dovla.net

Dok Vladimir Pajic Paja izda novi nastavak svojih uvijek interesantnih smučarskih dogadjaja, čitaoci bloga bi mogli da upoznaju jednu od malobrojnih živih skijaških zvijezda, Steina Eriksena. Kao i svi drugi uspješni Norvežani skijaši, Eriksen je, nakon što je doživio sportsku slavu u svojoj domovini, otišao u Ameriku da tamo učestvuje u razvoju smučanja i zimskog turizma.

Stein Eriksen iz Norveške, koji je nastupao kao gimnasticar na OI 1912. godine, bio je prvi smučar izvan alpskih zemalja koji je osvojio olimpijsku medalju u Spustu.

Na ZOI u Oslu 1952. godine, Eriksen je osvojio zlato u Veleslalomu sa gotovo dvije sekunde prednosti. Izjavio je nakon toga : ” Ja imam veliku prednost ispred ostalih jer stazu poznajem srcem “. Četiri dana kasnije, pridodao je srebrenu medalju u Slalomu. U Spustu je završio kao šesti. Zgodan, elegantan i glamurozan, Eriksen je bio prva skijaška superzvijezda. Uprkos slavi, Eriksen je imao sasvim prizemljenu formulu za uspjeh:

“Budi čvrst, budi samouvjeren. Ali nikada nećeš biti sretan ako nisi skroman.”

Eriksena sam upoznao u Salt Lake City-u za vrijeme Zimskih Olimpijskih Igara 2002. godine.Do te sretne okolnosti došlo je zahvaljujući mom prijatelju, Sarajliji Nusretu Taševcu - Djovaniju, koji tamo već duži niz godina radi kao smučarski učitelj. Zimi je na skijama u Americi, a ljeta provodi u Sarajevu.

O Nikoli Nikiću nekadašnjem fudbaleru “Željezničara” postoji bezbroj anegdota. Mnoge se već odavno prepričavaju. Moj tehnički urednik Bojan primio je e-mail poruku sa intervjuom napravljenim sa ovim talentovanim igračem, popularnim i zbog toga što je uvijek bio spreman napraviti šalu i na svoj račun.

Intervju je obavljen na Radiju Stari grad, a integralnu verziju intervjua (50 minuta) možete poslušati i u MP3 formatu:

• Nikola Nikić - Integralni intervju - 1. dio
• Nikola Nikić - Integralni intervju - 2. dio

---

“Nikola je kralj kraljeva. Nije davno prestao igrat, bio je brz, malen, grbav.

Kakav bi Nikola Nikić volio biti kao trener?

• Volio bih da budem kao Ivica Osim. Za mene je on najbolji u Evropi.

S obzirom na to da vas je dugo trenirao šta je bila njegova karakteristika: čvrsta ruka ili tolerantniji pristup rada s igračima?

• Apsolutno čvrsta ruka. U suštini sve je u životu red, rad i disciplina, ako toga nema nema ni uspjeha.

Osim je na jednoj utakmici Nikića ostavio na na klupi, i tada su navijači počeli skandirati: Hoćemo Nikolu…?

• Poslao je on mene na zagrijavanje. I ja tako trčkaram 70 minuta. Prokuho. Publika viče Nikola, Nikola,… Pozove me Osim do klupe, pet minita prije kraja, i ja se počnem skidati. A on će: Ne, ne, nećeš na teren. Ja kažem: šefe što neću, a on veli: Ti ćeš gore. Što ću gore, pitam. Osim kaže: Pa vidiš da te traže. I ja se obučem i među navijače… Kad sam onda počeo da psujem. Read more »

Danas sam se malo napričao sa Mirjanom i Pegom. Sa više strana je došlo interesovanje za Pegu jer se već jedno vrijeme ne javlja na blogu, a mnogu su već toliko navikli na njegove priče ili komentare da im prilično nedostaje. Dakle, nakon što je imao manjih problema sa kamencem u žuči (ovo je svakako privatna stvar pa ne bi trebalo da ide u javnost, ali kako se ne radi o ozbiljnoj bolesti, a Pego se svakako ne misli više ženiti, može se objaviti), sada je ponovo u staroj formi i veoma poslovno aktivan. Nakon posjete novopridošloj unučici, Mirjana i Pego su ponovo u Varšavi. Read more »

Ile Vitorović je negdje pronašao ovaj zanimljiv članak o popularnom naptku. Usput, dobili smo ekskluzivne snimke zalaska sunca u Holandiji, pa, obzirom da nema prigodnog teksta, koristim priliku da uz ovaj tekst stavim nekoliko zaista umjetničkih snimaka načinjenih po fazama zalaska. Autor želi ostati anoniman.

