Jasmin Geljo: Iz Kanade, sa -17*C
Čestitam na ovom webu…gradskom, normalnom, pravom (što bi se nekad kod nas reklo ; pravoo dobro-m)
Prvi put sam danas saznao za ovaj w.site. Al’ čovjek se uči dok je živ.. jel’ tako. I eto me da dam svoj “pametni” komentar. Ovo je tako moćan site jer okuplja izgleda pretežno prave Sarajlije, ili bolje rečeno ljude rodjene sa pogledom na tramvaj. Koliko važan podatak u p.m.
Pošto neću puno da pametujem imao bih jedan prijedlog. Bivša Yu je stvorena u nekakvoj ilegalnoj varijanti još prije drugog svjetskog rata….Ilegali, rekoh, a bez interneta…što se ne bi i neka NOVA BiH stvorila takodje u ilegali, al’ ovaj put sa internetom pa da se brate mili svi vratimo svojim kućama, a ne po cijelom svijetu razbacani, ko vrane.
Kažu stari ljudi; Čovjek pripada tamo gdje je rodjen.. A ja u Canadi već evo 15-ta godina. Ma “ljepota” živa. Danas konačno ojužilo. Samo je -17 al’ na suncu. Koliko li je u hladovini, a kamo li da kažem u dubokoj hladovini.
I danas smo sretni svi jer možemo skinuti nadbunde. Još koji mijesec pa ćemo moći skinuti i bunde a bogami i podbunde. Začas…Nego vraćajmo se raja kući svojoj…
Ja ću skoro…Da bar naučimo ove naše mladje Sarajlije da se ne oduševljavaju ovim zapadnjačkim sistemima, trovačkim. Truju brate na svim poljima..Ne znam ni jednog emigranta, sa bilo kog dijela planete, a da je nešto presretan na zapadu. Svi pate.
Ali ljudi se uvalili u kredite, pa djeca krenula po školama i navukla se na Mc Donald (”zdravi”)
Mašala svi izgledaju k’o Michelin, ona lutka Michelina , pa svi u shlaufima…ne treba im nista za plivanje…ja rekoh da neću duljiti…izvinjavam se.
Eto napisah nesto “prepametno”, jer ovaj site treba zaista podržati.
Pozdrav i mnogo uspjeha
SMRT FAŠIZMU (nije bez razloga ovaj pozdrav)
Jasmin Geljo- Toronto,(-17) Canada
Dragi Geljo !
Djelim tvoje misljenje, i mislim da oni koji su pisali o Kanadi i dobro zagrijanim robnim kucama, samo se tjese sto su tamo. Ja ih potpuno razumijem, jer ja sam proveo tamo malo vise vremena od tebe i sve mi je dobro poznato a narucito ” kvalitet ” zivota.
Kada dodjes u Sarajevo javi se na 208-739.
Puno pozdrava Fejo Mostarac
Poštovani Geljo,
Koliko se da primjetiti “ubi” Vas nostalgija.Slažem se s Vama da čovjek pripada tamo gdje je rodjen, medjutim, Vi očito niste upućeni u bosansku svakodnevnicu ili, ako jeste, onda ruku na srce Vi ne mislite dobro ni meni ni hiljadama drugih razbacanih ko vrane. Za Vas je ispravno da se ja vratim i “ako” nadjem posao, da radim za 300,00 KM (i to ako ih dobijem). Za četvoročlanu porodicu potrošačka korpa je oko 700,00 KM. Znate li koliko je nezaposlenih u BiH, kolike su penzije (npr.moja mama prima 165,00 KM) odjednom. Sestre su mi nezaposlene, njihovi muževi takodje, jedna ima dvoje djece, druga troje, a kad već znate šta kažu stari ljudi onda ste morali čuti i onu: “Dole tvrdo, a gore visoko”. Istina je da ovdje nema života (ja sam u Arizoni 10 g.) Kalužin komšija, nema raje, komšiluka, zelenila, ahbaba, kafana, Vlašića… jer Bosna je jedna još samo kad bi se mogla zagristi. Prošlog augusta sam bio u Bosni mjesec dana, halal bilo, plaćao sam kafe nastavnicima, profesorima, inžinjerima, radnicima. Žalosno je gledati ta lica prefinjenih duša koji mi se naklanjaju za espreso od 0,50 KM u Travniku. Slučajno imam i lijepu kuću preko 20 godina u tzv. novom naselju i sve te godine sam imao i vodu. Bas za nas godišnji odmor pukla je cijev i za mjesec dana komunalno pred. iz Travnika nisu uspjeli da nadju glavnu vodovodnu cijev da otklone kvar. Nije da nisam davao na “kafu” po 100,00 KM par puta i sve džaba. Znate li da je za zadnjih 45 dana samo u SA 7 njih umrlo od droge, znate li da je u BiH više ubistava nego kišnih dana u godini, znate li da svake godine g.Tihić i elita obilaze šatore na koridama (bodnja volova) valjda da se sjete rodnog kraja. Znate li da u “Borcu” Travnik ljudi rade od 6 ujutru do 6 navece za 250,00 KM. Znate li da moj šura radi 30 g. u tvornici namještaja Turbe kao rukovodilac za 400.00 KM bez socijalnog, penzionog, bez uvezanog staža. Znate li da se u Bosni još nije rodio novinar koji smije napisati reportažu ili članak o stanju i položaju jadnih radnika u pomenutoj tvornici. Znate li da je nedavno u istoj tvornici mašina odsjekla šaku radniku i kad je dovučen u 7 km udaljen Travnik niko mu nije pomogao jer je bio štrajk ljudi u bijelom, spas je našao kod komšija u Novoj Biloj. Znate li za svakodnevne štrajkove i proteste u SA, znate li za kradje auta, znate li kakvi su putevi, znate li koliko ima u BiH nelegalnih pilana, znate li da iz Turbeta više ode Vlašičkog sira kao mito dekanima i doktorima u SA i Zenicu nego što ga se proda. Znate li da je dan skijanja na Vlašiću za 4-članu porodicu 200,00 KM, znate li da sam običnu punomoć platio notaru, 55,00 KM, pa meni i nije bilo skupo, ali radnik dole “ore” sedmicu dana za petobanku. Nemojte sumnjati g.Geljo u moje istinite navode i nemojte misliti da Vi više volite Bosnu od mene, s tim da bih Vam mogao argumentovati još najmanje stotinu slučajeva koji su i žalosniji i smješniji za 21 vijek.
Vidim Vi se vraćate, neka Vam je sa srećom, ali vjerovatno sa nekom svotom dolara (to je druga priča), pa Vas molim kao gospodina i zemljaka da nadjete mojoj hanumi i meni posao u Bosni sa zagarantovanim primanjima bar po 500,00 KM (po glavi) eto i nas prvim avionom! Još samo ovo, Vi tvrdite da nijedan emigrant nije presretan, bravo, da je presretan ne bi bio se pomakao sa svog ognjišta ali jos tvrdite da “svi pate”. To nije tačno, ja ne patim kao i mnogi drugi. Istina, svi nešto gundjaju, nešto im nije pravo, mijenjali bi zakone u tudjoj zemlji, te mala im satnica, te ovo, te ono, ali se iz Tucsona, Arizona još niko nije vratio.
