dovla.net

“Vilsonovo šetalište” zove se po 28. predsedniku SAD - Tomasu Vudrovu Vilsonu koji je 1917. godine objavio rat Njemačkoj, a time i naznačio kraj moćne Austro-Ugarske carevine. Međutim, da bi čudo slučajnosti bilo veće, ta ista Austrougarska je ovu ulicu napravila, uredila i pustila u promet početkom prošlog stoleća, nazvavši je “Kalajeva promenada” prema imenu svog diplomate, političara, ministra finansija i poglavara BiH Benjamina Kalaja. Nakon pada Austrougarske, Kalajeva promenada dobija naziv Vilsonova promenada, odnosno Vilsonovo šetalište. Ovaj naziv će od 1941-1945 biti preinačen u “Musolinijevo šetalište”.

Naravno, odmah po padu fašisticke ideologije posljednjeg imenitelja ovog šetališta, ulica će se još jednom nazvati Vilsonovom. Iznova 1960. godine, ponovo se mijenja ime ovaj put u Omladinsko šetalište. Na koncu, po treći put, ova aleja postaje Vilsonovo šetalište. Read more »

Jedan od članova nekada poznate grupe HADAI (Hajde da se igramo) Ile Vitorović prisjeća se divnog druženja, a priložio je i prigodnu sliku tadašnjih članova:

“Prelistavajući moje albume nadjoh par slika ”Grupe HADAI” iz Prve Gimnazije.Može to biti  interesantno jer tu ima i dosta današnjih čitalaca ”Dovle-net” koji su bili aktivni članovi ”HADAI”.

Grupa je osnovana 1957/58 u Prvoj Gimnaziji kao kamerno-recitatorska-pozorišna grupa. Grupa je bila tada jako popularna i imala je uspjeha sa svojim večerima.

Jedan od osnivača je bio Ranko Gučevac (1933-1998)  poznat kao jedan od nosilaca mnogobrojnih epizodnih uloga u svim dotadašnjim domaćim filmovima. Read more »

Dragi Neno!

Drago mi je da se konačno neko od “nas” javio, a posebno da si to ti, kume, koji imaš isključivo pozitivna iskustva sa našim bivšim trenerom i koga si s pravom predstavio u najboljem mogućem svjetlu, što meni u mom intervjuu nije baš pošlo za rukom. Ne zato što nisam ništa lijepo o njemu rekao - rekao sam, ali je sve to ostalo u sjenci onoga što mi se pripisuje kao gorčina, a u čemu - zašto ne reći - ima i nešto istine.

Ti si ovaj tvoj komentar izvanredno napisao: iskreno, emotivno i vrlo korektno sa blagom, sasvim tolerantnom, dozom diplomatije vodeći računa i da je i vuk sit i ovce na broju, pa prema tome - i čoban (čitaj: čitaoci) zadovoljni. Uz samo malu intervenciju i ja stavljam svoj potpis ispod tvog teksta: Read more »

Sinoć smo proslavili Kinesku Novu godinu u jednom kineskom restoranu u Detroitu. Robijev prijatelj Mike vezan je za Kineze na taj način što mu je majka rođena u Hong Kongu, pa nas je pozvao na doček 4705.godine po kineskom kalendaru. Veliki prostor bio je krcat uglavnom “kosookim” gostima sa iznenadjujuće mnogo djece većinom odjevene u tradicionalne kineske odore. Pragmatični vlasnici su postavili toliko stolova da se jedva moglo micati.

Prošla godina bila je Godina Svinje (Year of the Pig), a sada je nastupila Godina Pacova (Year of the Rat). Inače, godine dobijaju nazive po 12 životinja, pa se nazivi ponavljaju (”recikliraju”) svakih 12 godina. Legenda kaže da je davno, davno, Buddha pozvao životinje da dodju za Novu godinu, a došlo ih je svega dvanaest, pa je Buddha tako označio godine njihovim imenima i obznanio da će svako rodjen u znaku odredjene životinje imati neke od osobina te životinje. Read more »

08.02.2008

Dženana Halimović

Duh Sarajeva, ono što je širom svijeta osvajalo srca toplinom, dobrodošlicom i otvorenošću, duh koji se i u ratno vrijeme održao i pobijedio već odavno je ostao negdje na stranputici.

Oni koji su ga bezuvjetno voljeli danas ga gledaju drugačije. Sarajevska fudbalska legenda Predrag Pašić ga opisuje:

“To nije Sarajevo u kome sam ja rođen, Sarajevo od prije rata. Ovo je neko novo Sarajevo.”

Ono što je činilo duh Sarajeva odavno ne postoji. U Sarajevu se ljudi više ne dijele na raju i papke jer više nema raje, kaže Pašić. A raja je nekad bila mjerilo za dobro:

“Raja u Sarajevu su uvijek imala mišljenje. Bilo je jasno prije rata da onaj koji krade, onaj koji ubija, onaj koji manipuliše ili bilo šta radi, uvijek bude na neki način obilježen od same raje, koja je imala neko svoje kolektivno razmišljanje o svim ljudima i svim događajima. U ovom gradu više nema raje, jer su, nažalost, došli neki koji nikada nisu bili u stanju da razmišljaju kao raja.” Read more »

Sanja Dardagan, čiji roditelji Sana i Sead su se nedavno vratili u Sarajevo iz Sjedinjenih Država, prošle godine je diplomirala na Univerzitetu u Detroitu, ali je ljubav prema rodnom gradu i dalje “drma” svom snagom. Medjutim, Sanja smatra da je vrijeme da se stvari u Bosni i Hercegovini konačno promijene i šansu vidi u novosnovanoj stranci Danisa Tanovića:

“Dragi prijatelji, htjela bih da vas zamolim da odvojite 15 minuta vremena i da pročitate par članaka koji opisiju našu poznatu, sadašnju situaciju u Bosni i Hercegovini. Tokom mog nedavnog prebivanja u Sarajevu, imala sam priliku da se malo bolje upoznam i pozabavim sa našom političkom situacijom koja meni, a vjerujem i drugima, srce para. Nakon dugog i teškog rata, našom državom još uvijek vlada korupcija, siromaštvo i beznadje. Vrijeme je da se situacija u Bosni i Hercegovini mijenja. Read more »

Zvonko Milićević se sjeća današnjeg dana 1984.godine:

Bjelašnica

“Zima je bila sa puno snijega…” tog nezaboravnog februara 84-te.

