dovla.net

Ono što vam se dogodi prvi put u životu je najvažniji  dogadjaj i trajna uspomena koja se nikad ne zaboravlja. A, ono što šinite posljednji put, pogotovo ako ste toga svjesni, takodjer ima svoju bolnu slast, čar i dramu, pa ako vam život dozvoli da se i jednog i drugog  sjetite, onda ste na konju.

Sve ostalo izmedju toga je obični život. Život koji se ponavlja.

Da li se sjećate kada vas je majka prvi put poljubila u vruće čelo ili prvi put uputila u misteriju radjanja,  bolesti i smrti, kada ste prvi put nekoga zavolili, kada ste prvi put nekom poklonili cvijet iz baste, kada ste nekog preplašeno poljubili, kada ste nekom ponijeli školski torbak i otpratili je prvi put do kuće, pored Drvenije ili Vrbanje mosta i kada ste se nekom  prvi put zakleli na vječnu ljubav, ili kada ste osjetili miris dolazećeg tornada?

Dug je put od „Marijane moje mladosti”, Divijarovog filma, pa do „Kada sam posljednji put vidio Pariz” sa nezaboravnom Liz Tejlor. Kao što je protutnjalo mnogo filmova, tako je i u životu prošlo mnogo „prvih i posljednjih puta”. A kada se dobro zamislite, mogli bi se sjetiti nekih, takvih, posebnih, trenutaka u životu. Read more »

Narcis Jugo je pripremio informaciju i nekoliko slika o Aukciji slikara Slobodana Bobe Perišića:

“Mislim da ova , iznad svega humana, aukcijska izložba Slobodana-Bobe Perišića , zakazana za 21.01.2008.g.( traje 10 dana ) u Colegium artistikumu, u 19,30 sati, zaslužuje pažnju blogovskog auditorija. Naime, ista se održava u humanitarne svrhe a prihod je namjenjen Udruženju “Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu” čiji je predsjednik g. Jovo Divjak.

Slike su dimenzija 50×50 do 95×145, a početne cijene se kreću od 500 KM do 3.000 KM. ( u Belgiji su iste cijene ali u eurima). Interesenti se mogu obratiti ( za sve infirmacije ) na e-mail Udruženja ogbh@open.net.ba ili njihov tel. **387 33 71 05 80.

Smatrajte ovo kao šansu da, za relativno male pare, dodjete do vrijednih umjetničkih djela a ujedno pomognete djeci BiH.

Dovla, ne mogu propustiti priliku da učestvujem u djeljenju komplimenata našem dobrom Žderi. Pozdrav, Vlatko

Evo me, žurim da se upišem u Klub poštivalaca Zorana Ždere Glasovića. Ja sam skoro doVli   rekao da Blog dovla, bar se meni tako čini, gubi na zanimljivosti čim mu neki članci izadju iz “izloga”. Od  tuda i moj strah da ne zakasnim da dam komentar na tekst u kojem se daju komplimenti Žderi Glasoviću. Ne želim ga hvaliti kao sportistu, mada mi je poznata njegova sportska svestranost, već mi je uvijek bio zanimljiv radi srdačnosti sa kojom smo se susretali. Za mene je Ždero lik kojeg stavljam u kategoriju ljudi velike  dobrote i jednostavnosti. Nakon susreta sa njim popravi vam se raspoloženje.

Na sahrani mog brata Mirka, sa kojim je bio prijatelj i studirao FFK, djelovao je toliko žalosno kao da je njemu umro brat. Volim ga i srdačno pozdravljam uz sumnju da će ga ovo što mi ovdje pišemo uopšte zanimati.

Na slici koju šaljem i koja je snimljena je na Bjelašnici  (2002. ?) fotograf Noka Bilić , sa lijeva na desno: Vojo Tomić ,Zoran Ždero Glasović, Miro Klepić i Vlatko Slokar

Slijedeća poruka je potpisana punim imenom i prezimenom, medjutim ne želim objaviti autora iako to nije izričito traženo (zbog neželjenih posljedica). Kroz komentare se mogu dati odgovarajući savjeti, a ukoliko neko želi direktan kontakt, e-mail je dostupan.