Želim Vam svako dobro kao i vašoj porodici.
S poštovanjem,
Ahmet Ališah
Aman, Ahmete dje si ba zapeo … Pusti čojeka da sanja i pokuša. Mnogo si gorak i zajedljiv a i pominjanje para ti je fula. To što ti ne patiš u Tusonu me je plaho obradovalo ali mislim da Geljo nije piso o tebi. Maxuz selam.
Mirza Čaluk je poslao članak preuzet iz “Avaza”:
Taxista ili velike tajne malih emigranata
>
Da mi je samo znati zašto naš čovjek kad dodje na odmor u Bosnu sa zapada, prica bajke o svom zivotu. Te imam kuću , te auta dva ,te ovo te ono a nikad ne kaže kako je njemu živjeti tamo.
Na zapadu svako ima dvije kuće i tri auta i pet ljubavnica.Sve se može kupiti za pare.Pa cijeli zapad je u dugovima i kreditima. Niko nema keša, sve se to vrti a država uzima porez na sve to. Ustvari to ti i ne kupiš ,ti posudiš pare od banke na 5,10 ili 30 godina i otplaćuješ dok si živ.Kupi se nešto što je tvoje, a ta kuća nije tvoja nego od banaka a ti riljaš za banku i njene kamate sljedećih 30 godina. Tako, ako kuća košta $400.000, ti ćeš platiti za nju duplo ili troduplo više, zavisi kakve si sreće sa kamatama i u kojoj si banci digao kredit. Ako ostaneš bez posla nedaj bože ili država digne kamatnu stopu za 1% onda ti se crno piše. Najobičniji radnik u fabrici može imati kucu sa bazenom u Americi, Kanadi i Australiji ako on, ženica i dječica rade vrijedno po 14 sati u lijepim fabrikama ili vozajući taxi po 20 sati dnevno, pa 6 sati pauza pa opet 16 sati vožnje do iznemoglosti. Ili dok ne dobije hemoroide ili ne prolupa vozajući pijane mušterije koji mu pale klempe iza uha ili odbijaju da plate i bježe iz auta ostavljajući naše zemljake isfrustrirane i bijesne do bola. Tada rade i pajseri i šake i noževi, ljudski živci su tad tako tanani. Znam jednog Bosanca koji je vozio taxi dok nije poludio. Jednom prilikom mu je ušao stari deda od 90 tak godina i rekao mu je neku adresu.On ga je vozao pola sata i odbacio do željene adrese. Kad je stari došao tamo skrenuo mu je pažnju da on nema para i da će vožnju platiti njegov otac. Čuvši to, nasem taxisti je pao mrak na oči i onda mu je rekao svašta što ne mogu nikako napisati jer to je bila bujica psovki začinjena prijetnjama i mahanjem ruku oko starčeve glave. Plus, što ga je popljuvao iskolačenih očiju punih ludila onako starog i senilnog. Elem, došla je i policija ali stari nije smio da izadje iz auta bojeći se ljutitog taxiste. Ustvari, stari njega nije ni stopirao, to je naš taxista samo bio premoren od višesatne vožnje, stari je samo digao ruku i mahao nekom a naš junak je sve ostalo sanjao.Zato je i nastala ta komfliktna situacija.
Primjer drugi, naš vrijedni taxista je vozio neku gospodju kući, medjutim, on nikako da skrene sa auto-puta gdje treba pošto je tek počeo da radi i nije znao jezik ni put jer New -York je malo veći od Goražda. Za to vrijeme žena je stalno ponavljala ”o my god”. Poslije jedno pet promašenih ulica i ponavljanja “O my god”, naš taxista je najzad skupio hrabrosti i pitao “molim vas gospodjo šta vam znači to ,”o my god”, gdje vam je ta ulica”.
Ovakvih primjera ima mali milion i to je više pravilo nego izuzetak i čovjekova psiha jednostavno puca pod tim teretom i psihozom. Ne razumijem jezik zemlje u kojoj živim, radim posao koji mrzim, pričam sa ljudima s kojim nikad ne bih pričao i živim u zemlji koju ne volim. Ne mogu se ni skim ni posvadjati kako treba kad ne znam pričati. I sve to čuči u meni i nikako da izadje, i tako dan za danom.
Nekome ko je proveo cijeli rat u Bosni pod granatama i snajperima, na liniji, gladan, i koji nema nikakav posao u Bosni i koji nikad neće imati ni fiću a kamoli novo auto, ovakve situacije ne pogadjaju baš previše, tj, ne razumiju se baš najbolje.
Ali, mentalni sklop našeg čovjeka je takav da on uvijek traži ovo malo duše što ima da se raduje i veseli životu, svaki dan, a ne samo vikendom kao na zapadu kad se svi udrmaju ko stoka i dva dana ne znaju za sebe (sex, droga i druga iživljavanja) pretvarajući se u ono što jesu,ljude sa manama i vrlinama a ne roboti koji rade od 9 do 7 svaki dan. Naš čovjek nije navikao na to, naš čovjek je vrijedan, hoće da radi. Ali kako nekom tamo objasniti da smo mi imali svoje kuće i baštice,da nismo sišli sa drveta ili došli iz pećine,(osim nekih izuzetaka) da smo išli na odmore sad pa sad,da nam ne trebaju agencije koje će nam nalaziti hotele sa krevetima od ovog ili onog drveta gdje nas čeka “Champagne i chocolate” na stolu i animatori da nas vodaju kao slijepce po plažama i da nam se ulaguju lažno smijući se i tugujući sa istom grimasom na licu.
Gdje je tu moja duša, moj merak, moji jarani, moja prošlost i moja mladost. Pa nisam valjda umro. Objasnite svojoj djeci da je jednako važno da pričaju naš jezik kući, da pola planete priča Engleski ali vrlo malo ljudi priča naš jezik, da su droga, politika, religija i homoseksualizam samo business i ništa drugo. Da mi nismo dio Američke kulture, da mi imamo svoju prošlost i da se ne trebamo stiditi što smo iz male zemlje za koju niko nije nikad čuo, osim po ratu i da je u blizini Dubrovnika. Da naša djeca naš jezik pričaju kao Tarzan u najboljim danima, mucajuci i miješajuci padeže i vremena. Oni hoće da vam uzmu vašu djecu, mi njima ne trebamo, neko će u fabriku, neko na taxi, a neko će bogami i u “office” da radi. Ali vaša djeca, to je ono što njima treba. Naša djeca su svugdje medju najboljim u školi, u sportu su medju najboljim, inteligentna su i bistra i vrlo su vezana za porodicu, imaju sve osobine da postanu ravnopravni ako ne i bolji od njihovih vršnjaka. Pa ulažite u djecu, umjesto u kuće i auta, provodite malo više vremena sa njima, upoznajte svoju djecu dok još ima vremena da vam ne bi postali stranci. Oni kad narastu oni će otići svojim putem,a vama će ostati kućetine sa 5 soba koje ste kupovali da bi se hvalili familiji u Bosni kako vam je dobro i kako ste eto, uspjeli na zapadu. Ostaće vam i bolesti koje ste dobili radeći po cijele dane u fabrikama i restoranima i proklinjaćete dane kad ste mogli da to promijenite a niste htjeli.