“Hajd’mo na kavu” najčešća je rečenica koju izgovaramo kad nekog sretnemo. U kafiću ili kod kuće, na poslu ili u nekoj čekaonici.

Za neke je kava samo navika i izlaz iz situacije kad ne znamo što bi zapravo u kafiću popili. Za neka je pića i napitke prerano, a za neka treba više slobodnog vremena.

Kraća ili duža, s mlijekom ili ne, s hladnim ili toplim mlijekom, cappuccino ili macchiato, sa šlagom ili bez, crnu ili bijelu, u velikoj šalici ili maloj šalici…

Za druge je kava ritual bez kojeg se ne može započeti dan. Bez obzira radi li se o turskoj kavi kod kuće ili kavici u kafiću. Neki s tolikom ljubavi tepaju kavici kao da je živo biće, ljubav života. Read more »

Konačno, 1952. godine Igre su se održale u Norveškoj. Mjestu rodjenja modernog skijanja. Olimpijski plamen pronesen je kroz zemlju Sondre Nordheima, prvog širom svijeta popularnog skijaša, i uz ucešće 94 skijaša – nosača plamena, stigao u Oslo.

Brzi klizač Hjalmar Andersen je osvojio tri zlatne  medalje. Njegove pobjede  na 5.000 m i 10.000 m bile su  najveći sportski dogadjaj u Olimpijskoj istoriji.

U Alpskom skijanju, odkazana je kombinacija pa je održan po prvi put na Igrama, Veleslalom. Andrea Meaad Lawrence je pobijedila i u Veleslalomu i u Slalomu, mada je bila stara samo 19 godina. Ona je tada bila i prvi ženski takmičar koji je osvojio zlatnu medalju na tim Igrama. Nekoliko dana kasnije ona je osvojila zlatnu medalju u specijalnom Slalomu.

Kanada je pobijedila turnir u Hokeju na ledu, po peti put, postigavši tako ukupan broj olimpijskih pobjeda na 37 utakmica, 1 izgubljenu i tri neriješene. U 41 utakmici postigli su 403 gola a primili samo 34.

Po prvi put  žene učestvuju u Smučarskom trčanju. Pobijedila je Lydia Wideman iz Finske.

Po prvi put Igre su održane u gradu lociranom na moru. Oslo je ustvari lociran na kraju  istoimenog fjorda. Sapporo 1972., Vankuver  2010. i Sochi 2014. su takodjer tri grada domaćina ZOI  koji leže na obali mora. Oslo je medju njima jedini glavni grad države.

Izgleda da su se saradnici bloga malo ulijenili ili zasitili iako je sredina zime na sjevernoj polulopti zemaljske kugle (Evropa i Sjeverna Amerika) gdje živi najveći broj čitalaca i saradnika, pa bi se dalo zaključiti da se sada najveći dio vremena provodi kod kuće u toplom i da se ima dovoljno vremena za spisateljsku aktivnost. Ili, možda, nema ideja?

U nedostatku interesantnih priloga uvijek dobro dođe kratka šetnja lutajućeg (foto)reportera Cakija po gradu osobito ovih dana kada je u Šeheru pravo proljeće. Bašte su odmah proradile, a Sarajlije željne sunca izmilile na ulice.

