dovla.net

Sve očekujem da se javi neko eminentnije, poznatije i priznatije ime, ili bolje rečeno neko ko je uspješniji “pisac” od mene.

Jedno sam siguran – zabilješku i sjećanje na nezaboravni trosatni koncert Zdravka Čolića u Vankuveru, 23.marta 2008. - jednostavno ne smije da prodje nezabilježeno na ovom našem Sarajevskom blogu., ako ništa zbog nas Sarajlija rasutih širom planete. Read more »

Nakon telefonskog razgovora, sa Srdjanom Jakovljevicem, glumcem iz Kilinog filma, sreo sam se dva puta. Prvo je došao kod mene kuci, a poslije smo se slucajno sreli u Yu klubu gdje smo rucali i popricali. Oba puta je ostavio dobar i prijatan utisak i na mene i na Mirjanu. Nije samo zato što je donio veliki buket svježih lala mojoj ženi koja se, kako kažu moje kcerke, “prima na cvijece” , i što je donio Mirzin film “Ram za sliku moje drage” i vino meni, koji se opet primam “i na vino i na filmove”. Nego zato što je uljudno, nerazmetljivo i odmjereno ispricao svoj rašomon bez imalo mržnje, optužbi ili jeda na racun bilo koga ko je mogao da snosi krivicu za ovaj rat i sva naša stradanja. Ono što me dojmilo i na što sam se “primio” bila je ona fina gradska nit, koja se primjecivala kod Srdjana na prvi pogled i koja ga je, iako sada daleko od grada u kome je nekad živio, povezivala tacno i nepogrešivo sa miljeom kome je pripadao i kome ce pripadati dogod bude vijeka i dogod bude grada. Uvijek mi je drago kad sretnem covjeka koji na pravi nacin u sebi nosi dio svoje nepatvorene prošlosti. Read more »

Dragi Dovla, Kada je ono Vlade Divac istrgnuo hrvatsku šahovnicu iz ruku navijača na svjetskom prvenstvu, neke prijeratne godine, osjetio sam nervozu trudova prvih sekundi kritičkog razmišljanja u svojoj utrobi. Iako su predrasude bile jake, shvaćao sam iznenada da će “naša nepokolebljiva opredjeljenja” da na svakoj zastavi bude zlatnim oivičena petokraka polako morati da ustuknu pred istinom o “svekolikom svijetu promjena” - odluke koje ćemo morati da donosimo biće kakve ćemo JOŠ zastave za naših života vijati iznad glava. I tada mi pade jeretička misao na pamet: zašto za našu reprezentaciju Jugoslavije ne bi ljudi navijali sa svim mogućim zastavama: šahovničkim, nemanjićkim i šta ja znam kakve će se sve još pojaviti…? Sjetite se i sami kako sam se mogao provesti u takvim diskusijama…naravno, lako je pametan biti sada, ali kao što možete predpostaviti, tada sam najviše grdnje dobijao upravo od onih koji će kasnije biti najzagriženiji u vijanju svojih (raznoraznih) stjegova nad glavama. Ujedno, ljudi su, skoro pa listom, smatrali da definitivno nisam normalan, i da u poštenoj državi ima jedna zastava, a da ostali treba da začepe gubicu. Read more »

Osjetim se jako pogodjena kada mi neko kaže “Tvoja nova domovina”. Naročito me boli kada to čujem od sarajevske raje koji su ostali u mojoj jedinoj domovini. Ja imam novi dom jer sam iz starog otjerana, ali novu domovinu nisam ni tražila ni našla. Domovina je za mene, jedna jedina, ona gdje sam se rodila i gdje sam stekla prve pojmove o ljubavi, zemlji, moru, drugarstvu, gdje sam naučila prve riječi, napisala prva slova i zaljubila se. Za mene je Domovina mjesto gdje su četiri generacije mojih predaka ostale na groblju i gdje su se vraćali iz bezbrojnih galuta uvijek na ista, poznata ognjišta. Read more »

Nije riječ o meni. Bojim se da bi se mnogi razočarali što im se vraćam u bašču u kojoj ne zalijevaju cvijeće, koje se skoro osušilo. Nego, radi se o veoma dragoj osobi koja mi je mnogo značila u životu.

Pomislite samo kako se osjećate kada vam se u mislima ili u snu javi neko koga više nema i ko vam je bio i ostao drag. Kada nekad u snu doživite pravu avanturu ili osmišljen dogadjaj sa osobama koje su vam bili i ostali bliski. Tada vas dugo prožima osjećaj bolne radosti koji vas drži neko vrijeme. Čak nekad pokušavate da to produžite dajući dogadjaju ili snu razloge i povode zašto se to dogodilo i zašto se ta vama draga osoba vratila u virtuelnu stvarnost. A onda na kraju vidite da je sve besmisleno. Lik vaše drage osobe odlazi nepovratno kao što je i došao, i kao što je to tako lijepo prikazano u filmu „Duh” kada se Piter Swais odvaja od svoje drage, nakon što je oslobodi od svih koji su ga istjerali iz života. Ona ostaje privremeno da odživi svoju Bogom datu životnu rolu i da se ponovo nadju na nebu. Muzika uz melanholični glas baca vas u zagrljaj bola, otvara sve pore duše kroz koje liju suze radosnice oslobodjene tuge stvarnosti.

Čujem li ja to neki vaš uzdah, dragi čitaoče? Da li se to meni samo učinilo? Ili je to samo „huk dalekog svemira”, što je imao običaj da kaže neki moj daleki alter ego, skriboman? Ali postoje stvari koje su takve ali stvarne i istinite i koje bude još jače emocije. Evo kako je se to dogodilo. Read more »

Juče je Ćehaja Zeki i meni napisao u Blogu: Mi neki Bosanci i Sarajlije upali smo u raspravu oko ligura i čamprasa, pa kako ste obadva učeni i Sarajlije, a nadam se i Bosanci, dajte nam objašnjenje odakle ove riječi vuku korijen.

