Nostalgični vapaj Boše Tanjevića iz Istanbula

Jedan od tvoraca šampionske ekipe “Bosne”, proslavljeni trener nekoliko evropskih klubova i reprezentacija, trenutno na “privremenom radu” u Turskoj gdje istovremeno trenira i tursku reprezentaciju i klub “Fenerbahče”, jedan od Sarajlija koje najčešće “drma nostalgija” javio se porukom izašlom “ravno iz duše”:

Dragi Dovla, javljam se po prvi put, iz snijegom pokrivenog Istanbula, gdje sam jučer sreo Mašu Užičanina. Družili smo se lijepih 2-3 sata. Naravno da je na red došao i ovaj blog pa ti šaljem ovu poruku.

Vjerovatno bih se odlučio češće na javljanje ali sam u takvoj frci (svaka 3 dana jedna utakmica, putovanja i slično) da ne znam “jel sam došao il sam pošao”. Što bi rekao Herinaldo Marquez (lik u “Sto godina samoće”) <<opet sam pao u zamku nostalgije>>, pa se sve svodi, kako god okreneš, na sjećanja (i pored svih velikih adrenalinskih dogadjaja svaka tri dana) na jebeno Sarajevo, na dane kad smo se najbolje družili i najviše voljeli, na dane kad smo sanjali da budemo prvaci svijeta.

Srećom, OVI NAŠI su nas oslobodili svih iluzija i tako sad tavorimo na prvom mjestu od pozadi (ispred nas je i Albanija).

Zemlje (države) nam imaju manje stanovnika od Bajrampaše (to ti je kvart u Istanbulu gdje žive nasi doseljenici), ali zato nama ne fali ministara i do ministara, tako, kad sam nekad kiseo sjedeći kod Goge na kafi, pitam prvog do sebe: “Čega ste vi Gospodine ministar?”

Mračne misli u zimsko vrijeme.

Svaka čast za ovaj tvoj veliki doprinos liječenju nostalgije jer ako bismo pustili da OVI objašnjavaju kako prije rata nismo ništa imali, a onda došao rat pa nam sve razorio, mlade generacije ne bi ni znale koliko smo bili veliki u onom starom zajedničkom jatu.

Kiselost mi nije bila nikad osobina (sjećaš li se one budale što je još 73′ rekao u novinama “bićemo prvaci Jugoslavije”) pa bježim nazad u optimizam.

Nausput i sunce polako probija snježne oblake…

Ponekad, i ono se vraća…

Pozdrav, Boša

P.s: gdje bi ti u ovoj našoj NOVOJ PRIČI mogao smjestiti onu ljudsku gromadu Emerika Bluma?

5 komentara do sada

  1. halid grozdanic, Monday, 18. February 2008, u 18:28 CET

    Evo, ustadoh na pomen imena Emerik Blum, ne bih ga vrijedjao i smjestao u ove nove price (ako sam Bosu dobro razumio NOVA PRICA - ovo danasnje doba). Neka pociva mirno.
    Halid G.
    Sterling, VA

  2. Braco Alikalfić, Tuesday, 19. February 2008, u 12:22 CET

    Vozdra Tanjeviću!
    Dobro došao na blog.
    Ponekad požalim što i ja nisam napustio Sarajevo, otputovao u neki daleki svijet, pa bih barem znao koji oblik nostalgije me drma.
    Ako će Ti biti lakše budi uvjeren da i mene drma!! Teško je diagnosticirati o kakvom obliku je kod mene riječ, ali vjerovatno se radi o godinama.

  3. Slobodan Mitrovic, Tuesday, 19. February 2008, u 17:01 CET

    Vozdra legendo,

    Drago mi je da si se javio.O tebi sam cuo sve najbolje po pitanju ponasanja za vrijeme ovog groznog rata.Cast mi je citati tvoje redove.Kao klinac sam gledao tvoj tim kako hara svijetom.Puno srece i zdravlja.

    Slobodan Mitrovic

  4. Zivka Mandic, Friday, 22. February 2008, u 05:42 CET

    Dragi Bosa, fataj se raje i okani nostalgije.Puno pozdrava Jasni i tebi “nostalgicnom” Kica

  5. Ićo, Friday, 22. February 2008, u 16:34 CET

    Hallo Boša i Jasna.
    Znam da se Kici ogadila ova zelenjava, pa je zaobilazi ko vrag maglu. Nije jedina, no mi koji smo ostali ovdje, nadjemo još uvijek dovoljno dobrih razloga da život završimo tamo gdje je i počeo, oko Fisa.

    Pozdrav Tebi i Jasni od Iće Rudića.

    PS.
    Koristim priliku da pozdravim Živku

Unesite svoj komentar