Naravno, uvijek ima poznatih faca pa je uvijek interesantno pokazati ih prijateljima i poznanicima širom svijeta. Dokaz da Sarajlije izbjegavaju alkohol je ova slika Feke Kapidžića (ne znam kada je prešao na sokove, ranije smo znali često “zaglaviti” u nekoj birtiji na Čaršiji, doduše to je bilo prije rata), Jelića (bivšeg, a možda i sadašnjeg direktora Fudbalskog kluba “Željezničar”) i poznatog antialkoholičara Nikole Noke Bilića, trenutno najstarijeg aktivnog novinara u Sarajevu. Iako je Ramazan još daleko, potrošnja bezalkoholnih pića je dvostruko korisna - zdravo, a jeftino! Read more »

Kao što Boša u svom prvom prilogu na blogu već reče, proveli smo nekoliko sati skupa, poslije utakmice Fenerbakčea sa Alpellom u okviru turske lige. U srijedu je gostovao u kupu šampiona Evrope u Solunu, gdje je Fenerbakce u gostima pobijedio Arisa.

Planirali smo da druženje nastavimo još neko vrijeme i čak smo sjeli u kola i krenuli prema Taksimu, ali je snježna mećava bila toliko jaka da je saobraćaj praktično bio u kolapsu, pa samo odlučili da Boša sa Borisom koji mu je došao u posjetu ode što prije kući u Fenerbakce, na azijsku stranu, da ne bi rizikovali veće probleme. Read more »

Ne znam jesam li kompetentan da pišem o kanadskoj zimi, kad je tu i Nerko Lalić, « pustinjski vuk » sa užarenog pjeska Emirata i Libije, a sada « bijela polarna lisica » iz najhladnijeg glavnog grada svih kanadskih provincija, Edmonton-a (Alberta). Ipak pokušat ću bar malo po svom iskustvu i pričama koje sam ovdje čuo.

Jedno je nesporno, Kanadjani (rodjeni ovdje) u principu vole zimu, vole te vremenske cikluse za koje oni smatraju da pogoduju tijelu i zima im, po meni, ne pada teško. Naravno, ovdje ne govorim o profesionalnim vozačima, gradjevinskim radnicima, školskim brigadirima koji čuvaju djecu na uličnim prelazima i ostalim koji moraju biti vani. Inače, ovdje se ne štedi energija i sve je dobro ugrijano,  od ulaza u zgrade i stubišta,  zatim sredstava javnog transporta, a o mjestima boravka (uredi, čekaonice, trgovine i td.) da se ne govori. Iskreno govoreći više je neugodno od toplote zimi u toploj zimskoj garderobi kad se boravi na nekom od tih mjesta, nego ljeti za velikih vrućina (i vrućine budu ekstremne). Read more »

Još jedan doprinos diskusiji o uvodjenju vjeronauka u sarajevske predškolske ustanove. Autor priloga objavljenog u blogu poslao je dvije poruke i snimak reklamnog zapisa štampanog na margini programa sarajevskog Narodnog pozorišta. Obzirom da nema tehničkih uslova da sliku objavimo kroz komentar navedenog priloga, primorani smo to učiniti direktno na blogu, a možda će to imati i veći efekat:

Dragi Dovla,opet se javlja moja davež da Te guši pisancijom.

Toba mi je poslao ovaj tekst, koji mu je Azra proslijedila. Za mene je to blistav Azrin prilog

i činilo bi mi čast da se stavi kao komentar uz onaj moj tekst o Atakami (naravno, ako nije pretenciozno s obzirom na uredničku propusnu moć). Srdačno, Bato Jeftić Read more »

Redovni čitalac i saradnik bloga Jakica Finci naimenovan je za novog ambasadora Bosne i Hercegovine u Bernu, nakon dugogodišnje uspješne karijere privrednika, predsjednika Jevrejske zajednice i dokazanog borca za ljudska prava. Uz noviji snimak sa suprugom Nadžom, upućujemo naše srdačne čestitke i želimo uspješan nastup u diplomatiji.

Koristimo priliku da objavimo snimak sa današnje Ferhadije. Sunce je izmamilo Sarajlije na ulice i ponovo otvorene bašte, malo “zubato” sunce ipak najavljuje dolazak proljeća kada je Sarajevo najljepše. Autor slika je, naravno, naš lutajući reporter (i fotoreporter) koji proklinje zimu i jedva čeka ovakve dane da se oglasi.