Monografija USD “Bosna” povodom 60.godišnjice postojanja
Ranije monografije su nekoliko puta spomenute na ovom blogu, a USD “Bosna” izdala je prigodnu monografiju povodom 60 godina postojanja ovog univerzitetskog društva. Novost je da je sada moguće “skinuti” kompletnu monografiju sa sajta USD “Bosna” u pdf formatu. Na Google-u se ukuca USD Bosna i klikne na dobijeni sajt društva, a zatim na monografiju.
Osjećam obavezu da izrazim svoje zadovoljstvo sadašnjim sadržajem monografije, za razliku od predhodne, jer su u njoj nabrojani svi zaslužni sportisti i sportski radnici bez obzira na nacionalnost. Naprimjer, o legendi društva, pokojnom Vukašinu Vuletu Vukaloviću, ranije je samo ovlaš napisano da je bio dugogodišnji generalni sekretar, a sada je Vule dobio zasluženi tretman kakav i zaslužuje, pa sam slobodan citirati dio koji se odnosi na mog velikog prijatelja i drugara:
“Zasigurno nezaobilazno ime u istoriji USD “Bosna” je i ime Vukašina Vuleta Vukalovića, dugogodišnjeg generalnog sekretara Društva. Svaka sportska familija ima svog pater familiasa, a u našoj brojnoj, i u svijetu priznatoj, to je svakako neponovljivi Vule. Svaku našu ekipu bodrio je u Sarajevu, a gotovo očinski ispraćao na bliža ili dalja gostovanja. Bio je autoritet naše sportske familije kakav se može samo poželjeti. A kao što roditelji podjednako vole svu svoju djecu, ali prema nekim ipak gaje i posebne simpatije, tako je i Vukalović podjednako cijenio i volio svu svoju djecu, ali je možda sudbinski bio povezaniji za odbojkaški i košarkaški. Kad je riječ o košarkaškom, odigrao je i istorijsku ulogu spašavajući ga, s najodanijim članovima, od potopa koji su mu početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka namijenili, srećom neostvarenom fuzijom, neki čelnici grada. A bila je razumljiva njegova posebna vezanost za Odbojkaški klub jer se u sportske vode i otisnuo kao odbojkaš, da bi zatim postao i cijenjeni trener i internacionalni sudija. Odista, u jednom razdoblju bio je alfa i omega USD “Bosna”.”
Ja sam jedan od bivših članova stonoteniskog kluba Bosna. Javljam Vam se prvi put, a razlog je baš ta posljednja monografija USD Bosna. Izgleda da imam sreću, jer nisam čitao onu poslijeratnu, ali sam shvatio o čemu se radi. Poslije čitanja ove posljednje, ne mogu a da ne pomislim da je ovaj put USD Bosna napravila “alibi” monografiju.
Nemam pravo da dajem svoje mišljenje o drugim sportovima, ali kada sam pročitao dio o stonom tenisu, nisam mogao da povjerujem da je moj klub kompletno izbacio iz monografije jednu generaciju koja je igrala zajedno deset godina u Prvoj ligi, bila čak i treća u Jugoslaviji, da o njoj nema ni slova. Ipak, nije da se ne spominjemo.U spisku svih koji su nastupali za Klub, nalazimo se i mi, zajedno sa onima koji su igrali samo i jednu godinu i bili u prolazu kroz Sarajevo. Ne znam da li su pisci monografije to namjerno zaboravili, a ako nisu imali podatke mogli su pitati Dafinića, on se svega sjeća, on je živa enciklopedija Bosne. A ako se i on ne sjeća, ja imam sve novinske članke od 1973 do 1988, izvještaje sa svih utakmica, fotografije, jednom riječju, sve. Ne mogu da vjerujem da za Bosnu postoji samo jedna generacija koja je obilježila istoriju stonog tenisa u Sarajevu.
A ti igrači o kojime se nije pisalo pobjedjivali su čak i Kalinića, Mesaroša, Primorca, Lupulescua.
Sada su ti igrači u bijelom svijetu, Crkvenjaš je hirurg u Eskilstuni, Jakirlić (Jaka Valentino) je doktor mašinstva u Njemačkoj, Dujakovic je advokat u Srbiji, a Stevanovic računovodja u Ženevi. Ako ništa drugo mladjim generacijama možemo biti uzor kako uskladiti studije i sport. Ako to danas išta vrijedi!
