ja sam se javio mom starom prijatelju Buji koji se uključio skromno, ali zato toplo i ljudski na blog i privukao moju pažnju i velike simpatije. Zato neka svako radi ono što najviše voli, ali ne na blogu, jer će mnogima zasmetati. Nego neka ode, kad je pun mjesec, u šumu zajedno sa onima koji to rade po prirodnom instinktu na nekom pustom mjestu u planini da sebi daju što više oduška jer ja nisam kriv za njihovo duševno stanje koje nažalost sigurno vuče korjene iz prošlosti. Blog bi trebao da bude sauna za opuštanje, a ne kazan sa vrelim uljem oko koga će da uživaju mali, nestašni djavolčići.
Uostalom, vi koji to najviše činite, umišljeni u svoje sposobnosti, izvolite napišite nešto kao autorski članak što će zainteresovati normalnu čitalačku publiku ovog bloga, a ja vam neću skočiti u usta, pa čak i ako ste me bilo čim uvrijedili i omalovažavali moje napore u pisanju i tražili laži u mojim pričama, jer sam pristojan i cijenim svačiji trud i napor pa makar on bio i jadan i čemeran.
Mnogo lakše je pisati i kritikovati druge nego pisati o sebi pogotovo kad ti drugi dozvole da to javno i bezdušno činiš i stalno i pored upozorenja najbližih a koji put i samog urednika bloga, pa na kraju shvati da takvim načinom može samo da rastjera one koji pišu i one koji čitaju što sada nije daleko od istine.
Kad se nešto napiše za ovaj blog, a i za ostale vrste javnog objavljivanja pisane riječi, treba odmah biti jasna jedna činjenica : autor više nije jedini vlasnik teksta, uputio ga je na stotine adresa, svakome dao kopiju i odmah se mora shvatiti i prihvatiti da će se nekome svidjeti, a nekome ne, neko će sumnjati u podatke koji se navode, a neko će ih prihvatiti takve kakvi su. Siguran sam da kad se neko javi na blog sa kritikom, sumnjom, aluzijum, šalom, da nije zlonamjeran, pa ni ljubomoran ni zavidan, i po meni je nekorektno takve ljude proglašavati nesposobnjakovićima, pa ići i dalje i dovoditi u pitanje njihove moralne, intelektualne, psihološke, psihijatrijske i socijalne karakteristike.
Ne znam da li se ikada ijedan autor obratio i najprizemnijem kritičaru riječima : hajde ti to uradi ako znaš bolje, oprobaj se u toj disciplini pa ćeš vidjeti svoj mizeran rezultat i tsl. Zamislite kada bi dirigent javno rekao kritičaru; hajde ti stani za ovaj pult i probaj bolje, koreograf rekao baletnom kritičaru : hajde obuci tutu i probaj izvesti ove figure, slikar poslije izložbe…….. itd i tsl.
Nadalje, čitateljstvo kojem se piše, a nadat se da se za njih piše, a ne samo za sebe, je obrazovano (većina), fino odgojeno, znaju razmišljati i ne daju se lako ni nasamariti ni « prevući žedne preko vode » ( to su sve ozbiljni ljudi), pa je normalno da nekada i reaguju. Neprihvatljivo je bilo kakvo obraćanje kritičarima, sumnjičavcima (sumnjičavost je po meni dobra osobina), pa i šaljivčinama i kozerima na bilo kakvom principu njihovim omlovažavanjem, i kao jedinke i kao socijalnog pripadnika, i jos tražiti da se bude zaštićen od takvih.
Josip Kabiljo Cico
O tome da li je čitanost mjerilo kvaliteta teksta ne treba uopšte raspravljati ali onome nad kojim je sujeta ovladala u tolikoj mjeri da to ne vidi, nema pomoći. Kad već mi njemu velikodušno ustupamo dio zajedničkog nam izloga na blogu da čovjek liječi svoju sad već neizlječivu sujetu svojim recikliranim nekoliko puta tekstovima, pa za protuuslugu bi i on nama mogao dozvoliti malo šege. Ali on bi radije takve strpao i u ludnicu i pretvorio ih u guzne muhe samo da mu se ne dodiruje njegovo čarobno ogledalce u kome se on vidi kao nobelovac u škotskom džeperu od merino ovčje vune za dva broja većim.
“Sretna Nova 71″ 215 čitanja-0komentara
“Na kraju duge” 301 čitanja-0komentara
“Sretna Nova 72″ 160 čitanja-0komentara
“Miholjsko ljeto…” 205 čitanja-0komentara
ukupno 881 čitanja-0komentara
Podatak koji bi svakog sa normalnom količinom sujete u sebi spustio na zemlju i doveo tobe, ali!