Naš junak sa početka priče je batalio taxi i otputovao je daleko tražeći svoju sreću što dalje od žutih taxsija i sam znajući da je njegova sreća jednaka putu na Mars ili sedmici na Lotto. Sreća je u njemu samom a on to nikako da shvati. E, da nam je mudrost starca dok smo mladi, kad ostarimo svi mi shvatimo gdje smo griješili ali tad je već kasno.
sva ova navedena gospoda koja se zale na zivot van granica bosne neka se izvole pod hitno vratiti jer im ocito fali guzeljanja na koje su silne godine bili naviknuti.
Zasto ste uopste otisli iz te bajke zvana bosna.Nemojte patiti, gospodo put pod noge i na rikverc.Ceka vas negdje daleko na Balkanu jedna bajka zvana bosna,samo naprijed karta u jednom pravcu manje ce vas kostati.
Za g-dju Vesnu Alkalaj. Ne bih da pretpostavljam ali mi je neobicno zasto Bosna pisete sa malim b. Sigurno postoji dobar razlog ali mi je jos zagonetniji zbog Vaseg prezimena.
Sto se tice gdje ko zivi i gdje bi ko zivio, mislim da je to stvar licnog izbora na koju utice bezbroj faktora.
Lijep pozdrav.
Za gosp.Jugo Narcisa
Srecna sam da zivim u zemlji kojoj ne smeta niti moje ime niti prezime,dapace.
Miroljubiva sam prema svim ljudima dobre volje.Nemojte se ljutiti niti osjetiti uvrijedjeni na moj komentar.Slazem se sa vama da je stvar licnog izbora gdje ce ko zivjeti pa naravno svako sebi bira.A jos jedna mala opaska koju ste zamjetili da je Bosna napisana malim slovom oprotite molim vas sto vam je to zasmetalo.Ovaj put uz lijepe pozdrave saljem ispravku.Samo da napomenem rodjena sam u gradu Sarajevu ako to vama uopste nesto govori,i veoma sam bila emotivno vezana za taj grad sve do 1992 godine.
Zena i ja radimo u fabrici bijele tehnike.Radimo po 8 sati 5 dana u sedmici.Radi se normalno bez ikakve zurbe.Zaradimo zajedno preko6000 dolara.Placamo kredit za kucu 1100 dolara.Tako da se moze dobro zivjeti.Imamo dvoje djece obadvoje su zavrsili fakultete ovdje i rade.Sto se tice drustva i raje,nas ovdje ima 7 porodica iz Sarajeva koji se druzimo.Ovo vam iskreno pisem.Da ponekad ima nostalgije ima ,kao sto bi je bilo gdje god da se zivi.A papaka ima svugdje a neka ih s njima je zabavnije zivjeti.Pozdrav svima
DOPUNA MOG PREDHODNO KOMENTARA: ALKALAJ SVEN JE MINISTAR SPOLJNIH POSLOVA BiH.
gospodine Jugo Narcis to sto ste izjavili je tacno.
Onaj sto pise u Avazu (bas nekakv list) mozda nije imao je izbor kao mnogi od nas (da li smo zaista imali izbor?. Slazem se s njim, nije mogao niti morao, kao niko od nas, birati papke, previse njih je “došlo iz pećine,(osim nekih izuzetaka)”, nema izuzetaka, svi su jos uvijek u 14 vijeku, nema lijeka da im pomogne da prohodaju ko’ ljudi Carsijom.
Oko Amertike nije bas tako. Radi i uci ili, one way ticket - ali gdje, upitace on. Neka sam trazi odgovor.
Srdacan pozdrav,
Halid G. - Sterling, VA (jos u Abu Dhabiju)
Prekrasan blog Vlade Kaluže ponekad pokrije “čarsaf” pa nikako da se iskobeljam ispod njega.Tekstovi od sedamnaest miliona riječi su zamorni i ne znam kakav da je ali nemam živaca da čitam Markove konake i naglabanja po sistemu kako je nama i kako je vama. Kako nam je, tako nam je, druge nema. Kako nama u Sarajevu, tako i nama inozemstvu. Pa ti sada skontaj ko sam i gdje sam. Nego ljudi, dajte malo finih priča, recimo Mili lijepo priča, Zeko takodjer, slika iz Sarajeva, istorijskih zezancija, vunenih čarapa, baba i švaba. Zezam se, nego hajmo lagano prema ljepšim stvarima jer nama ovdje u Sarajevu, Otavi, Parizu, Londonu i Montrealu je tako kao nam je, pa nemojmo još ulje na vatru dosipati jer nam zasigurno nikada neće ljepše biti nego u Tilavi ili staroj Istri prije rata. Pozdrav Miliju od srca iako nikako ne mogu da se sjetim čovjeka. Čuj Treća gimnazija?
A KOMENTARAAA….JA SAMO NAPISAH MALKICE O SVOM VLASTITOM OSJECANJU DIVLJEG ZAPADA(TEK MI OVDJE POSTADE JASNO ZASTO SE ZVAO DIVLJI ZAPAD)…KAD KOMENTARI….AKO SAM NEKOGA UVRIJEDIO IZVINJAVAM SE.
A TACNO JE DA JE JEDNOM ODREDJENOM PROCENTU LJUDI OVDJE PUNO BOLJE NEGO KUCI. NEKI SU STEKLI STO KUCI NIKADA NE BI. NAROCITO ONI KOJI SE BAVE RAZNIM ZANATIMA…NJIMA JE ZAPAD SUPERISKA…IMAJU KUCE, AUTA.BAZENE (JOJ…VAU BAZEN)…I SVAKA CAST…ZELIM SVIMA SVAKO DOBRO I PUNO USPJEHA…NARAVNO IMA I NASIH DOKTORA STO SU MORALI JOS JEDAN MEDICINSKI FAKULTET PONOVO ZAVRSITI. TI NASI SU “BEZZZZE”…OVDJE NA ZAPADU SE ,ALI OVOM SJEVERNO AMERICKOM, SVE PRETVORILO U JEDNU JEDINU RIJEC KOJA FUNKCIONISE…DOLAR…
TI KAD ODES DOKTORU NISI PACIJENT, NEGO SI STOTINJAK DOLARA U DJEPU ZA DVA MINUTA NJEMU, MISLIM DOKTORU…A I U HITNOJ JE DOBRO…
MENI SE POMJERIO KAMEN U BUBREGU , ZA KOJI NISAM NI ZNAO DA IMAMA JER ME JE ONAJ PREDHODNI DOKTOR “DETALJNO” PREGLEDAO ,U DVA MINUTA, ALI MU JE PROMAKAO KAMENCIC…VALJDA ZIVAHAN KAMENCIC, K’O PILJAK…I NISAM DUGO CEKAO …NI DEVET PUNIH SATI…BOL PREST’O SAM OD SEBE…TAKO DA KAD JE DOKTOR I DOSAO KOD MENE, MENI BILO NEPRIJATNO STO SAM SE DERAO PO BOLNICI GORE OD NEKE TRUDNICE ZA ZAVALJENOM MATERICOM(CUO SAM DA ZENE KOJE IMAJU ZAVALJENE MATERICE IMAJU I NAJTEZE PORODE-UZ DUZNO POSTOVANJE SVIM ZENAMA SA ZAVALJENIM MATERICAMA. OVAJ TERMIN SAMO KORISTIM DA OPISEM KOLICINU BOLA KOJI SAM IMAO)…I BOGA MI ISPITA ME DOKTOR DOSTA STVARI U 3 1/2 MINUTA…PIPNUO ME “JADNIK” NIJE..
