Međunarodna posjeta Redakciji
Juče su nam iz susjedne Kanade došli u posjetu prof. Zečević i njegova supruga Emira koja se odaziva na uobičajeni nadimak Mikica. Bila je to dugo dogovarana, jednom čak i odgođena, protokolarna posjeta našeg redovnog saradnika. Uživali smo evocirajući uspomene na godine i godine zajedničkog života u našem dragom Sarajevu, protabirili smo situaciju na blogu, otraćali (pozitivno ili negativno) brojne čitaoce i saradnike i proveli 6-7 sati družeći se sa prijateljima koji nam ovdje u tudjini najviše nedostaju.
Usput smo ručali, nažalost bilo je vrlo malo alkohola jer već odavno nismo u zadovoljavajućoj formi neophodnoj za konzumiranje malo jačih vrsta pića, često prekidani od našeg unuka koji nije imao razumjevanja za potrebu da stari prijatelji malo porazgovaraju, nakon petnaestak godina pauze. Čak je i jedna grupa jelena, srna i lanadi došla u blizinu kuće, znatiželjno nas posmatrajući, vjerovatno ranije obavještena o ovoj značajnoj posjeti.
Dan je bio izuzetno hladan (minus 13C) pa nismo iskoristili priliku da prošetamo po divnoj, pitimoj okolini kuće. Moram spomenuti da sam isti dan razgovarao sa Vlatkom Slokarom koji živi u Edmontonu i koji mi je rekao da je trenutna temperatura kod njih -48C (dobro ste pročitali: četrdesetiosam!!!!!!), naravno uz ledeni vjetar. Koristim priliku da objavim i ovu sliku Slavice i Vlatka Slokara sa njihovih četvoro unučadi. Kad smo ih vidjeli na slici odlučili smo da im se više ne žalimo kako smo zauzeti čuvanjem našeg jedinca unuka.
Globalno zagrijavanje…nema sta…
Ako sam neko vece dobro razumio Hamu Maslesu, Dr. Zecevic ima u planu skoru posjetu Los Angelesu. To mi, Pero, vise lici na “lokalno” zagrijavanje :). A i ako ovdje ne bude preko 75 stepeni F, siguran sam da ce Dovla blogovci obezbijediti toplu atmosferu i prijem Dr. Zecevicu i uzivati u susretu sa izuzetnom osobom. To ce biti prilika da se uzivo “otvori enciklopedija” sa temamama koje su u sredistu Dovla bloga.
Dobro dosli u L.A., Dr. Zecevicu!
POSJETA UREDNIŠTVU DOVLA BLOG-a
Kad smo išli ka Suadi i Vladi, pratilo nas nevrijeme sa vjetrom preko 100 km/h i susnježicom - u prsa. Kao da nas je htjelo spriječiti da se sretnemo, jer nam se kvar na kolima dogodio u predhodnom pokušaju. Nismo se dali. Srećom.
Unuk Ian se od sreće kad nas je vidio (Mikica tvrdi: “Kad je vidio mene, od tebe bi se od straha”) uborbatio d’uzavrat, pa su ga odnijeli na presvlačenje, a Mikica i ja smo slušali prenos preko one makine da slušate dijete u njegovoj sobi dok vi zurite u TV. “Vidi bakine guze”, “vidi dedinih nogica - biće sportista”, “ma kakvi sportista, čuj mu samo glasa (kao Tarzan kad zove Jane) - biće pjevač ko Pimpek”, što nas podsjeti na onog malog Crnogorca što sjedi na tuti, a mati će: “Čuj mu glasa, biće pjevač bolji od Pavarotija:, na šta će otac: “Ma vidju mu nogu, biće fudbaler! Eeee, bogumi, neće ni jedno ni drugo, nego će biti političar”. “Ma po čemu?…. uglas upitaše roditelji. “E, po tome što me gleda pravo u oči a - sere”.
Bilo nam je prelijepo. Kratko, ali ispunjeno svake sekunde. I bez alkohola, osim aperitivnog, a meni, koji ne pijem (nisam razgodio kako treba) davalo neki limunov sok, no sam, poučen iskustvom, imao jednu konzervu bezalkoholnog piva da se oporavim. Ručak je bio “balkanski” - tri puta više nego treba, al’ nejse, ne mora hinsan baš svega našeg da se odrekne.
Kuća (pre)prostrana, jezerce, perivoj i sve ostale blagodeti civilizacije. Šteta što nismo zavidljivci. A i da jesmo, zavidili bi na njihovoj bračnoj sreći, na djeci i na unuku.
Puno im hvala na toplini prijema.
LOS ANGELOS
Možda ćemo u jesen doci. Bili smo, a sam LA je veliko razočarenje. Tipičan uzor za komparaciju civilizacije i kulture. U Kanadi, ako želite kulturu idite u Quebeck. Ostalo je civilizacija. I USA, ako delomično izdvojimo Boston i, kažu, San Francisko (New York je New York), sve ostalo liči jedno na drugo. Doduše, južno od LA je San Domingo - sa španskim uticajem, ali izmedju Huntingtona, gdje smo boravili, i LA je čuvena Long Beach - vjerovatno najružniji komad na zemaljskoj kugli. Sve radnje imaju rešetke, jer je kriminal na visokoj razini. Da nema prijatelja koje bi volili vidjeti, radije bi boravili na Kubi ili u Mexicu. No, bumo vid’li.
U svakom slučaju PUTNIČE NAMJERNIČE, AKO PUTUJEŠ IZ USA ZA TORONTO ili v.v., PREDAH U LONDONU, GDJE TE ČEKAJU DOBRONAMJERNI LJUDI, JE POŽELJAN.
Mikica i Zeko
Lijepi pozdr4av mom starom kolegi iz AKS . kolegi koji me uputio prije ” samo ” 55 godina, da se prijavim u klub i da pocnem trenirati skok s motkom.
Lijepi pozdrav Iz San Geronima ( blizu San Fr4acisca)
Nisam Shimeta zvao da skace s’motkom nego da bude svjetski desetobojac. Imao je sve dispozicije za to: brz, snazan, okretan, izdrzljiv, spretan, osjecao je prostor i vrijeme. Ali, ono sto djevojsci udaju kvari, imao je dvije mane: mogao je da nesto sto je u sportu nadprosjecno i za njegove vrsnjake tesko dostizivo - uradi odmah i bez napora. Rezultat - ljenost. I druga mana: bio je lijep, naocit, licio na Kirka Duglasa, sa rupicom u bradi, sto je zaludjivalo siparice -rezultat: bolje je usmjeriti snage na uzivanciju nego na na teski trening.
Mozda je ipak bio u pravu. Kao, uostalo, i ja, kad sam primjetio da mi vece kolicine pive skode skakanju u vis - prestao sam da skacem.
U svako slucaju me je obradovalo njegovo javljanje. Poslednji put smo se vidili na Aerodromu Cilipi, davne,… davne,.. davne???
Zeko