Ekipa Brodospas u zadnji čas vuče očajničke poteze pa angažuje Vladu da napiše uvod čime bi potakao čitaoce da se uključe sa komentarima, što bi imalo za cilj da se očajno mala čitanost poveća. I rezultati se već naziru! Sa “nevjerovatnih” 12 komentara od kojih je samo Peginih 6, dostiže se “nedostižnih” 610 čitanja!
Aferim i Pegi i ekipi Brodospas! Ovo je taj famozni članak:
Pego:“Jahorina moje ljubavi”
Iza toga slijedi “Bal vampira” koji bih vam od srca preporučio da pogledate da upotpunite doživljaj.
Nakon toga slijedi prilog ali ne njegov, što se odmah vidi po broju otvaranja:
“Romantično sjećanje Mady Gal” sa 2137 čitanja i 15 komentara, samo Peginih 7! Uočavam drastičnu razliku kad Pega piše i kad se o Pegi piše!
“Za dobrim se međedom prašina diže”. I pored moje najbolje želje da ostanem pristojan i koliko je moguće korektan, morao sam reciklirati neke tuđe izraze iz ranijih javljanja.
Nakon Ićinog -”Old Trafford u Tarčinu” i sa nedostižnih 3005 čitanja i 8 komentara iz prve, Pega ostaje na nogama neodoljivo me potsjećajući na onog boksera koji je nakon odsviranog nokdauna uzviknuo:” Sudija, upali svjetlo, mogu ja još”! Ono što će iza toga uslijediti je neregularno jer mu čitanost na vještački način povećavaše “nepoćudni”. Pa, i pored toga, kad mu se saberu otvaranja svih njegovih tekstova, a ima ih više nego svih ukupno objavljenih (skoro), čitanost je manja od samo jednog Ićinog. Pitate li se odkud mi ovolika hrabrost? Pa nas dvojicu dijeli čitav jedan okean!
Ćole
Postovani gospodine glavni urednice(vidi sad ovu distancu!)
Nemam obicaj ponovo citati svoje objavljene textove, ali sinoc u svom komentaru o Neni Ivanisevicu pronadjoh usred MOGA teksta tvoju upadicu-”komentar” da Neno, kad je pisao onaj svoj “cuveni” tekst, nije mislio na Coleta !?????Ovo je sasvim novi fenomen na blogu. Glavni urednik se vise ne sluzi makazama, sad se u sred teksta javlja i (nespretnim)demantijem stiti svoga pulena. Sa ovakvom odbranom svoga pulena, svaki advokat pocetnik bi te bobucao u sto komada.Najbolje te demantuje Cehaja u svom obracanju NENI sa molbom da urgiras kod svog zeta i da onoga “nepocudnog”
sklonis sa bloga ?Manje se ljutim kad tekst ne objavis, ali ako ga vec objavljujes, onda molim, u svojoj autenticnoj formi, a ne da mi na ovakav nacin dokidas kompletnu autonomiju teksta! Kako se je “literarni medjed” odmah prepoznao kao takav?Ovom prilikom lijepi pazdrav gospodinu Cici
i hvala na poslednjem komentaru. Mufa
Odgovor “gospodina glavnog urednika”:
Intervencija nije imala za cilj stavljanje na jednu od strana. Ti si Mufa napisao: “Čoli upakovati politiku i nazivati ga polupismenim prostakom…”, a Ti ponovo skrećem pažnju da pročitaš Nenin tekst (očigledno ga nisi ni pogledao čak ni nakon moje primjedbe): “Kao što nam ne trebaju ni polupismeni prostaci koji vrijedjaju časne i poštene očeve naših nekadašnjih suigrača.” Da si pratio blog ili bar naknadno pročitao tekst, vidio bi da se ovo odnosi na B.Nikolića koji je vrlo neukusno pisao o svom rodjaku, proti Krstanu Bjeljcu! Ne znam zbog čega zaključak da sam ovim htio “braniti” Nenu, izuzev kao činjenica da Ti često tražiš sitan motiv za raspravu, što nekada može biti zanimljivo, ali ako je to “konstanta” u Tvojim javljanjima - izgleda da nema pomoći!
Pozdrav, Vlado
Mislim da neću čitateljstvu početi ići na nerve javljajuci se po drugi put sa komentarom, ali ovaj put to činim na komentar Čoleta.