BAS “HUMANO” DA ME NE POVRIJEDI. I DADE MI NESTO MALO JACE OD KAFETINA…
DRUGI PUT KAD SAM IMAO NAPAD NISAM NI ISAO U HITNU. E , BIO SAM PAMETAN PA SAM ODMAH POSLIJE PRVOG NAPADA KUPIO KOMAD STOVLJENE KOZE , I STAVIO SEBI U USTA…GRIZ’O DOK JE NISAM PODERAO SVE DOK MI BOL NIJE PRESTALA…I FINO…NIKOG NISAM MALTRETIRAO…
BAS JE “LIJEPO” NA ZAPADU…”PUNO STARINA I ISTORIJSKIH ZNAMENITOSTI…IMA TRZNIH MOLOVA STARIH I PO 50 GODINA…WOOOW
TOLIKO
I SVIMA ZELIM SVE NAJBOLJE A NAJVISE LJUBAVI AL’ BESPLATNE…PRAVE , NASE PA BOGA MI I KOKUZNE.
A JA ODOH POLAKO NA SPAVANJE …SAMO DA MI SE KAMENCIC PONOVO NE POMJERI. ZENA MI BACILA NEGDJE KOZU. A DIGLI JOJ CIJENU…
ETO.
Ćao Vesna, otkad se nismo vidjeli, čuli i čitali. Nadam se da ste svi dobro. Javite se preko - znas vec koga
Pozdrav!
Slobodane, moj email je milipavlovic@rogers.com, pošalji svoj, pa da ti privatno i malo detaljnije objasnim svoju i tvoju Treću, “Ružu”, nezaobilazno Vilsonovo…
Vidim Narcisa u namirisanoj maskirnoj uniformi sa prstima na gotovs iznad tastature ,škrguće zubima i čita prilog gospođe Vedrane Rudan! Joooj ne bih joj bio u koži.Prisjest će joj željina petica u kajmaku. Nek se spašava ko stigne!
Neće puno bolje proći ni Geljo na -17 na suncu. A ko mu je kriv kad ne čita komentare. Fino mu gospodin sa “umivenim” imenom poručuje da neće više tolerisati teške teme jer ga to jako nervira. Ima da se od sad piše samo o finim stvarima, kojima obiluju “naši prelijepi” gradovi u domovini i van NJE. Oba velika slova,za svaki slučaj! Narca me samo čeka na krivini ali đaba,grške nema!)
Vala i Vladinog je dosta! Pušta svakakve teme a one najbolje cenzuriše. Onomad sam ponudio da otkupim sve cenzurisane tekstove, nisam pitao za cijenu. Nažalost,bio sam drsko odbijen. Već je krajnje vrijeme da ustupi mjesto gl. i odgovornog urednika nekom ko već ima ideje kako blog treba da izgleda u budućnosti. Očekujem podršku od cijenjenog blogoljudstva.
P.S. Veliko hvala gospđi Vedrani i gospodinu Gelji na krasnim prilozima, koji me nisu nasmijali iz razumljivih razloga ali su me duhovno osvježili.
Bona Vesna, ko si to ti da saljes raju u rikverc i to pod hitno? Da nisi kakva struktura? A Rajvosa je bas izgubilo 92 od kada nisi emotivno vezana za isto…
G-dja Vesna je samo predlozila da sva navedena gospoda koja se zale na zivot van granica put pod noge i u rikverc.Super od g-dje Vesne a kome ni to ne odgovara onda moraju rascistiti sami sa sobom.Davno sam ovo cuo i zapamtio:,,AKO SE VRATIS KAJACES SE,AKO SE NE VRATIS ZALICES”
S postovanjem
Javljanje sa 35*C
Poštovani DRUŽE Jasmine,
Moram priznati da Vaše razmišljanje i osjećanje stavljeno na ovaj “papir” je dodirnulo osjetljivu i ranjivu tačku bića mog.
Vaše javljanje je u potpunosti ocrtalo psihičko stanje jednog nostalgičara, na čijoj listi se i sama nalazim. Mnogi se zavaravaju “sa srećom ponudjenom od strane stranaca”. Nažalost, danas smo mi stranci svugdje. Petnaest godina smo dijaspora, i otprilike nešto manje odlazaka u Sarajevo, jer svi putevi su nas samo tamo vodili.
Pitaju nas ovdje da li smo sretni??, kako smo se snašli?
Sretni smo što smo živi, relativno zdravi, radimo, djeca velika, unuci rastu i stvaraju svoja prijateljstva iz školske klupe.
A mi, nemamo ovdje nijednog druga iz obdaništa, druga iz škole, fakulteta, kolegu s posla. Sve neki ljudi od muke bačeni, pa se i ovdje zadesili u ovom malom gradiću na moru zvanom Natanya - sa sjeverne strane Tel Aviva. Djeca se uklapaju u način života sa govornim jezikom pola-pola, a unuci prihvataju strani jezik kao svoj maternji. A mene duša boli što sve odlazi i nestaje u zaborav, i od svega toga samo će se nekada možda spomenuti “…a moji korijeni vuku negdje iz neke zemlje koje više nema…ma ni imena se ne mogu sjetiti. Znam samo da je stvorena neka mala državica zvana BOSNA. A gdje je ona sada - bog zna”.
Možda se pitate što se ne vraćamo. Digli se neki krediti, valja ih otplatiti, i steći neki uslov za penziju. Djeca stala na svoje noge, e tada i tek tada, imamo pravo za neku odluku.
Valjda treba Bosnu voljeti prostorno, voljeti njenu prirodu, voljeti sve njene ljude i imati poštovanja prema njenom bitisanju. Sjećanjem na godine mladosti i druženja provedene u miru i rahatluku, održavaju lični opstanak u želji da se ponovo i iznova dodje i prodje stazama sreće i ljubavi, pa da se i u Parkušu svrati i mnoga mjesta slična njoj posjete. Uzbudjenje pred svaki odlazak ponovno raste, u nadi da se opet vide draga lica, na svakom koraku da se čuje svoj jezik (ma kakav bio).
Osjećanja su jedno, a realnost je sasvim nešto drugo, i ona je ta koja nas još uvijek drži tu gdje jesmo.
Ljudima kojima je teško mislim da treba pružiti ruku i prijateljski pokušati pomoći, a ne komentarisati kako se to dešava.
Jasmine, držite se još malo, možda se desi neko čudo pa sve krene na bolje i za Bosnu i za nas, a onda možda se negdje u prolazu na Titinoj i srdačno pozdravimo.
Iskreno i toplo, Lajla K.
Malo, pa malo, pa nas uhvati nostalgija. O njoj smo na blogu više puta disputirali, postavljali dijagnozu i utvrđivali terapiju. Ne vrijedi. To je neizlječiva bolest. Pokušava se i sa udarnim dozama – “vodi je kući” itd.