U ime svih nas iz osamdest i neke pozdrav svim pravim Bosnašima.
Nenad Stevanović
Poštovani Dovla! Poštovani Nenade Stevanoviću! Upravo večeras, na sastanku uprave Stonoteniskog kluba “Bosna” je jedna od tema bilo i psmo Nenada Stevanovića i njegova, nadamo se pozitivna kritika, onoga što je objavljeno u Monografiji USD “Bosna”.
Ja sam jedan od novih “Bosnaša”, ali ipak, zahvaljujući Anti Dafiniću, vrlo dobro znam koliki je čiji doprinos, tako da mi je Vaše nezadovoljstvo sasvim normalno i potpuno opravdano, sa čime smo se svi u potpunosti složili. Sve ovo je posebno pogodilo Dafka, pa bi to mogao biti i glavni motiv zbog kojeg Vam se obraćaam. Naime, želim Vas uvjeriti da se radi o propustu koji je napravljen zbog žurbe kao i zbog ograničenog prostora u Monografiji. Nadam se da i pored svega ne sumnjate u ljude koji su okupljeni oko STK “Bosna”. Mi i pored teških uslova u kojima djelujemo,nastojimo očuvati ugled kluba, a Vaša imena uvijek ističemo kao primjer sadašnjim generacijama. Poštovani! ja Vam sa žaljenjem moram eći da STK “Bosna” više nije onakav klub kakvim ga Vi pamtite. Danas su sasvim druga vremena, tako da se nas nekoliko zaljubljenika borimo da sačuvamo klub ali i obraz “bosnaša”. U tome imamo vrlo malu ili bolje rečeno, nikakvu podršku “starih” “bosnaša”, što nije zabilježeno ni u jednom od sportova. Iskreno se nadam da će “Bosna” trajati i da će biti prilike da se greške i poprave. Veliki pozdrav za sve prave “Bosnaše” ma gdje bili.
Korjenić Mirsad
Pridruzujem se komentaru Stevanovic Nenada(stonoteniser) na ucinjene propuste prilikom izdavanja monografije povodom 60 godina USD Bosna.Namerno ili slucajno neka imena clanova brzoklizackog kluba “Bosna” su izostavljena a njihovi rezultati i odnosi u klubu nisu bili zanemarljivi:Julijana Jozanc,prvak Jugoslavije u kategiriji pionirki a sledece godine juniorski prvak,ucesnik u programu otvaranju Zimskih Olimpijskih Igara 84.Veliki borac i tada odana klubska drugarica Aleksadre Djanesic kcerke njihovog pok.trenera Aleksadra Djanesica.
Slobodan-Bobo Delic,takodje clan brzoklizackog kluba “Bosna”,veliki borac i pozrtvovani prijatelj svih klubskih kolega.Pomno je pratio i evidentirao sve svetske rezultate brzoklizaca.Kasnije i clan Klizackog saveza Jugoslavije.Danas uspesan poslovni radnik:
Director-Timing Scoring and Results System,Vancover Organizing Committee for the 2010.
Uspesno radi ovaj posao na svim Olimpijskim igrama od 1992.godine.
U nadi da se niko nece nacu uvredjen na moj komentar,
srdacan pozdrav
Ljupka
Postovani citaoci ove web stranice.
Hvala za Vase javljanje. Prije nekog vremena, poslali smo par rijeci za posjetioce Vase stranice dovla.net, jer smo vidjeli da bastinite sportske aktivnosti iz ovog podrucja, kao i da je znacajan dio posvecen klubovima iz Bosnine porodice. Na tome smo Vam iskreno zahvalni.
S druge strane, sa gospodinom Stevanovicem razmjenio sam nekoliko emailova u vezi Monografije USD Bosna povodom naseg jubileja 60 godina postojanja i rada. Njegove komentare proslijedili smo jos tada Anti Dafinicu i Stonoteniskom klubu Bosna, koji su autori cjelokupnog teksta o stonom tenisu u Monografiji USD Bosna. Radi tacnog informiranja, ipak treba znati nekoliko detalja.
