Kafić “Kupola” 1991. i još neke slike
Mirjana Bobar nedavno je izradila slike snimljene daleke 1991.godine i priložila nekoliko drugih snimaka uz tekst:
Postovani Vlado
zamolili bismo vas ako možete da objavite ove slike, naime slike su napravljene 1991 u kafiću Kupola (tada vlasništvo Bogdana Stojadinovića i Bobar Nenada) u kome se okupljala stara i mlada raja, na kaficu, pićence i razgovor, bilo po povratku sa pijace, posla ili neko drugo vrijeme. Slike, tj. film smo tek nedavno uradili i prijatno se iznenadili, pa bismo željeli da sa vama podijelimo sjećanje na drage ljude i prijatelje, nažalost neki od njih više nisu živi. Puno pozdrava i hvala na mogućnosti da i drugi vide ove slike,
Mira i Neno Bobar
ps.na posljednjoj slici je nas mačak Žućo, ispod slike Brace Dimitrijevića, polizao komšiji rodjendansku tortu, koja se hladila na balkonu i umalo upropastio rodjendan malome Dušanu (sinu Slobodana i Dunje Janjić).
Obzirom da sve slike ne mogu ići u glavni blog, a u albumu ih ima 21, Mirjana je poslala i objašnjenje uz svaku sliku, a oni koji se medjusobno poznaju i ne trebaju spisak:
Poštovani Vlado evo nastojim da dam opis slika po redu kako sam ih poslala u prvoj poruci, većina je napravljena 1991. u kafiću , zajedno sa već poslatim tekstom bilo bi ovako:
1.Kafić “Kupola” otvoren 1991, i bio rado posjećen od strane starih Sarajlija 2.Bobušić Nebojša, (Kanada), Zlatko Trenk (Španija), Vladan Šušnjar (pokojni), Jaca Brčić (Swedska), Bogdan Stojadinović (Sarajevo) 3.Bogdan Stojadinović i Vlado ? 4.Dunja Balorda Kratovac 5.Jakica Finci 6.Stevo Kebeljić (pokojni) i Refik Kratovac, Nerkez Lalić (Kanada), Djedja Kasumagic (Sarajevo) 7. Beba i Maja Kasumagic (Sarajevo) 8.Nerko Lalić, Amra i Srećko Maric (Kanada), Maja Kalember i Vesna Krajinović (sjede) 9. Nino, Nerko, Omer Kafa (Sarajevo), djevojka u bijelom ? 10.Omer Kafa (nadimak), Bole Stojadinović (u pozadini) 11.Omer, Nerko, Bero Melkić (Libija) 12.Predrag-Predo Stanić (USA), Jakica, Vlado i Ranka Čabrinović (Sarajevo) 13.Refik, Rada i Ivana Stojadinović, barmen Davor 14.Snježana Bobušić (Kanada), Mira Bobar (Kanada), Sida Waldeg, Vesna Vujasinović (USA), Malik Kulenovic (Sarajevo) 15.Tanja i Vladan Šušnjar 16. Braca Marić, Srećko i Srdjan 17.Bole, Marica Bobar i Meliha Vlatković
18.Nebojša Bobušić i Vladan Šušnjar na Jahorini u Vladanovoj vikendici 19.Drage komšije i česti gosti u Kupoli, Vlatka i Veljo Novaković sa Nenom Bobarom (Sarajevo,2000) 20.Mira i Neno Bobar (Kanada ,2007) 21.Nas mačak Žućo, koji je bio veoma popularan medju djecom naših prijatelja a i široj okolini Ciglana.
Svaka cast Bobari. Lijepe smo dane i veceri provodili kod vas u kafani. Bas vam hvala. Nema ko od raje nije tu dolazio. I oni iz Parkuse a i oni iz bifea Vrbanja. Svi smo se bili nakako odjednom sastali i veselili jedan drugome u toj kafanici. Ko da smo znali da je pred veliki put.
A i nije to tako davno bilo. Vrijeme nam nista ne znaci. Ima sigurno deset godina da se dogovaramo kako bi trebalo razviti taj film i izraditi slike. Pa je film razvijen i evo i slika. U zadnjoj sekundi jer nestaju klasicne fotografske radnje.
Slijedece slike ocekujem na Dovla blogu 2018.
Hvala na ovim slikama, koje su, upravo zato sto su stare i nikada vidjene, probudila sjecanja i uspomene na kafanu koja je bila, u nekim drugim okolnostima i za neke druge ljede, nasljednica cuvene “Parkuse”.
Slike Kupole nas vračaju u predivno olimpijsko doba.
Gotovo sam zaboravio Malika Kulenovića zvanog
K u l a (sl.14)
“Kula News” su bile najčitanije priče koje su “izlazile” za vrijeme rata u Sarajevu.
Pisao ih je Malik Kulenović ratni colporteur Oslobodjenja.
Siguran sam da ti Kulini biseri bili “best seler” na Dovla.
Sječam se da je bio zaljubljen u neku splićanku …možda “potjernicu” treba raspisati u Splitu…
U kafić Kupola nisam dolazila, a i ne znam zašto. Ove slike su me silno obradovale, vidjevši toliko poznatih ljudi koji su na ovaj ili onaj način dotakli i moj život. Toliko veselih i razdraganih lica, na kojima se samo zadovoljstvo može pročitati i osjetiti, i baš kao što Nerko reče kao da je sve bilo pred veliki put. E moj Nerko ala si bio mlad i lijep, takvog te i pamtim kada smo se zadnji put vidjeli. Predo, pa Finci, pa Ranka, Veljko…bože kuda nas sve put u neke nam tudje zemlje nije odnio.
