Čuvena umetnica Dara, iz JOKS orkestra “Kod Mije Alasa”
Ićo Rudić je poslao još jedno svjedočenje o poznatom ribljem restoranu na Savi:
Davnih šezdeset i nekih služio sam vojni rok zajedno sa nekolicinom poznate raje iz Sarajeva, i mojim prijateljem Bajom Lazićem, najprije u lijepom Zagreb gradu, a potom za kaznu, u Obrenovcu. Vjerovatno ste mnogi kao i nas dvojica odlagali tu „časnu dužnost“ do zadnjega dana, ali kad se dogura do dvadeset osme, tada više spasa nije bilo nikome. Sjećam se i mnogih ispraćaja sa perona željezničke stanice, suza, i utješnih komentara: „Zima leto, zima leto, tebe eto“. Mnoge su dame tada davale svoju prvu lažnu svečanu zakletvu da će nas čekati i vjerne biti do našega povratka kući. Iz prenaduvanih priča starijih, znali smo šta nas čeka, ali svi smo se potajno nadali da će nas naša snalažljivost i sportski duh nekao držati i izvući iz svih tih bedastoća, koje je nudila birokratska i tada još časna JNA. No, prvo suočavanje sa diditijem po kosmatim dijelovima tijela, prilikom zamjene civilne odjeće sa vojnom, te težak miris naftalina iz nje, odagnao nam je nade u čudo i jasno nam predočio da je godina pred nama izgubljena i puna teških iskušenja. Nakon brice koji s merakom skida sve što može i nove odore, za dva tri broja neodgovarajuće, s nevjericom se gledamo i smijuljimo jedan drugome u iščekivanju novih zapleta i poniženja. Read more »
Komentari(15)