Burazere Ćehaja i Tvoji (kako ih Ti nazivaš “mi neki Bosanci i Sarajlije”) prijatelji pitate mene i Zeku “odakle vuku korijen riječi ligure i čamprasi”.

Pišeš da se nadaš da smo Bosanci Zeko i ja. Ja sam svjedok i znam da se, kada je najviše grmjelo i bilo veoma teško to biti, Zeko ponašao kao bosanski patriota, a po njegovom pregnantnom pisanju u Blogu, on je to BEZINTERESNO i danas. I te kako, i te kakav, i te koliki Bosanac. Read more »

Vijest o dolasku Georgea Walkera Busha, predsjednika Sjedinjenih Država Amerike, prilično je loša. To ne znači da Hrvatska ne treba pozivati američke predsjednike u goste, dapače. Nisu li Sjedinjene Države Amerike poslužile kao demokratski model, nisu li presudno intervenirale u dvama svjetskim ratovima, nisu li one, za razliku od Evropske unije, presjekle masakriranje Bosne?

Ipak, ovaj posjet bit će dolazak pogrešna čovjeka u pogrešan čas.

Veličina demokracije Sjedinjenih Američkih Država je i u tome da je ni ovakav predsjednik ne može upropastiti, te da se i za vladanja nekih od najgorih mangupa u Bijeloj kući, poput Richarda M. Nixona, mogu dogoditi pozitivne promjene, poput završetka vijetnamskog rata i otvaranja Ujedinjenih naroda spram Kine. Kad je posrijedi George W. Bush - nije moguće sjetiti se takva događaja. Read more »

Slažem se s Koštunicom, a tek sa Tadićem, da je srpski plivač američkog državlajnstva izložen nepravednim i ničim zasluženim sankcijama u Holandiji. Ne čudi od zemlje „lala“ kada zarad njenih takodje nepravednih sankcija Srbija nije u januaru mogla da potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. Tada nijesu imali razumijevanja za neisporučene ratne heroje koje oni, potpuno nepravedno i ničim zasluženo, zovu zločincima – sada kažnjavaju Čavića jer im je krivo što je Kosovo Srbija a oni ga, ne hajući za naš stav, već priznali.. Kako svi Srbi, a posebno premijer Koštunica i predsjednik Tadić, znaju da je Kosovo Srbija, svi oni osjećaju nepravdu zbog ničim zasluženih sankcija Evropske plivačke federacije.

Ali, ne mare za njih. Sam plivač kaže da mu nije žao što je kažnjen jer mu je patriotizam važniji od medalja. Pripremao se godinu dana za ovo takmičenje, svakog dana 10 sati bazena, sam protiv štoperice, milioni atoma snage, koliko prolivenog znoja, i na kraju sve to žrtvujete zbog poruke svojem narodu. Što je patriotizam. Ipak, mislim da bi Čavić, i sebi, i svojima, bolje učinio da je ispisao sličnu, malo dopunjenu, poruku. „Kosovo je Srbija – MALO MORGEN“. Time bi zaista učinio viteški i patriotski čin, prevashodno prema svom narodu. Naime, poslao bi mu poruku da zaboravi na Kosovo, da je politika „malo morgen“ najviše doprinijela da i Kosovo pobjegne od Srbije a time možda i ne bi toliko isporvocirao rukovodstvo LEN-a, pa bi nastavio takmičenje i osvojio još koju medalju. Zbog čega je valjda i otišao u Holandiju. Read more »

U Splitu je u 69. godini života preminuo jedan od najvećih hrvatskih kazališnih, televizijskih i filmskih glumaca. Gledatelji ga najviše pamte po serijama Malo i Velo misto, Čovik i po, Kapelski kresovi.

Boris Dvornik je glumac koji je hrvatsku filmsku, televizijsku, a potom i kazališnu scenu obilježio do te mjere da je ona bez njega gotovo nezamisliva.

Rođen je 16. travnja 1939. u Splitu u obitelji drvosječe. Svoj talent za glumu otkrio je u ranom djetinjstvu, dok je nastupao u dječjim predstavama.

Nakon školovanja za električara, počeo se profesionalno baviti glumom. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu. Read more »

Prosto je nevjerovatno koliko «generator Dovlanetić» može da proizvede asocijacija u našim životima. Dovoljno je  samo da pogledaš jednu riječ, pa da te ponese matica i baci u rijeku sjećanja. Nekidan se u Blogu pomenuo vjeronauk u dječijim vrtićima, a preda mnom se  odmah otvorila stranica sjećanja starih - sedamdeset godina!

U veljači o.g. u dva članka  (podstaknut temama o vjeronauku) pisao sam o tome, ( 20.II i 21.II), kad  opet  nahrupi novi povod za prisjećanje i asocijacije. Novinar Darko Pavičić intervjuisao je Fra Zvjezdana Linića. Ovaj intervju se , mashalah, bavio iracionalnim pojavama. Naslov: « Egzorcizam – religijski postupak istjerivanja zloduha iz opsjednute osobe» (Blog,1.ožujak,2008).

Prisjećam se svoga djetinjstva i prvih spoznaja jednog osmogodišnjaka o dobru i zlu,   zloduhu, o djavolima i andjelima, o iracionalnom svijetu – o čemu smo učili na časovima vjeronauke u početnim razredima osnovne škole. Read more »