Jako je cudno da se Monografija USD Bosna, koja je izasla za 50. rodjendan ovoga Drustva u pismu gospodina Stevanovica ne spominje, posebno jer je ta publikacija iz 1997. vrlo precizno kazala da u njoj nema mjesta za sve one koji su presli na agresorsku stranu ili su pobjegli iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine. To je bio strasan, jako los potez tadasnje Uprave Drustva, potpuno ispolitiziran i nekorektan. Nema niko pravo davati ocjene o necijim zivotnim putevima osim nadleznih institucija, sto USD Bosna kao sportski kolektiv svakako nije. Gospodin Stevanovic gle cuda, tada se nije pojavio sa tekstom, a nije ga uopce bilo u tekstu tog izdanja Monografije. Razlog stampanja nove Monografije za 60. rodjendan USD Bosna, bas je taj, da se nekorektnosti izazvane necijim politickim stavovima isprave, iako za ovakav brojcani jubilej nije obicaj pisati Monografije. Jeli onda ovo alibi knjiga ili nastojanje da se nekorektnosti isprave.
Drugo, kao glavni i odgovorni urednik, koji nosi primarnu odgovornost, insistirao sam uz punu podrsku svih iz Uprave Drustva, da svaki klub na najvisim demokratskim principima pise tekst o sebi, svojim ljudima, svojim rezultatima i divnim trenutcima, sa napomenom da im se nece uzeti mogucnost, kao sto je to bio slucaj u svim prethodnim izdanjima, da kazu sve sto misle i osjecaju (procitati Napomenu u Impresumu Monografije). Tako je svaki klub, na svoj nacin, stilski i hronosloski, ponudio detalje o svojoj historiji, preuzimajuci osnovnu odgovornost za tekst i pominjanje ljudi. Uprava svakog kluba imala je vlastiti kolegij, koji se bavio tekstom i fotografijama za Monografiju, sto je divan trenutak u nasoj kuci, u kojoj svi dijelimo osjecaje pripadnosti velikoj sportskoj porodici.
Zbog toga, a gospodin Stevanovic i njegova generacija su pomenuti u knizi, ali vjerovatno ne na nacin kako on to sam zeli, svaka sugestija bice ostavljena u gradji koje ima oko 15 kilograma za sva naredna izdanja Monografije USD Bosna. O tome, koliki prostor ce necije ime, sportski rezultat ili ljudska vrijednost zauzeti u knjizi, odlucivace tadasnji kreatori Monografije.
Radi ilustracije, prethodna Uprava bacila je u smetlje kompletnu gradju svih prethodnih izdanja, pod izgovorom »treba bacit sve iz komunistickog doba« napravila neku svoju Monografiju, iza koje iz samo njima poznatih razloga nije ostalo nista. Ni tekstova, niti jedna fotografija, podatak ili bilo sta. Startna pozicija ove knjige bila je potpuna nula, a gradju smo nastojali prikupiti iz privatnih arhiva, novinskih i televizijskih kuca.
Kao trece, zakljucno, Redakcijski kolegij Monografije, uz punu podrsku Uprave USD Bosna donio je odluku da nema niti jedne pojedinacne slike, pojedinacnog portreta bilo koje osobe iz Bosnine historije osim Mirze Delibasica, naseg velikana, koji jedini nosi i titulu Sportista stoljeca. Takav pristup ovdje u Sarajevu, dobio je sve pohvale, jer knjiga koja sadrzi preko 1.400 imena, moze uci u jednostavan a nepremostiv problem opisan u rijecima »sto je ovdje on a nisam ja« koji smo svim silama htjeli izbjeci. Zakljucujem da gospodin Stevanovic predstavlja jednog i jedinog covjeka, iz zemlje ili inostranstva, koji je iskazao primjedbu na Monografiju USD Bosna, te se ovim putem od njegovih zluradih i sujetom iniciracnih javnih stavova ogradjujemo.
Hvala za vase razumijevanje i paznju.
Slaven Kovacevic
Generalni sekretar
USD Bosna
SD Bosnografija .
To je sa izuzetkom Juda prilicno nepotpuna prica.