“Poštovani

Potrebna mi je pomoć u izboru najboljeg načina za emigraciju u Kanadu. Moja supruga i ja imamo rođene sestre (njena u Vankuveru, a moja u Kalgariju). Svi zajedno tragamo za najboljim rešenjem.

Živimo u Srbiji, mladji smo od 30 godina. Nemamo dece. Pomogao bi nam i kontakt gosp. advokata Pavlovića (koji se spominje na vašem blogu) ili neki sličan.

Inače, sve pohvale za blog.

Unapred zahvalan

Nakon dužeg perioda magle i smoga, danas je u Sarajevu osvanuo lijep, sunčan dan i, po navici, izmamio Sarajlije na ulice, a, one najhrabrije, i u kafanske bašte koje su spretni ugostitelji odmah aktivirali. Tako je i “Parkuša” otvorila baštu. Eto, nešto što je ranije bilo nezamislivo, da se polovinom januara sjedi vani po baštama, sada, u eri globalnog otopljavanja, postaje sasvim normalna pojava za Sarajlije.

Lutajući reporter Caki obišao je malo grad i, pored ove, poslao još jednu aktuelnu fotku - na mjestu bivše “Sarajke” niče novo zdanje, a ovo je pogled iz Mis Irbine ulice.

Od snažnih ljudi iz Vahidovog i Rićkovog kraja u vrlo lijepoj uspomeni su mi ostali rvači Ekrem Numić i njegov sin Nedžad, ali o njima i rvačkom sportu ću pisati u jednom od sljedećih nastavaka. Posebno mi je bio zanimljiv dizač utega sa  Širokače, šaljivčina Reuf Karačić. Njega sam poznavao pedesetak godina kao i najveći broj najboljih dizača tereta u BiH. Naime od početka pedesetih do šezdesetih godina u Podtekiji, ulici blizu današnjeg Sportsko-kulturnog centra Skenderija, u prostoriji od oko 30 m2 trenirali smo zajedno - dizači i rvači. Smatram da je u procjeni snage sportista svih vrsta najlakše ocijeniti dizače. Metalna šipka, na koju se sa oba kraja stavljaju baždareni utezi, na kojima je označena težina, pruža se pred sportistom i diži - bujrum.

Sport se zvao triatlon, zbog tri različita načina dizanja: izbacivanja, izvlačenja i trzaja. Koliko je meni dobro ostalo u pamćenju, najbolji rezultati  bh. dizača, ukupno u  trialtonu, prelazili su težinu od 300 kg. Medju njima je bilo mnogo jugoslovenskih rekordera u svim kategorijama od bantama do teške, ne samo u triatlonu već u pojedinim disciplinama, npr. samo u izbacivanju. Kada i koliko puta je dizački klub Željezničar osvajao titule na takmičenjima saveznog ranga i državnim prvenstvima - ne sjećam se, ali mi se čini da se ne varam da je i toga bilo. Read more »

Evo nekoliko sekvenci sa mog proputovanja kroz Sarajevo oko oba Božića.

Parkuša

Na kratko sam se našla u Parkuši sa Narcisom, Šerkanom i g.Ćoletom radi razmatranja uslova za izradu Feasibility Study za eventualni odkup dotične kafane u Dovla blogerske svrhe. Nije nam trebalo puno da jednoglasno zaključimo da je projekat neizvodljiv pošto nedostaju glavni akteri i potrošači.

Zaključak: kad se iz emigracije vrati toliko Dovla blogera da se mogne popuniti kafana i iznutra i s polja i da ih još 20-ak čeka na klupi u Velikom parku, stvoriće se optimalni uslovi za ostvarenje zamišljenog poduhvata. Dotle, Blogeri bi se trebali izjasniti na kojem mjestu će se sastajati kad povremeno dođu u Sarajevo. Molimo prijedloge…. Ova slika pokazuje kako je tužno i prazno u Parkuši bez nas….. Read more »

Iduće sedmice u Richmondu, Virginia, jedan Sarajlija primiće specijalnu nagradu iz oblasti ljudskih prava medjunarodnog karaktera, posebno kroz zaštitu vjerskih sloboda.

JAKICA FINCI (ne treba ga posebno predstavljati) je jedini dobitnik nagrade First Freedom na internacionalnom planu za 2008.godinu, a nagrada se još dodjeljuje na nacionalnom (USA) i lokalnom (Virginia) nivou.