Upravo kad je olimpijska smuk staza već bila postavljena i uredjena za prvi oficijelni trening, pao je snijeg u ogromnim količinama. Tada je Bjelašnica bila u skladu sa svojim imenom kao prelijepa nevjesta sva u bijelom.

Za čitaoce Dovla imam jednu kartu za tu veličanstvenu priredbu. Požurite …start je predvidjen za 12.00 na današnji dan 9.2.1984… Read more »

Dr Sveto Gaćinović, nekadašnji rukometaš “Bosne” i član ekipe koja je osvojila Kup Jugoslavije, a kasnije učesnik mnogih sportskih takmičenja, kao i Olimpijade u Sarajevu podsjetio nas je na 24.godišnjicu ZOI u Sarajevu zajedno sa snimcima sa ove toliko značajne manifestacije za naš grad:

“Nisam baš vičan pisanju kao ovi vukovi Pego, Mirjana, Paja (obadvojica, ili bilo koji), i ostali, ali nekako ne odolih da se ne javim, iako ste vas nekolicina (Anđelka, Vlatko), malo prerano, već “apsolvirali” ovu temu. Danas se navršavaju 24 godine od otvaranja XIV Zimskih Olimpijskih Igara (ZOI) održanih u Sarajevu u periodu 8 - 19 Februar 1984. Prošli put sam se javio na 44-godišnjicu kako je RK “Bosna” osvojila Kup Maršala Tita u rukometu, pa će neko vjerovatno da pomisli kako sam “lud” za četvorogodišnjicama, (mogao sam sačekati još jednu godinu pa “zaokružiti” brojeve), međutim, “meni je šesetpeta, stiže jesen pozna, putuje moje društvo, i ja čekam na red”…. kako napisa onaj genijalac iz Novog Sada, pa rekoh, hajd’ dok nas još ima živih…..

Siguran sam da nema ni jednog čitaoca Bloga koji na neki način nije bio uključen bilo organizaciono, bilo profesionalno, bilo amaterski u “sarajevsku Olimpijadu”. (Pogrešan naziv ali tako se ustalilo. Olimpijade su bile periodi od četiri godine izmedju dvije Olimpijske Igre i stari Grci su prema njima računali vrijeme. To se zadržalo i danas pa će sljedeće Olimpijske Igre u Pekingu biti Igre XXIX Olimpijade. Sa Zimskim Olimpijskim Igrama je drugačije, one se računaju po redosljedu održavanja tako da će sljedeće u Vankuveru 2010 godine biti XXI Zimske Olimpijske Igre). Svi smo dali sve od sebe da Igre što bolje uspiju i bili smo veoma ponosni kada je objavljeno da su to tada bile najbolje organizovane zimske Olimpijske Igre. Lično smatram da su to ostale i do dana današnjeg. Read more »

Keep on Rockin’ in the Free World…

Evo jedne ličnosti koju bih istinski želio da upoznam, a nadam se i svi čitaoci ovih stranica, da nam malo kaže ko je, s kakvim prtljagom putuje, ima li želja, strahova, ljubavi. Ta ličnost se pojavila u blogu kao svojevrsna transfuzija i to čiste, punokrvne spisateljske vrste, koju su čitaoci, po svim pokazateljima, prihvatili i zavoljeli. Nije teško pogoditi da se radi o Miliju Pavloviću, sarajevskom djaku, kanadskom « postdiplomcu », a po svojim pogledima na svijet, po meni, pravom čovjeku. Nadam se da će biti takav kako i ime nosi i da će nam odgovoriti na ovih nekoliko pitanja:

• Na ovim stranicama dosta si nam šturo prikazao svoje poststudentsko vrijeme (vjerovatno je bilo u Sarajevu). Reci nam malo o redakcijama, uredništvima, firmama i ostalim koji su ti davali platu ili isplaćivali honorare.

Prijatelju Cico, nisam , svega mi, vuk samotnjak, volim itekako da pripadam, da mi se čak i oni, koji me organski ne podnose, a to ziher čine zbog svoje zločeste naravi, obraćaju sa onim lukavo izmišljenim imenom « Mili »… Read more »

Pavle Paja Pavlović je dobio od nekoga ovu studiju o raji, čaršiji, papcima…ne zna ko je autor i da li je već negdje objavljeno.Ova tema je već bila apsolvirana na blogu, ali na nešto drugačiji način, pa bi ova podjela mogla nekoga i zainteresovati.  Nadajmo se da ćemo uskoro  saznati od nekog našeg čitaoca ko je autor, ako je to uopšte važno:

Ako zaista želiš saznati kakav je ko - pitaj čaršiju! Čaršija sve zna i nikada ne laže! Mudro i ispravno. I zaista - nekada se sve znalo. Tada je bilo i lakše i ljepše živjeti. Rajska podjela na ljude na jednoj, i đubrad na drugoj strani, bila je najpoštenija i najispravnija iz prostog razloga jer je isključivala bilo kakve kulturne, nacionalne, religiozne, polne, rasne, intelektualne i slične razlike. Ako si OK, onda si raja, ako nisi onda si đubre! Read more »