A sasvim je jasno i zasto.Ponekad pomislim mozda je i trebalo sacekati sa pisanjem.Mozda je to i nemoguce ako neko hoce da ju po svaku cijenu ipak pise.Razloge za ne navodjenje nekih ,a opet navodjenje drugih koji su samo prolazili mogu da shvatim to je realnost.Zamazivanje ociju da je o LEGENDI ipak napisano sve ne pije vode.Malo je ljudi moj postovani sekretare koji su proveli 15-20 godina u i oko Bosne a da ne znaju napamet cijelu njenu istoriju.
Ali mozda i mi koji nismo tamo gledamo na stvar drugacije .
Realno gledajuci po klubovima i sadasnjim rezultatima situacija je ocajna.Uz par izuzetaka,Kosarka,rukomet,i Mekic(??)..zali boze
Kad tad ce se morati poceti od pocetka
Zdravi mi bili!
U medjuvremenu sam dobio još jednu poruku od Nenada za koju mislim da zaslužuje objavljivanje na blogu u sklopu ovih komentara o Monografiji USD Bosna:
“Poštovani Vlado,
Moja namjera nije bila da Dafko & Co dobiju moj e-mail, jer su oni i pisali te dvije posljednje monografije. Ja znam da ne mogu tu ništa promijeniti, jer je ovaj rat učinio to da se mnogi bivši prijatelji više ne poznaju. Neću o tome. Ja samo znam da sam uvijek pošteno igrao u dresu Bosne, zato mi je savjest čista. Čak i kada je Dafko demisionirao sa mjesta trenera prve ekipe, ja sam prihvatio da vodim tim, uspjeli smo da ostanemo u Ligi i godinu poslije toga budemo treći u Prvoj ligi!
Godine 93. sam igrao i na Prvenstvu svijeta za reprezentaciju BIH, a 94. na Prvenstve Evrope. Čak sam preko mojih prijatelja obezbijedio novac za reprezentaciju, da bi umjesto mene u Kinu otišao sin jednog sportskog novinara. Ni to nije očito bilo dovoljno da se nadjem u Monografiji. 2003.g. sam na Prvenstvu Evrope veterana bio vice-prvak Evrope pojedinačno i u dublu u kategoriji preko 40 godina. Tada je Dimo bio prvi u konkurenciji preko 50 godina.
Inače sam još aktivan u sportu, imam skoro tridesetak naslova prvaka Švajcarske u stonom tenisu u svim konkurencijama i još se ne dam.
Toliko od mene, hvala Vam na poruci i do slijedećeg javljanja.
Pozdrav,
Nenad Stevanović
Kada sam u rukama imao monografiju za pedesetogodisnjicu, pomislio sam: “Zar je moguce da jedno AKADEMSKO udruzenje pusti u promet tako nesto?”
Bilo pa proslo.
Nova monografija je daleko kvalitetnija premda u njoj ima propusta. Kada je objavljeno da ce se raditi, ocekivao sam javni poziv kojim bi bili obuhvaceni i oni koji ne zive u BiH (Sarajevu), Nisam ga nasao. Steta, jer mi se cinilo da bi njihovi prilozi poboljsali kvalitet. S’ obzirom da sam autor priloga u nekim slicnim publikacijama, mozda bi neke moje sugestije, te poznavanje njihovih struktura, a posebno metoda izrade, dobro dosle. Na primjer, ne bih se slozio da je izostavljanje fotografija pojedinaca dobro, kako to navodi Slaven. Mirza jeste velik, ali ni drugi nisu maleni.
Izrada bilo koje monografije je dug, komplikovan i, nadasve, odgovoran posao. Posebno u procesu ujednacavanja tekstova, sto se ne moze izvesti non plus ultra. Zato se ne ljutimo, jer dobro znam u kakvim se mukama nalazio S. Kovacevic.
Sugerisem da se, bez uvredljivosti, od svih koji su za Bosnu vezani, daju sugestije, dopune i prijedlozi cime ce se znatno olaksati aktivnosti u sacinjavanju naredne Monografije.
Uzgred, pocetko aprila je 35 godina od STENS-a. priredbe koja je uz PESK (JAJCE 1963), BAI (Sarajevo 1966) bila jedna od dokaznih preteca nase kandidature za ZOI 1984.