E, kad god pomislite na to kako vam je nekada lijepo bilo, uzmite u obzir slijedeće:
1. Bili ste mladi pa ste sve nedaće i nepogodnosti lako savlađivali. A ne da ih nije bilo.
2. Psihi je imanentno da ružno zaboravlja, a sjeća se lijepog.
3. Sada, kada ste ostarili, za sve ono što je tada bilo lijepo mislite da je lijepo i danas, a što bješe ružno kao da nije postojalo.
4. Sada, kad ste pred, ili već u penziji, imate osiguran život (od minimalnih do visokih standarda), u komparaciji šta naši vršnjaci imaju u Bosni (ili Bivšoj), pa ćete, možda, revidirati mišljenje.
5. Ima neko pravilo da oni koji su unutra želili bi van, a oni izvana bi unutra.
Ipak, od NOSTALGIJE ne odustajte. Ona ne mora da se pretvori u jâl.
Zeko
GOSPODJO LAJLA SVAKAKO DA CEMO SE SRESTI.
I MNOGO HVALA NA ISKRENOSTI…
A GOSPODINE ZEKO PA NISAM BAS TOLIKO STAR…KAZU U NAJBOLJIM GODINAMA…KONJU REP DA IZCUPAM. A PLUS I NE PUSIM. (PREST’O PRIJE PET MJESECI, PA JOS KILA NABACIO I SNAGE.)
A STA NASI VRSNJACI IMAJU U BOSNI???
VI MISLITE NISTA??? A JA MISLIM DA SU PUNO DUHOVNO ISPUNJENIJI OD NAS SVIH U DIJASPORI.
NEKOME JE SRECA IMATI KUCE, AUTA, VIKENDICE…JA IMAO PRILIKU DA SE DRUZIM SA VODECIM SVJETSKIM IMENIMA SVIJETA FILMA , DA NE NABRAJAM IMENA DA NE ISPADNE DA SE HVALIM…PA NISTA.
NORMALNI LJUDI…RADE SVOJ POSAO I NE CUJU SE ZIVI. I JA POKUSAVAM DA RADIM SVOJ POSAO I NE CUJEM SE. A MOGAO BIH DA SE HVALIM WOOOW…
AKO ME NEKO OD NOVINARA PRIUPITA JA I KAZEM SVE KAKO JE BILO…
NEGO OVO HTJEDOH NAPISATI…SVOJA DVA ISKUSTVA…
MOZDA SU DOBRA A MOZDA I NISU…MENI SU SUPER…I JA CU IH NAPISATI PA KUD PUKLO DA PUKLO…
EVO OVAKO…
PRVO ISKUSTVO
KAD SAM SE OZENIO DRUGI PUT U CANADI, OZENIH SE ZA FILIPINKU…USVOJIH NJENO DIJETE KOJE JE IMALA SA BIVSIM MUZEM, COVJEKOM KOJI JE UMRO U 39-OJ GODINI OD INFARKTA, I OSTAVIO JE IZA SEBE PREKRASNU DJEVOJCICU KOJA JE TADA IMALA GODINU IPO DANA.
OTAC TE DJEVOJCICE BIO JE CRNAC IZ GANE…SAD TA DJEVOJCICA IMA 16 GODINA I MENE VEC 14 GODINA ZOVE TATA…MALO ME LJUDI U CUDU POGLEDAJU KAD BI ME ONA ZOVNULA ONAKO NA ULICI, TATA. JA PLAV DA PLAVLJI NE MOGU BITI A ONA CRKINJA PRLIJEPA…
2001 GODINE KAZE ONA MENI, TATI SVOME;…A ZASTO
JA NEMAM BAREM JOS NEKOGA KO SVI MOJI DRUGARI I DRUGARICE…
2002 RODI SE MOJ SIN FILIP (IME DOBIO IZKLJUCIVO IZ “VJERSKIH” RAZLOGA)…E PA NIJE…JESTE LI POMISLILI… NEGO MAJKA FILIPINKA. HTIO JA DATI , AL’ STVARNO NE ZEZAM SE ,
DJETETU IME TITO, NEGO MI ONA RECE DA U NJENOJ PORODICI NA FILIPINIMA VEC DVOJICA TITA…DA NE BUDE MALO PREVISE…(MA NIKAD TITA NIJE PREVISE…
DA SE BOGDO KLONIR’O ,OVI RAZNI MISEVI BI JOS UVIJEK U SVOJIM RUPAMA BILI…)
I STO JE NAJGORE U SVEMU OVOM SVE FUNKCIONISE…
PA SE PITAM CESTO…KAKO OCA MU STARA (NE MORA UVIJEK DA SE KAZE MAJKA MU STARA…JA SAM UVIJEK VISE VOLIO ZENE, TAKO DA SAM UVIJEKA NA NJIHOVOJ STRANI)..ZAMISLITE F U N K C I O N I S E…A CETRI RASE PUDLICA I MACA…NE CETIRI NACIJE ILI VJERE
NEGO CETIRI RASE…I DA ME NEKO SEPARISE…MA NEKA PROBA.
DRUGO ISKUSTVO.
MOJ KANADSKI PRIJATELJ ILI BOLJE RECENO …MA ZNAMO SE, BIJELAC, BRITANSKOG PORIJEKLA…RASISTA…A JA NE ZNADOH… OVO SE DOGODI.
SJEDECI TAKO NA SNIMANJU NEKOGA FILMA, U STUDIJU
I CEKAJUCI NA NASU SCENU, UDJE U STUDIO JEDAN MOJ ZAISTA DRAG COVJEK, QUAMI…AFRIKANAC KOJI VEC DUZE GODINA RADI NA FILMU.
JA TI TU USTAH, IZGRLI SE SA QUVAMIJEM, ISPRICASMO SE DESETAK MINUTA…ON ODE , JA SE VRATIH ZA STO SA OVIM,IZVAINJAVAM SE ALI MORAM DA SE RUZNO IZRAZIM…SHUP..M BRITANSKIM RASISTICKIM…
IZRECE MAJMUN SLIJEDECE;
KAKO MAJKE TI MOZES DA PRICAS A KAMOLI SE JOS DODIRUJES SA CRNCHUGOM (IZVINJAVAM SE NA UPOTREBI OVAKVE RIJECI)
A JA U SHOKU AL’ SE NEDADOH ZBUNITI REKOH MU;
SAD KAD SE BUDES VRACAO KUCI NAKON SNIMANJA,
NAJISKRENIJE TI ZELIM DA DOZIVIS TESKU SAOBRACAJNU NESRECU I DA SE SAV IZLOMIS, ALI DA NE POGINES .
I DA ISKRVARIS JAKO PUNO, AL’ DA NE UMRES…
I DA TI TREBA JAKO PUNO KRVI…I DA JE PRIMIS… A DA ONA BUDE OD CRNCA…MAJMUNE JEDAN GLUPI I PRIMITIVNI…
ON OSTA U SOKU, MISLIM SHUP…
UMALO NE POSTAH RASISTA…A MALO JE FALILO…
NARAVNO PROTIV BIJELACA…NE SAMO ZBOG POMENUTOG MAJMUNA, NEGO I ZBOG DRUGIH STVARI KOJE SAM DOZIVIO…
OD PRIPADNIKA NASE BOJE KOZE…
ETO
NAPISAH
Svima onim koji se nadaju da će vaskrsnuti a i onim koji čisto sumnjaju,želim Sretan Uskrs!