Hvala svima na želji i velikom trudu da divne slike podijele i sa ostalima na ovom blogu, jer ovaj blog je kutak gdje se možeš u svako doba zavući, sjesti u Ćiru i ponovo putovati putevima mladosti i jednog divnog životnog perioda, ponovo pogledom dodirnuti drage osobe, žive ili one kojih više nema. Zato se svaki put obradujem kada vidim neke stare i pomalo požutjele slike, a i kao ove što su nedavno zabilježene izmedju koraka u šetnji kroz nase Rajvosa.
love Lajla K.
“Kupola” se divno uklapala u moju svakodnevicu i brzo je našla mjesto u mom srcu. Posjećivao sam je uglavnom subotom ujutro, kada bih se sa djecom posadio na bicikle, pa bismo krenuli obalom Miljacke prema Kupoli…Bila je to za njihovih 4-5 godina velika avantura koju su čekali cijele sedmice…Onda tamo, kome kafa –kome sok, par riječi sa Nenom u frci i špici…pa na bicikle i nazad, na ručak…Neni je ta nova uloga baš nekako ležala - uvijek je bio “socijalni leptir”, što’no kažu ovdje demokratski, i “Kupola” je bila čvrst kandidat da dugo održi reputaciju “posebnog mjesta”…
Bilo kako bilo, nekoliko godina smo se svi snalazili razbacani bez svojih malih, ušuškanih i toplih “kupola”. Mnogi od nas su, ispunjeni gorčinom, poželjeli da svoju sreću potraže pod nekim drugim, većim i sjajnijim kupolama svijeta koji se nudio kao zamjena. Vrijeme je pokazalo da su samo rijetki uspjeli…Kao utjeha svim nama drugima, koje nostalgija i dalje ozbiljno drma, ostale su razne njene “institucije”, medju njima, za mene, i dvojica specijalnih ljudi: Vlado Kaluža i Nenad Bobar. Obojica potekli sa sarajevskog asfalta, svako na svoj način su se izborili protiv najveće pošasti emigracije: ljudske depersonifikacije, gubitka socijalnog konteksta, gubitka prava na one male stvari koje život znače, kao na primjer teme iz mladosti, veze sa dragim ljudima, prizivanja uspomena bez opasnosti da dosadjujemo onima kojima one ništa ne znače.
I tako, Vladin “dovla.net” i Nenino prisustvo na Skype, kao i sva “dobra karma” koja vlada oko oba, danas za mene predstavljaju “kupole” zaštite u tudjini. Hvala vam!
Slikice su prekrasne a meni je posebno drago što sam vidjela mačka Žuću, najpoznatijeg švalera na Ciglanama i “šire”. Podsjetio me na jedan predratni februar kad sam svoju crnu macu prebacila Bobarima u baštu uz Nenin komentar “Sad će Žućo stići, ništa ne brini zaposlen je ovih dana!” Nažalost i Žućo je greškom naglavio u ratnim noćima.
ciao,
sa zadovoljstvom sam pročitao imena meni dragih ljudi. nisam se izgubio i još uvijek znam plivati.čak i zimi na bačama-u splitu(10 C more, zrak isto tako…
za one kojima je interesantno ostavljam kontakt;
e-mail:malikkulenovic@yahoo.com
vozdra & bog “dico”
kula 08
Malik,
Super da si se javio.
Rubrika Kula News već odavno stoji prazna na ovom našem blogu.
Ne znam da li su one tvoje ratne priče zauvijek nestale u talasima radija 988
ili su pak sačuvane u memoriji ili …treba pisati nove?
Znam samo da pričama trebaju čitaoci.
Hoćemo priče.
Gruss aus Wien
jao ovo je bas eto nako
From: Zoran Orlić
To: MIRJANA BOBAR
Sent: Thursday, January 31, 2008 2:48:00 PM
Subject: Bravoooo!!!
Hi Bobari,
Svaka čast za prilog na Vladinom blogu.
Pravo osvježenje nakon učestalih polemika, nadam se da će blog ponovo da “susreće” raju i prekine ono Mi I Vi…
Mnogo poznatih i dragih faca, tema za sjećanja i žal za vremenom koga više nema…
Hvala u ime dobrih ljudi.
Nisam čest čitač Dovla bloga, ali kad stignem klikam i stare datume.
Pozdrav iz danas sunčanog Toronta, Zoka
Vrlo sam se iznenadila i obradovala,kada sam ugledala sebe na fotografiji,za koju nikada nisam ni znala da postoji.Koliko sam se obradovala,toliko sam se u isto vrijeme i rastužila,vidjevši opet bar na fotografijjama,sva ta meni draga lica prijatelja,od kojih na žalost,mnogi više nisu među živima,a oni koji su živi,rasuti su po cijelom svijetu,pa za mnoge neznam i da li ču ih ikada više i vidjeti.U svakom slučaju,želim sve da ih pozdravim,i da im zaželim dobro zdravlje i dug život,ma gdje bili.