dovla.net

Dragi Dovla, učinilo mi se da je bolje i preče pričekati da direktno pogodjeni  roditelji i rodjaci  negoduju i izjadaju se u Blogu, zbog vijesti o uvodjenju vjeronauka, bogoštovlja i umeta u vrtićima malih Bosanaca i Hercegovaca – pa da se nakon njih ja, stari prosvjetar, javim .

Kako je krenulo danas-sutra možemo očekivati da se religijska segregacija počne sprovoditi  i u jaslicama za  novorodjenčad. Pomenuću jedan arhetip [uzor, model (iskonski)] — mada se može učiniti  čudan i nepriličan — ipak,  asocijativan za «pedagoške metode» ovakve vrste.

U najsurovijoj i najsuvljoj pustinji na svijetu,  postoje mjesta gdje nema tragova da je ikada padala kiša. U Atakami(Sjeverni Čile),  koja zauzima prostor veličine Engleske, nekada je živio narod koji se nazivao Atakamenjci.

Pješčano tlo se usijava do 50 stepeni C i idealno je za konzerviranje i čuvanje fosila zbog suhog  vazduha i pijeska. Arheolozi su u prošlom vijeku u njoj pronašli bez balzama dobro očuvane mumije, stare dvije hiljade godina. Suhi, sterilni pijesak dobro je očuvao skelete, tijela, kosu, nokte, i nakit;  tragove ranije mogućeg ljudskog života i aktivnosti,  što ukazuje na to da je klima nekada bila povoljnija.

Lubanje na mumijama bile su  vjestački oblikovane na različite načine da ne bi ličile jedne na druge. «Ovi ljudi su izduživali svoje lubanje privezivanjem glava na čvrstu podlogu u ranom dječijem uzrastu, dok kosti još nisu završile svoj proces rasta. Različiti oblici lubanja vjerovatno su predstavljali znak pripadnosti  odredjenim etničkim ili plemenskim grupama».(…) « Na mnogim lubanjama postoje rupe koje su bušene jednostavnim kamenim instrumentima. Vjerovalo se da se na taj način oslobadjaju zli duhovi i liječi glavobolja – vjerovatno izazvana deformacijom lubanje. Začudjujuće srastanje koštane mase je dokaz da je bilo uobičajeno preživljavanje ovakvih zahvata ».

Slobodnije razmišljajući možemo pretpostaviti da su različita plemena , rodovi i pripadnici različitih kultova  u borbi za opstanak u oskudnim klimatskim uslovima za život,  šarali lica ratničkim bojama, mašali se oružja  i mijenjali izgled lubanja. Čak i da je to bio kult i religiozni obred, antropolozi i, poglavito, istraživači animizma, smatraju da je to uvijek u vezi sa nekom nuždom i materijalnim probitkom (berbom, žetvom, lovom, pobjedom neprijatelja, osvajanjem teritorija; pljačkanjem; čišćenjem od «drugoglavih». Asocijativno i disidentski nadovezujem: u nas  izmišljanjem novih gramatika; konstruisanjem tri jezika umjesto jednog; skupljanjem dva toma dječije poezije za samo djecu jednog naroda u BiH; podizanjem  fabrike mitova o Kosovu; otvaranjem fakulteta u svakoj varošici i drugim načinima preoblikovanja ljudskih i dječijih glava…

Osmog oktobra prošle godine, jednu  jezičku razglednicu (Četvrti nastavak) posvetio sam temi u kojoj sam nastojao da pokažem koliko je  pedagogija postala sluškinja  mračnih «naciologija». Samo da podsjetim. Treći stubac na prvoj stranici glasi: »Djeci se danas uskraćuje spoznaja i mentalno se osakaćuju od malih nogu. Ima bezbroj primjera koji to očituju(…)»

Podsjećam samo na jedan «biser»: U programu «Most» (2.juli 2007) Radija Slobodna Evropa, profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci, Miodrag Živanovic, kazivao je: » U TV dnevniku za gluhonijeme, krajem prošle godine, dogodilo se sljedeće. Djevojka čita vijesti, a u uglu ekrana jedna druga djevojka prevodi za gluhonijeme; to je bilo na jednoj sarajevskoj televiziji, a gledaoci su pitali na kom jeziku ona prevodi: da li na bosanskom, srpskom ili hrvatskom. I što je najgore, neki kantonalni odbor ili komisija, ne znam tačno naziv, donio je odluku da se angažuju tri prevoditelja za gluhonijeme.»(…) «Evo ja ću pročitati tri citata, a poslije reći odakle su ti citati. Prvi citat: »Islamski post je jedini pravi post. Kršćanski post nije pravi post, jer oni ipak tokom posta nešto jedu i piju». Drugi citat: »Netko je potpisao Dejtonski sporazum i zna se tko je izvukao kraći kraj»… I treći citat: »Srbi su bili jedini antifašisti tokom drugog svjetskog rata u BiH, mada je doduše tu bilo i nešto malo poštenih Muslimana i Hrvata, ali su oni zanemarljivi». »To su citati iz udžbenika tzv.nacionalnih predmeta u osnovnim i srednjim školama iz kojih uče naša djeca u BiH i onda dolaze na naše univerzitete sa takvom sviješću, sa takvim informacijama».

Ma, nešto mi Atakama i Atakamenjci ne izlaze iz glave.

Bato Jeftić