Hoce li se neko sjetiti da to obiljezi. Naravno u Skenderiji koja je i otvorena 1968 upravo STONIM TENISOM (Evropa 10). Predsjedni OK - Braco Kosovac je ziv, kao i Grsa i Borko Andjelic, Dimo, Miso Krunic i drugi tadasnji pregaoci, pa i i Generalni sekretar.
Zeko
Želim Vam svima zahvaliti na komentarima u vezi Monografije USD Bosna. Ovom prilikom, pozivamo Vas da svaku vašu sugestiju u pisanoj formi dostavite emailom na usdbosna@usdbosna.org, radi stvaranja kvalitetne gradje za svako naredno izdanje ove knjige, ma kad ona došla na svjetlo dana. Nastojeći stvoriti što bolju podlogu za tako nešto, ovih dana okončali smo arhiviranje svih prispjelih materijala, koji će biti pohranjeni u pisanoj formi, kao i na DVD mediju, za sve nove stvaraoce Bosnine Monografije. Tim povodom, svima koji ovu kuću osjećaju svojom, a takvih je na sreću jako mnogo po cijelom svijetu, otvoren je poziv da dostave svoje sugestije, slike, materijale na nas email.
Potpuno svjesni kako svako pisanje hižtorijski orijentiranih djela nije nimalo zahvalan posao, a to sam na svojoj kozi osjetio i te kako, da tako nešto ne može biti savršeno, da mora ostati prostor za nedostatke i propuste, bez obzira na količinu uloženog truda, ovim putem želim u ime USD Bosna istaći da nije postojala svjesna namjera da se bilo ko ne spomene ili ne daj Bože namjerno izbaci iz Monografije. Ako se tako nešto i desilo, uvjeravam Vas da je to plod čiste slučajnosti.
Dragom Zeki, molba. Ovih dana razmišljamo naglas o reafirmaciji Vaterpolo kluba, molim za sugestije koga bih mogao kontaktirati da vidimo ko je od nekadašnjih članova ovdje, ko bi mogao ući kao nov, pa da vidimo šta se da uraditi. Izgradnja novog olimpijskog bazena je pri kraju, pa da probamo nešto. Naravno i svi drugi koji mogu pomoći prijedlogom su dobro došli.
Nenad Stevanović je napisao:
Vidim da je ovo moje javljanje izgleda ohrabrilo još nekoliko posjetilaca vašeg sajta da i oni daju komentar na Monografiju USD Bosna.
Kao što sam mogao vidjeti iz ovih par komentara, ipak je Monografija morala biti uradjena na mnogo profesionalniji način i pored onakvih zvučnih imena koja stoje u Impresumu Monografije.
U mojoj prepisci sa gospodinom Kovačevićem nikada nisam isticao sebe, već sam pisao u ime naše generacije koja je bila nerazdvojna desetak godina i igrala u Prvoj ligi. Pošto nisam znao da li je gospodin Kovačević imao neke veze sa sportom i USD Bosna, želio sam da mu dam samo više podataka o našoj generaciji iz osamdeset i neke. Zato me je njegov komentar na vašem sajtu iznenadio, pogotovo njegove ocjene o mojim « zluradim i sujetnim komentarima od kojih se ogradjuje ». Ipak, donekle sam i bio zadovoljan tim epitetima jer očito nije mogao da ništa napiše loše o mojim sportskim rezultatima. Kao i obično, najlakše je čovjeku prilijepiti etiketu, pa bilo to 1997. ili 2007. Ja potpuno razumijem da gosp. Kovačević brani svim silama svoju Monografiju, ipak je on glavni i odgovorni urednik i on je potpisao njen sadržaj.
Ali šta će onda reći na odgovor iz STK Bosna, ukoliko je iskren, u kojem prihvataju moje kritike?! Ništa, spustiće loptu na zemlju i ponuditi saradnju svim onima koji imaju gradju i iskustvo u pravljenju Monografije. Potez za svaku pohvalu, ili što bi mi rekli, čovjek se uči dok je živ!
Poštovani gosp. Kovačević, da nije bilo onog vašeg nesretnog komentara o meni, prihvatio bih vaš poziv da uz kafu popričamo o svemu, ponudio dokumentaciju o STK Bosni od 1973 do 1988, ovako….
Pozdrav, Nenad Stevanović
A podatak iz Monografije da smo ispali iz Prve lige 85/86 NIJE TAČAN.
