Mile Stojić: Rakija
Komentari(4) Prije nekoliko godina u ovom sam listu pisao o hercegovačkim vinima. Taj epikurejski zapis o žilavki i blatini doživio je neobičnu sudbinu - navođen je više nego svi moji tekstovi zajedno, preštampan više puta u hercegovačkim listovima, prenošen višekratno na internet portalima dijaspore kao nekakvo “otkriće”, citiran kao vrlo značajno i relevantno štivo. Što jest-jest u Sarajevu se malo pažnje posvećuje blagorodnim vinima domovine. Radije se tu konzumiraju uvozna, najčešće jeftina slovenska, talijanska, hrvatska, srbijanska, makedonska i španjolska vina.
Sretnem, tako, neki dan prijatelja, Michaela Schroena, Nijemca, koji mi reče da uskoro kani u Sarajevu napraviti prezentaciju hercegovačkih vina, o čemu ću vas blagovremeno izvijestiti. Razmišljam o “Hercegovačkoj vinskoj cesti”, koja počinje na ušću Neretve pa ide preko Stoca i Ljubuškoga, Brotnja i Mostara, a završava - gdje? Pa, naravno, u Sarajevu! Ponukan mojom amaterskom enologijom jedan me je čitatelj svojedobno prekorijevao: “Pišeš o vinima, hvališ vina, a znadeš da je omiljeno piće Bošnjaka - rakija.” Potom mi opisuje kako se za vrijeme opsade grada rakija u kućnoj radinosti destilirala od riže, grožđica, suhog voća i dodaje: “Da nije bilo rakije, mi bismo u ratu naprosto ispalili.” Read more »