Emir Karamehmedović: Ljepota življenja
Desetinu puta sam svojim prijateljima i znancima, nakon mojih povrataka iz Kanade, parafrazirao mog profesora, jarana (tako ga osjećam), velikog, umnog i produhovljenog čovjeka Milivoja Batu Jeftića iz jednog njegovog eseja o gradu Vancouveru: “Vancouver je jedan predivni, veliki park u kome ima i kuća.”
Da, tako, upravo tako sam doživljavao taj prelijepi grad sa neuporedivim prednostima življenja kako u njemu tako i u drugim dijelovima Kanade gdje mi se posrećilo povremeno živiti sa svojom djecom.
Ljepotu življenja u Kanadi pored mnogo čega drugog mi čine brojna prijateljstva i druženja uglavnom sa našim ljudima koji su se životno ukotvili u toj sretnoj zemlji.
Medju najdražim ističem ljudinu sa svim lijepim, nadasve ljudskim osobinama, gospodina Batu Jeftića.
Naše druženje i prijateljstvo sa Grbavice nastavili smo i u Vancouveru gdje smo se stalno ili povremeno skrasili.
S radosću čitam i pratim njegove ugodne, prvenstveno jezičke a i druge ljudske i životne priloge u Vašem i mom Dovlu.
Žao mi je Bato da te ove godine kad slavimo 5o-godišnjicu mature Srednje ekonomske škole u Sarajevu (posljednja generacija u školi kod Drvenije mosta) da nam Ti kao i uvijek do sada kao naš profesor uveličaš naš jubilej. Sa sjetom ćemo biti bez naših profesora i kolega kojih više nema ili su rasuti po bijelom svijetu.
Sjećamo se ranijih jubilarnih godišnjica kojima si Ti kao veoma drag profesor davao štimung i raspoloženje jer si ti , po pravilu, prvi zapjevao i zajedno sa zadnjim završavao našu feštu.
Pričati ću ti i o ovom kad se uskoro vidimo u Vancouveru.
Iako su ovi januarski dani u Sarajevu pravi proljetni, tako da se Parkuša i ostale brojne ulične bašte već oživljavaju i sa nestrpljenjem očekujemo proljeće u punom smislu riječi u nadi i želji da se česće nadjemo i da bar uz penzionersku kaficu proćaskamo o svemu i svačemu, za sada ne baš lijepom i dobrom kako to zaslužuje Rajvosa.
Ponosni smo da se Sarajevo zaista gradi i uljepšava, sa puno novog, evropskog i svjetskog. Postepeno se zacjeljuju ožiljci svih vrsta. Nažalost, stare raje, jarana i prijatelja u Sarajevu je sve manje, duboka je ova zemlja a i velika je zemaljska kugla.
Zaista sam sretan da redovito čitajući malte ne sve priloge u ovom našem Dovlu osjećam neskrivene želje manje-više svih prijatelja i dobronamjernih ljudi da nas milje i granice ne smiju i ne mogu razdvajati. Dapače.
Emir-Miro Karamehmedović
P.S.Dragi moj Bato,sigurno ćes u ovom mom prilogu naći značajan broj jezičkih grešaka. Ne zamjeri. Ti ih kao nekad u pismenom zadatku označi i ispravi. Ostajem Ti vječno zahvalan.
Nevjerovatno, ali istinito…Vaše ime je identično imenu moga oca. U prvi mah sam bila zbunjena. U svakom slučaju, molim Vas da kada naredni put vidite gosp. Jeftića prenesete mu tople pozdrave od Vašeg imenjaka i prezimanjaka iz Sarajeva i njegove djece Alme, Jasenka i Dunje, i da mu kažete da i danas čuvamo kao Bibliju knjigu “O jeziku tvo(je)m(u) mo(je)m(u)”, čisto da se podsjetimo kojim jezikom govorimo
Hvala.
Otpozdrav Karamehmedovićima
Ovog mjeseca u Blogu su mi se javili i razveselili me Emir Karamehmedović Miro, ekonomista, slikar, dizajner i pjesnik (tekst «Ljepota življenja», 1.februar) i Alma Karamehmedović, pametna, lijepa i pitoma kćerka Emira Karamehmedovića,žurnaliste, urednika «Oslobodjenja», estete, planinara i jednog
od najboljih gljivara u BiH ( komentar 7.februar). Konačno sam nakon 10 godina doznao od Alme da su Karamelići na okupu, a volio bih da doznam i više. Ama ima BLLoga da je makar mali kao miš; ko će k’o BLLog; čuva BLLog Batu svog.
Više od 50 godina za Karamehmedoviće me vezuju najljepše uspomene na zajedničko druženje, pjesme, muziku, ples,
gljivarenje, planinarenje,a, bogami, i PJANInarenje. Hvala vazda moji KARAMELIĆI (kako sam vas ja najčešće nazivao) što ste me se baš u sutrašnje proljeće sjetili.
Miro, Ti svesrdno mene pozivaš na 50-godišnjicu mature svoje generacije, ali uz najljepše želje svojim vedrim djacima i dragim kolegama koji će prisustvovati proslavi (bezbeli uz muziku i najljepše ugodjaje koje samo znaju da prirede Miro i ostali mladjahni ekonomisti, maturanti) – moram Ti nešto sjetno priopćiti. Meni više ne ujiše (dolikuje) naziv generacija, već sam sada napredovao u karijeri i dorastao do počasnog imena DEGENERACIJA i KONTRAINDIKACIJA. Obrazloženje: ne smijem više nosati i bacakati u zrak unuka, kažu mi da se ne igram i ne šalim, jer mogu povrijediti operisani kuk, a može mi se slomiti i «zdravi» kuk jer je već ugrožen od koks artroze – ergo (dakle) degenerisan si i kontraindikativan. Htio bih da «kehnem» jos jedno žestoko piće. Ne smiješ jer možeš oboljeti od dijabetesa, pošto ti je već povećan šećer u krvi. Elem : kontraindikacija i degeneracija. Ne gledaj toliko u golotrbe plesačice na TV jer ti je internista zabranio da gledaš u lijepe žene i uzbudjuješ se, a srce ti je degenerisano.
Prema tome – to je kontraindikacija. A što ja ne bih popio još pola litra crnjaka, bolje bismo pjevali. Znaš da si ograničeno sposoban, a i pamet ti je degenerisana pa bi tražio još pola litra, što je dibiduz kontraindikacija.
Miro je prije dvije godine u Vankuveru bio svjedok da sam pao sa bicikla i da su me poznanici i familija ismijavali. Ovdje su prelijepi parkovi i tereni za vožnju na biciklu. Na sve strane sam tražio da kupim bicikl (naravno ženski, zbog lakšeg eventualnog pada) –ali ne može se naći ženski bicikl sa dva točkića sa strane ,prikopčana za zadnji točak, onakav kakav imaju dječica kad uče da voze – nema u radnjama—kontraindikacija.
Dobri moji slavljenici, vedra i lijepa generacijo. Molim vas da kao razredna zajednica uvažite ovu ispričnicu zbog mog odsustva.
Moram poštovati nove zahtjeve zbog napredovanja u karijeri. Jedna je karijera – nema tu šic – mic u službi. Sada je moj logo DE-KO.
(Degeneracija—kontraindikacija).
Volim i pozdravljam sve Karamehmedoviće butum kosmosa.
Bato Jeftić sa porodicom