Ovo ne smije i ne treba biti licne prirode. Dakle, sto pise Stonoteniski klub BOSNA, a Vase pismo je tamo citano na glas i proizvelo odredjene rekacije, ne bih komentirao, bolje da to cujete iz drugoga izvora. Ali sam ipak sve cuo, sta oni o tome misle.
Smatram da veoma precizno govorim o napomeni iz impresuma koji doslovno kaze da su autori tekstova i slika klubovi, koji su o sebi mogli govorit sta su pozeljeli i na nacin koji su pozeljeli, a to u ranijim slucajevima pisanja Monografije nije bio slucaj. Stilska razlicitost izraz je namjere, a ne slucajnosti. Takav potpuno novi pristup, na izrazenim demokratskim osnovama, donio je ovu knjigu. Ona nije moja, niti bilo cija, ona je zvanicna knjiga USD Bosna, koju sacinjavaju klubovi, kao zasebna pravna lica udruzena u Drustvo, te je kao takva plasirana u javnost. Ocito ste citali samo dio oko stonotenisera, pa je vasa kvalifikacija da je knjiga neprofesionalna, upravo izraz odredjene frustracije, na koju ne zelim, niti hocu uticati. Mislim da knjigu uzivo u vlastitim rukama niste vidjeli, niti procitali njen cjelokupan sadrzaj.
Da, bio sam sportista, reprezentativac i ove i bivse drzave, a k tome na cetiri Olimpijade predstavljao Bosnu i Hercegovinu. Autor odredjenih knjiga, a najnovija »Sport i sportsko pravo« koja metodom komparativne analize govori o sportskim sistemima u Evropi i nasoj zemlji. Nisam dragi moj Stevanovicu »indijanac« niti zalutao, a Monografija je potpisana sa 18 klupskih potpisa, za svaki tekst posebno, koji stoje ovdje u nasoj arhivi, s tim da preuzimam koautorstvo dijela koji se odnosi na USD Bosnu, osnivanje i stasavanje, koje sam radio zajedno sa prof. dr Sulejmanom Resulovicem, jednom od rijetkih zivih ucesnika osnivacke Skupstine USD Bosna. Niti je knjiga neprofesionalna, radila su je eminentna novinarska imena kao prezentatori onoga sto su ponudili klubovi, niti je ona alibi, jer je njena namjera da ispravi namjerne politicki orijentirane greske iz one knjige iz 1997. i skine sve ruzne etikete sa ljudi.
Trenutno postoje tri knjige, ona iz 1977, zatim 1997. i ova iz 2007. Mogli smo ostavit onu iz 1997. u kojoj su neki ljudi, veoma precizno nazivani odredjenim epitetima, zato sto su napustili Bosnu i Hercegovinu ili kako pise tamo »presli na agresorsku stranu.« Neki ljudi, namjerno su pobrisani (primjer: Vule Vukalovic).
Smatrali smo kako je korektno pisat knjigu o sportu i sportistima iz ove kuce, bez politickih elemenata i namjernih izbacivanja. Ako je izostavljanje vaseg imena jedini propust klubova u njihovim tekstovima, jako sam sretan covjek. Do tada, zluradih komentara o »alibijima« nije bilo, to je pocelo s vama. Sve ispravke, navedene ovdje na dovla.net, kao i vase koje ste provobitno dostavili, evidentirali smo i proslijedili klubovima. No, to vama nije bilo dovoljno vec ste poceli etiketirati svakog ko se s vama ne slaze. Podatke ne nudite meni, nego Stonoteniskom klubu BOSNA, koji ce to vec negdje arhivirati. Razumijem Vas, razliciti smo ljudi, koji zive u dva razlicita sistema.
Tesko je citati sve ovo a u isto vrijeme se suzdrzavati i ne reci svoje misljenje.Ja naime mislim da vas je vec stigao efekat nepostivanja dokumentacije a time ljudi i dogadjaja iz vremena kada se “Bosna” uzdizala.Mislila su gospoda da ce ponovni uspon “Bosne” biti jednak cinjenici da su joj sada na celu “oni”, koji o sportu i njegovom razvoju ne znaju bas mnogo.O njihovim “razvijackim” sposobnostima govore i do sada postignuti rezultati.