Nabroja ti, moj Čole, i broj otvaranja i komentara, i sistematizovanje tema i dužine priloga i zastupljenost autora Pege, sve u cilju nekakve statistike koja će ići u tvoj prilog o literarnim kvalitetima autora. A nije ti to sve trebalo, mogao si samo uzeti u obzir činjenicu da na ovom blogu se ljudi javljau iz zadovoljstva, potrebe za komuniciranjem, osvježenjem uspomena, razmjenom informacija sa prijateljima i vidio bi da se i on najčešće javlja iz istih pobuda, a normalno je da se to nekima ne svidja, a drugi uživaju u prilozima. Mislim da si se mogao samo malo zadržati na temama koje Pego obradjuje u prilozima. A moraš priznati da su teme ponekad interesantne, većinom lično doživljeno, ljudi stvarni i uglavnom poznati svima, mjesta dogadjanja takodje poznata, pa to je ono zbog čega je i ovaj blog i kreiran. Druga je stvar kako on reaguje na primjedbe, ispravke, otvorene sumnje u istinitost rečenog, naročito ako su primjedbe nekada možda malo cinične, šaljive, nekad malo « neslane », i tada reaguje kao da je sve isključivo namjenjeno njegovom blamiranju ili diskreditaciji. A bilo je i kod tebe moj Čole i “grešaka u koracima” a i “ličnih grešaka”, koje vrsni sudija Vlado nije sankcionisao, nije ti “oduzimao loptu”, nije davao signale « stolu » da se lična upiše u zapisnik, bar ne javno. O “tehničkoj” nije čini mi se ni pomišljao. A mogao je da je htio, možda je sigurno bolje da to nastavi raditi samo u četiri oka, onako, E-mail na E-adresu i saopšti mišljenje, svoj stav. Ne bih sada nabrajao te greške u koracima i lične, ali samo: neukusne primjedbe na etiopsku princezu, sistem štapa i mrkve iz saznanja poslije razgovora sa tvojim bratom, zamjena Iće i Bakira i na temelju toga i komentar, ubacivanje nekakve časne riječi na bazi “suneta”, koje Vlado nije ni pustio, a ti mu se na tome zahvaljuješ, (što je objavljeno). Nažalost, nisam vrijedan kao ti da vršim dalje “duboko oranje” po blogu, što takodje na svoj način mislim da je nepotrebno, jer postoji i faktor vremena i faktor zaborava, koji medju dobronamjernim uvijek daje pomirenje.
Cico Kabiljo
Kritiku prihvatam kao dar pogotovo ako je dobronamjerna,iskrena i upućena od osobe koja zaslužuje puno pošovanje.I sam svjestan svojih brdo fula nema mi druge nego postupiti po V.D.M.P.u,što znači Vakat je Vala Da i ti Malo Popustiš !
P.S. Nema više šege,sve je zaprave!
Ćole
Ja, za razliku od Coleta,nisam u situaciji da kritiku prihvatam ili odbijam.Meni ostaje samo da se duboko izvinem, jer spornu recenicu ni poslije ponovljenog citanja nisam vidio. Bio sam toliko bijesan na tvoju upadicu u sred teksta, da sam ga i po drugi put samo povrsno preletio.Kad stvar userem, imam uvijek dovoljno postenja da se zbog toga i izvinem, iako bi se moglo reci da izvinjenje ne “pokriva cijeli grijeh” Vise od toga ne mogu uciniti. Mufa
SMIJEH JE NAJBOLJI LIJEK. ZA SVE!
Djedu je 18-ogodisnji unuk, koji stalno sjedi pred kompjuterom poceo posteno ici na zivce pa mu jedan dan pridje i rece:
“Kad sam bio tvojih godina, isao sam s prijateljima u Trst, upali smo u prvi bordel, sve im pojeli, sve popili, isprobali sve kurve, konobaru popisali sank i otisli bez placanja!”
Malome se ideja jako dopala. Vrati se za dva tjedna sav modar i pretucen, zavijene glave pa ga deda upita: “Kog si vraga radio?”
“Tja, isto kao ti, isao sam s prijateljima u Trst, upali smo u prvi
bordel, sve im pojeli, sve popili, isprobali sve kurve, konobaru popisali sank i kad smo htjeli otici bez placanja, dosli su iz straznje sobe tri gorile i ubili boga u nama!”
“Pa dobro, s kim si to isao u Trst?”, upita deda…
“S Generalturistom,” odgovori mladac, “a ti?”
” S partizanima!!!”