Dragi Jasmine,
Moja intervencija nije usmjerena PROTIV nostalgije, nego kao APAURIN kad se o njoj razmišlja.
Sada shvaćam zašto vas je Lajla prozvala sa “druže”. Taj naziv pripada ljudima oboljelim od bolesti poznatoj kao “humanizam”.
Sreća je da se prognoza o “crnačkoj” infuziji nije ostvarila, jer bi se moglo dogoditi kao iz one anegdote kada je jedan naš kardinal, na putu za Vatkan na Councile, doživio saobraćajnu nesreću pa su mu dali komunističku transfuziju. Svoj govor je poceo: “Druže Papa i drugovi kardinali.”
Uz opasnost da budem optužen za rasizam, smatram da bi nam svijet bio nekako ljepši bez komaraca, političara i (mnogih) Engleza.
Zeko
Poštovani Ljubiša,
pročitah Vaših 5 praktičnih savjeta. Zadivljena sam kako to kod Vas jednostavno funkcioniše. Čak ni ona karta za jedan pravac, što nam savjetuje gospođa Alkalaj, nije mi od velikog značaja. Znate, ja volim život i nastojim da ga ispunim što ljepšim sadržajima. Dan, kada ne dišem punim plućima i kada u meni nema smijeha, smatram izgubljenim.Ponosna sam, kako na moju sadašnjost, tako i na prošlost i ne vidim razlog zašto da je se odričem, uostalom mi postojimo u kontinuitetu, i ovo što jesmo sada, je posljedica onoga što smo bili. Ja sam jedno “haustorče”, koje je imalo čast da raste u najljepšem dijelu grada i s najboljom rajom ide u zabavište, pozorište lutaka, muzičku školu, besplatno se bavi sportom itd. uglavnom svim onim što nam je bilo dostupno, a što na zapadima pripada samo “eliti”, od koje smo svi mi daleko, prećutno ili glasno odstranjeni.
Pošto, pogotovo ne pripadamo ni nekim drugim krugovima, mada u njima savršeno funkcionišemo, normalno je da imamo nostalgiju. Nenormalno je ako je čovjek nema.
Pa sjetite se onih naših pečalbara, koji su nosili, preko mora, mali komadić „rodne grude“ i vraćali se u stare dane, da u nju polože svoje umorne kosti, kao jedini znak promašenog života.
Biću sretna da pijem kafu s Jasminom i Lajlom, oni su svjesni šta su oni i šta su im djeca izgubila, i mislim da naša nostalgija nije žal, ona je pokretač, ona je kreator naših ideja, kako da što temeljnije obezbijedimo život nama i našoj djeci i sa našim ljudima, u Bosni, koja je meni još ljepša od bajke (Što se tiče gospođe Vesne, imam osjećaj da mnogo radi, tu smo slične, meni i ovdje, kao i ondje „ista zvijezda“, mislim da je prije zato što uživam u mom poslu.
Da bismo vidjeli razliku „nostalgičara“ i „na situaciju adaptiranog“, najbolje je komparirati Jasminova i Ahmetova pisma od 14. marta.
P.S.
Prvo sam pročitala Lajlino pismo, i čudila se, ko je ovo sa mojim “psihičkim tonalitetom”.
Nas dvije se ne poznajemo, a ubijeđena sam da imamo neke iste krugove, koji daju iste „svjetonazore“.
Pozdrav svima! Čitajući ove komentare kažem sebi “Ja, jesi Geljo raju zapalio” i to onako koliko sam skonto iz “nehata”. Ma te teme: nostalgija, Bosna, zapad je toliko danas bespotrebno raspravljati, hiljadu duša, hiljadu razmišljanja, bez veze, samo znam jedno, a to je: “sve nam je to naša borba dala……”"nego kako će nam budućnost biti, zna li neko odgovor????
Pozdrav za sve Sarajlije, a gosp.Gelji sretan povratak!
JA BI PRVO DA OBAVJESTIM DA NISAM GOSPODIN…NITI SAM IKADA BIO A NITI TEZIO ZA NECIM TAKVIM…
DRUG BIO I OSTAO…DAKLE STAO U RAZVOJU. NISAM SE PROMJENIO K’O MNOGI STO DANAS SEBE NAZIVAJU GOSPODOM…MA RAZUMIJEM JA TO…DIO TRENDA.
PROCICE I TO,I VALJDA CE JEDNOGA DANA DOCI STANJE NORMALNO. JAKO JEDNOSTAVNA RIJEC NORMALNO, A UZASNO JE TESKO SPOZNATI JE.
SJECAM SE JEDNOM DAVNO(IMAO SAM TRINAEST GODINA) KADA SAM PRICAO SA SVOJOM NAJOMILJENIJOM RODICOM JACOM, KOJA ME UCILA MNOGE
STVARI U ZIVOTU, I MNOGE NAUCILA…UPITAH JE JEDNE PRILIKE DA MI OPISE MOMKA NJENOG ZIVOTA
KRENU ONA;
PA ETO DA JE VISOK, AL’ NE BAS PREVISOK NITI PRENIZAK NEGO ONAKO NEKAKO NORMALNE VISINE.
A KOLIKO DA JE TEZAK , UPITAH ?!
PA ONAKO NI PRETEZEK TJ DEBEO, A BOGAMI NI PREMRSAV, NEGO ONAKO NEKAKO NORMALAN…NISTA POSEBNO
AHA??? A PAMET?!?
PA BOGA MI NI PREPAMETAN A NI GLUP…NEGO ONAKO DA ZNA SVASTA I DA SE O SVACEMU MOZE SA NJIM PRICATI…KAKO DA KAZEM, NEKAKO NORMALAN, NISTA POSEBNO…
AL’ DA BUDE BOGAT… A???
NEMORA DA BUDE BOGAT, NEGO DA IMA ,ONAKO, NORMALNO ZA NORMALAN ZIVOT ….KONTAS, NORMALAN , NISTA POSEBNO…
I TU SE JA NALJUTIH …REKOH…
JACO, PA TO NEMA…USTVARI TO JE IDEALNO…
ONA SE TU NASMIJALA I OTISLA …A JA CIJELI SVOJ ZIVOT POKUSAVAM DA SPOZNAM TU JEDNU RIJEC TJ STANJE…KOJE?….NORMALNO…
ZAO MI JE STO GOSPODIN ZEKO NIJE SHVATIO STA SAM HTIO DA KAZEM MOJIM PREDPOSLJEDNJIM KOMENTAROM…
POZDRAV I SVAKO DOBRO SVIM FINIMA,
I DA IM PUNO STVARI BUDE SAMO NORMALNO U ZIVOTU…
A NOSTALGIJA ME HVATA, NE TAKO CESTO NEGO…ONAKO, PONEKAD…NEKAKO NORMALNO
Mom imenjaku Ljubiši se potkrala ogromna štamparska greška! Umjesto komunizam,stoji humanizam, aaauuu drastićna razlika!