Vi ne biste sada ovako,blago receno “levatski”, trazili volonterske kadrove preko Interneta, da ih niste svojevremeno “izbacivali” kroz, nekada sirom otvorena vrata SD “Bosna”, na koja su oni ulazili a da ih niko nije ni zvao.Ljudi su zelili biti dio sportskog monolita, kakav se u nasim prostorima javlja jednako rijetko kao velike sportske klase, nezaboravni pisci i politicari.
E, sad, naravno da u tome nisu direktno i licno krivi Slaven Kovacevic i ljudi koji sada vode klubove i Sportsko Drustvo.Oni ce, medjutim indirektvo snositi posljedice koje se vjerovatno vec osjecaju a trajat ce onoliko dugo koliko je potrebno da se odgoji nova generacija sportskih voplontera,iskusnih, uspjesnih i uticajnih ljudi koji donose a ne odnose sa sobom.
Ja znam da se po kafanama od prostorija “Bosne” pa do Vjecne vatre (u Kafani “Napredak” pogotovo), svakog dana moze “nahvatati” obilje dobrih, postenih i strucnih sportskih volontera, od kojih su mnogi i podizali “Bosnu” i njene klubove, do visina sa kojih su je vijeme, rat, poratno doba i novodosli, sa treskom srusili.
I sama pomisao da onakve “Bosne” vise nema, je bolna.
Ovim nikako ne zelim umanjiti liljepo misljenje koje zam sa sobom odnijeo iz sportskih kontakata sa Nijazom Skenderagicem, Dafinicem i Slavenom Kovacevicem.Zelim im uspjeh u radu a posla imaju “preko glave”.
Da se i ja posluzim jednom latinskom izrekom :
Non progredi est regredi./Ako ne napredujes, nazadujes/
Sportski pozdrav,
Vlatko Slokar
ps.Ucestvovao sam kao strucni saradnik u izradi Monografije Plivackog Saveza Bosne i Hercegovine i knjige Smucarskog Saveza Bosne i Hercegovine “Olimpijski korijeni” pa mi je poznata tezina takvih zadataka.Mogu zamislilti koliko je tesko i sa koliko osjecaja krivice u pisanu istoriju sporta (ovde je to Sportsko Drustvo)se unosi neprovjeren podatak.Moj brat Zeljko Slokar bio je jedan od najboljih rukometnih golmana u Rukometnom Klubu “Bosna”.Branio je boje Jugoslavije na Svijetskom studentskom prvenstu a monografiji je njegovo ime, sas jos mnostvom imena, na spisku sa naslovom “Oni su branili boje Bosne” ili nesto slicno.
Ja nisam bio istaknuti sportas ali potpuno razumijem bol onih ciji sportski rezultati nisu nigdje situirani ili su predstavljeni na nekorektan nacin.Saucestvujem u gorcini koju radi toga osjecaju.
Eto, počeh da čitam Monografiju na prijedlog gospodina Kovačevića i otvorim košarku, koju volim i pratim od sedamdesetih. I poslije druge rečenice stanem… Pokušavam da nadjem onog košarkaša koji je sa Kindžetom i Rašom igrao u Grenoblu i dao Emersonu 45 koševa. Ne nadjoh ga!
Mislim da je ipak bolje da više ne pišem o toj monografiji uradjenoj na “demokratskim principima” u kojoj po gosp. Kovačeviću ljudi ne mogu da napišu šta misle i osjećaju!?
Ne mislim da polemišem sa gospodinom generalnim sekretarom USD Bosna, savjetujem mu da pročita pažljivo moje komentare. Često imam osjećaj da namjerno zamjenjuje teze, nadaren za pisanje, provlači poruke izmedju redova, da zakuhava i lijepi etikete ne bi li ispalo da sam ja glavni i jedini krivac za sve negativne komentare o monografiji. Promašili ste metu, gospodine, neko je morao da probije led prvi, a slučajno to bijah baš ja.
Sad mi pade na pamet priča “Carevo novo odijelo” od Andersena i klinca koji je uzviknuo : “Pa, Car je go!”
Svaka sličnost sa monografijom je slučajna!
Jedino u čemu se slazem sa SK je da živimo u dva različita sistema (razumijem poruku izmedju redova).
Pozdrav