Vjerske slobode u USA bile su zaštićene zakonom 1786.godine, a Virginia je bila prva američka država koja je ratifikovala taj zakon. Odatle i naziv nagrade. Namjera Savjeta koji dodjeljuje nagrade je da razvija medjusobno razumijevanje i poštivanje vjerskih sloboda širom svijeta kroz obrazovanje o osnovnim ljudskim vrijednostima: slobodi mišljenja, svijesti i uvjerenja.

O značaju nagrade dovoljno govore imena dosadašnjih dobitnika. Izmedju ostalih, nagradu su dobili: Madeleine Albright, Vaclav Havel, Toni Blair, Richard Holbrooke, a 2000-te godine nagrada je dodjeljena gradu Mostaru. Read more »

Bila je to Bodina Gibson Les Paul Custom gitara. Bodo, tadašnji njen neprikosnoveni vlasnik, to ti je kao da kažeš Allah Pegamber za solo i ostale gitare u Sarajevu i još dalje i sire. Ova pomenuta ljepotica  bila je, i vjerojatno će biti, za narednih hipten godina, vrh vrhova  svjetskih gitara.

Trebao je da se desi Fleki. Mišići, mladost, i ostalo. Baške Vode 70-neke. Sarajevo, koliko se sjećam, protiv Banja Luke. Njih nekoliko preko više, Fleki pretežno sam. Tuča se završila s tim da je Fleki njihovog najjčeg bacio na neku stijenu i iz nehata ubio. Nije to bila Flekijeva želja. Tako se to na nesreću dogodilo, a Fleki je dobio preko 10 godina zatvora , te  je  to pošteno odležao.

Prvo smo bili u Makarskoj. Moj basista Emir i ja. Svratimo do mog strica, čuvenog jazz trubača Miroslava Pavlovica, koji je volio da se relaksira u “Mediteranu”, pa mu tu otmemo koju banku, te onda nastavismo do Baške Vode gdje Emir crkava za nekom žgoljavom dragom. Pošto je moj striko uvijek bio strogo galantan, kada smo došli u “Borik” gdje su nastupali “Indeksi” , sjeli smo kao hadžije, tu za prvi hastal naspam jos većih hadžija- “Indexa”, u sastavu im sljedećem: Davorin Popovic- mikrofon, Slobodan Bodo Kovačević- solo gitara, tada isključivo na novom flyingu gipsonu, Fadil Redžić bas majstor i prateći falset vocal, povratnik u bubnjare Milić dr. rock&rolla Vukašinović, te mali od klavijatura, Neno Jurin, moj nesudjeni klavijaturista nekoliko godina ranije. Read more »

Baš neka si se pojavila, kao „Deus ex machina”, ili što bi mi rekli „iznikla ko iz pepela” i dala ovaj divni intervju, koji je znalački prenio g. Milićević i pokazao kako se to radi, da svi dok čitaju ostanu budni. Bravo Kico, ti zaista znaš da nadahneš muškarce, a kako je  sa ženama, to već ne znam.

Bila si zaista svestrana i puna duha koji te je svrstavao u meni drage i posebne osobe. Uvijek sam ti se divio za sve ono što si radila, a to si uvijek radila maštovito, znalački i lako.

Znala si da vješto prodješ kroz zonu i da položiš loptu u koš dok te protivnice ili suparnice jos uvijek traže li traže. Tako je bilo i sa zgodnim momcima dok su ih njihove bivše a nekad i tadašnje djevojke, tražile i tražile.

Kruna u svemu je bio naljepši Zagrepčanin na studijama u Sarajevu za kojim su uzdisale sve lijepe djevojke grada. Mene umalo nije zgazio kamion u Radićevoj,  jer ga nisam čuo dok je šofer trubio da se sklonim, od uzdaha iz „Barutane”, a ti si tog lijepog mladića pokupila kao novčić iz fontane i  poslije ubacila u drugu fontanu. Ne znam da li si ga voljela, ali ja sigurno jesam, jer je lijepi Ivo Sram, bio moj dragi prijatelj i divan čovjek s kojim sam potrošio najljepši dio svoje mladosti skijajući se po Jahorini, Sljemenu i Austriji i nikad mu nisam ni na čemu zavidio, jer je njegova dobrota prelazila njegovu ljepotu. Read more »