Replika “Ostalim”:
Savjetovao bih gospodi, drugovima i drugaricama da nakon što pročitaju neki tekst,da razmisle šta je pjesnik htio da kaže! Mnogi bi odustali od svojih nepotrebno oštrih komentara. Istina,tada bismo ostali bez tekstova koji su “najslađi” za repliciranje. Ostavljam imenjaku da se meraka replicirajući gospođi Dunki, mada bih i ja to rado učinio.
Onima koji Bosnu vole više nego što je potrebno, bih postavio neočekivano pitanje: Zašto im je naprimjer Doboj draži od Ploča? Meni ni slučajno.
One koji su otišli (a nikako pobjegli) prije petnaest godina, doživljavam kao da se nikada nisu ni makli iz Sarajeva, a onim koji su izmislili riječ diaspora, želim da im ONA postane stvarnost.
U vezi uskrsnuća bih dodao da bi to trebalo biti referendumsko pitanje. Nisam siguran da bi ga svi poželili,…. s razlogom.
Nakon što pročitah ovo gore konstatovah da stvari stoje onako kako ih ja vidim,pa želim da se tako i shvati.
P.S. Završavam riječima iz jedne naše poznate, folk-komunističke pjesme: “Nedajmo da nas razdvoje ovi ljudi zli!”.
Jos jedno vidjenje tudjine i povratka:
POVRATAK IZ TUDJINE U TUDJINU - B. PEKIC
……. Govoriću o osećanju tuđinstva proisteklom iz okolnosti da, ma kakvi bili razlozi, ne živite u svojoj zemlji, sa svojim narodom, u prostorima njegovog duha, mentaliteta, običaja i jezika. U prostorima što ih je krvlju, gresima i zabludama, ali i ponekim trijumfom, obeležila njegova istorija.
Svako ko je duže vremena živeo u geografskoj tuđini zna šta to znači. I koliko, čak i ako je dobar, život gubi kada se ne živi na pravom mestu, kada se živi izvan njega, kao što Englezi vele – out of place.
A pravo je mesto uvek ono na kome smo porasli. Jer, od sviju tuđina na koje je čovek osuđen, najsnošljivija je ipak sopstvena. (Ali u smislu u kome je od svih krivica najlakša – svoja.)
I baš tu za povratnike iz ove druge tuđine u svoju zemlju, ako se ne vraćaju u mrtvačkom sanduku, nastaju neočekivane i bolne, ali, sve u svemu, prirodne teškoće.
U britanskom društvenom životu nema ništa tužnije od kolonijalnih činovnika koji su u Indiji proveli život – sasvim dobar, uostalom, u poređenju s domorodačkim - sanjajući trenutak u kome će se u domovinu vratiti i ostatak zemnih dana provesti sa svojima. A kad taj trenutak dođe i oni se sa svojima nađu, sve najednom postaje drukčije. Sanjana idila se ne ostvaruje. Svoji više ne izgledaju kao svoji. Sad su tuđi. Ni zemlja više nije što je bila, ili što su oni mislili da jeste kad su je napuštali. Sve izgleda drukčije, nepoznato, strano. Tuđina iz koje se dolazi postaje bliža od te nove tuđine u koju se ulazi. Prava tuđina, bar u uspomeni, u iluziji, postaje domovina; prava domovina u surovoj realnosti osećanja - tuđina.
Pisalo se i raspravljalo o ovom fenomenu. Govorilo se o procesu adaptacije kod povratnika, pa i o rehabilitaciji, kao da su se repatrirci iz sveta vraćali kao bogalji koje valja lečiti, kao da ih je taj svet, ta tuđina obogaljila. U tome, razume se, ima onoliko istine koliko je ima u opasnosti da, kad joj se vrati, to obogaljenje dovrši domovina.
Kod Engleza je značajan udeo u neadaptabilnosti povratnika imalo srozavanje na društvenoj lestvici, spuštanje na osetljivoj skali materijalnog blagostanja, ukratko – pad s indijskog slona na engleskog magarca. Plaćao se danak gubitku uticaja, ugleda, moći, perspektive. Ali, ja mislim da su dublji razlozi negde drugde: životi se nisu živeli zajedno, iskustva su međusobno postala tuđa, mišljenja i osećanja prestala su da budu zajednička.
Odlaskom iz zemlje, iz nje se čupaju koreni koji nas spajaju s poreklom, rodnim tlom, njegovom istorijom i sudbinom. U tuđem svetu ne nalaze odgovarajuću hranu pa venu. Puštaju se drugi koreni. Ali oni su lažni, veštački. To su pseudokoreni alibija. Korenje za priliku. Ono nas siti ali ne hrani. U međuvremenu, staro korenje truli. Ako niste građanin sveta, a malo je ko od nas rođeni apatrid, gubitkom tog prvobitnog korenja gubite i svaku realnu šansu za povratak. O, možemo se mi fizički vratiti, u svojoj zemlji još dugo živeti, pa i umreti, ali ništa više neće biti kao pre. Staro se korenje ne može obnoviti, novo se ne može pustiti. U gustoj, živoj šumi svojih sunarodnika, duboko u zemlji uraslih, mi ćemo zauvek biti tek suvo, beživotno drveće.
Nesporazum nije u tome što zemlja nije spremna da nas prihvati, nego što mi više nismo spremni nju da prihvatimo. Odbaciti nešto za šta znate da mu pripadate, teže je nego biti odbačen od nečega čemu se ne pripada i nikad nije pripadalo. Nije najteža tuđina što su nam je svojim nerazumevanjem nametnuli drugi. Najteža je ona koju ste svojim nerazumevanjem drugih sami stvorili.
Zato se od onih do čijeg vam je razumevanja stalo, od onih za koje vam je presudno da ih razumete, nikada na dugo nemojte razdvajati. Zateći ćete druge ljude. Ako ste do sada igru morali igrati samo pred svojim neprijateljima, od sada ćete je morati igrati i pred svojim prijateljima.
A to će biti ona najveća tuđina koja će vas po povratku iz tuđine čekati.
I tome pomoći nema.
Sa Crnog mora, gde ga je Avgust prognao, pesnik Ovidije je pevao: „Učinite da se moje kosti vrate u maloj urni da, iako mrtav, ne ostanem u izgnanstvu.” Ovidije, naravno, nije mislio na svoje kosti. Na sebe je mislio.
Ali, možda je bolje što se vratio samo u rimsku istoriju.
Postovani gospodine Ahmete!
Raduje me da smo se nasli na identicnoj relaciji nasih razmisljanja.Odlicno ste shvatili poentu moje poruke kojom zaista nisam zeljela nikoga povrijediti.Ali eto nazalost ljudi ponekad ne vole istinu,za neke bolna je.Uostalom svaki covjek u zivotu ima svoje razmisljanje i na srecu pravo da se demokratski oglasi.
Od srca zelim da svi nostalgicari pokusaju naci za sebe najbolje moguce rijesenje.
Vama iskreno saljem najljepse pozdrave iz moje nove domovine kojoj sam veoma zahvalna sto mi je pruzila mogucnost da zivim sa svojom divnom porodicom.Pruzila mi je ruku prijateljstva
kada mi je bilo najteze i najbolnije sto sam dozivjela u rodnoj grudi.
Poštovana Dunka,
Sa velikom pažnjom, već više puta, čitam vaš tekst. Niti šta odbiti niti dodati. No, natjera me da se dobro zamislim do koje mjere su naše nostalgije djelotovorne. Posebno je zanimljiva konstatacija: “Ponosna sam, kako na moju sadašnjost, tako i na prošlost i ne vidim razlog zašto da je se odričem, uostalom mi postojimo u kontinuitetu, i ovo što jesmo sada, je posljedica onoga što smo bili.”
Jasno je da svako od nas mora (ne kažem – treba) biti ponosan na svoju prošlost, iako se nekome ne čini da je bila previše svijetla – takva je kakva je. U nastojanjima da se nostalgija učini djelotvornijom, posežete(mo) za kontinuitetom, argumentujući to da smo posljedica onoga što smo bili. Ni to nije sporno, ali samo ako se odnosi na nas ovakve kakvi smo sada i kada živimo u novim uslovima i okolnostima. A, ima li kontinuiteta, ovakvog kako ga shvaćate(mo), u našoj nekadašnjoj zemlji (zemljama)? Tu smo u koliziji između naših misli, uspomena, nekadašnjih iskustava i realnog stanja u Zemlji Nostalgiji.
Krasna vam je misao ”mislim da naša nostalgija nije žal, ona je pokretač, ona je kreator naših ideja, kako da što temeljnije obezbijedimo život nama i našoj djeci i sa našim ljudima, u Bosni, koja je meni još ljepša od bajke” .
Premda je ta misao bila osnovni motiv moga ličnog angažiranja na nekim akcijama u Bosni, iskustva su mi, na žalost, negativna. Molim da mi vjerujete na riječ, da ne opterećujemo blog. Te aktivnosti su bile moja obaveza, jer sam u “doba mraka” bio javna ličnost koja je (pokušavala) da doprinese upravo onome o čemu vi govorite –“temeljnije obezbjedimo život nama….”. U nekoliko navrata sam to pokušao u okolnostima “nove demokratije”, kako se to pretenciozno naziva, a radi se o naciokratiji, na žalost, u spletu sa teizmom, i nije išlo.
Teško je za očekivati da se naš “kontinuitet” retrogradno primijeni u okolnostima koje su danas u BiH sasvim drugčije od onih na kojem bi taj kontinuitet treba biti zasnovan.
Ne smijem da navedem niz primjera, jer zadiru u političke vode, što se na Dovla blogu pokušava izbjeći. No, to nije lako, jer je svaka aktivnost obojena manjim ili večim kvantumom politike. Uostalom politika je, generalno, umijeće upravljanja ljudima, a u nasoj Zemlji Nostalgiji to se veoma uspješno provodi u formi obezljuđivanja. Neka mi Bato Jeftić ne zamjeri na ovoj sintagmi, ali su bosanski ljudi zatrovani otrovom za koji protuotrov još nije nađen. A ako mislite (ne samo Vi) da akcije nostalgičara mogu pomoći da se on pronađe, u meni imate aktivnog učesnika.
Želim vam sve najbolje, a ako ugovorite kafu sa Lajlom i Jasminom, javite datum. Ako ne mogu da dođem poslaću rahatlokume.
Lj. Zečević
FIJUUUUUUUUUUUUUUUU…
KOJE DOBRE ENERGIJE U OVIH PAR KOMENTARA…
A NAS, KAKO SE PROZVASMO SVI MI RAZBACANI, NOSTALGIČARI ŠIROM PLANETE, PAR MILIONA…
A POVEZANI OVIM SPRAVAMA TIPKALICAMA …UČINIMO NESTO…
NOSTALGIČARI SVIH ZEMALJA UJEDINITE SE…
AKO NI ZBOG ČEGA ONDA BAREM ZBOG OVE JADNE PLANETE
KOJA ĆE SAMO JEDNOGA DANA EKSPLODIRATI OD TUGE ŠTO JOJ TAKVE RUŽNE STVARI ČINIMO…
JA PLAĆAM KAFU, KAVU I KAHVU KAD SE SRETNEMO
ILI ŠTO JA PIJEM , ESPRESSO…
I NORMALNO VAS LJUBIM SVE ZAJEDNO…DVA , TRI, ČETIRI I VIŠE PUTA, ŠTO JE DANAS “JAKO VAŽNO
DA SE ZNA TAČAN BROJ POLJUBACA”…A SAMIM TIM I VAŠA PRIPADNOST…EVO, RECIMO JA KAD SE LJUBIM SA NEKIM ČIJU PRIPADNOST NE ZNAM…POLJUBIM SE I PO 11-12 PUTA, DOK SVE TO SABEREM…
ZNALO MI SE DOGODITI , NAROČITO AKO JE SUPROTNI POL U PITANJU,
DA SU ME JEDVA RASTAVLJALI OD TOG SUPROTNOG POLA…JER JA POVEZAO SVE MJEŠUNGE U PORODICI POMENUTOG POLA…22…I DOK SAM PROUČIO KAKO I KOLIKO SE PUTA KO SA KIM LJUBI…SVAŠTA JE MOGLO DA BUDE…I TO NA ULICI, USRED BIJELA DANA…
UPAMTITE I PAZITE KAKO SE LJUBITE…NEKO VAS MOŽE KRIVIČNO OPTUŽITI AKO STE POGRIJEŠILI BROJ POLJUBACA…ŠPIJUNA NA SVAKOM KORAKU…
Poštovana gospodjo Alkalaj!
Takodje Vam želim sve najbolje u budućnosti kao i Vašoj porodici. Mirno spavajte gospodjo kad Vas neko pogrešno razumije.,,Sto ljudi,sto ćudi”. Nažalost, mnogi ljudi mješaju ,,jabuke i kruške” jer svi draga srca spominju srećno djetinjstvo, obdaništa, školsku raju, igranke, ekskurzije, svaka čast, to poštujem, ali nikako da shvate da toga više nema, da nema više TITINE države i onog života, nažalost. Ne bih ja nikome drzao predavanje al želim samo da napomenem jednu notornu činjenicu. Sa crvenim SFRJ pasošem moglo se putovati gdje poželiš, a sa ovim plavim BiH, ni do Pazarića. Nažalost.
Još jednom Vam g.Alkalaj želim svako dobro.
Pekićevo iskustvo je bolno. I poučno za sve one koji misle da bi se trebalo (moglo) vratiti. Kao pristalica liberalnijeg života - bez uplitanja politike u sve pore života, odležao je na robiji. Iz Londona je pisao najbolje pričice o tome kako se osjeća izgnanik (ne koristim - emigrant). U jednoj je opisao kako je jedan izgnanik ugovorio sastanak sa čovjekom koji bi mu mogao pomoći. Sretoše se u Hide Parc-u, sjedoše na klupu i čovjek ga upita: “U čemu je vaš problem?” “U tome”, reče prognanik, diže se i ode.
Pekić se vraća u Beograd početkom uvođenja Miloševićevog režima. Ovjenćan oreolom progonjenog, uz to i slavom izuzetnog književnika, kandidira se na izborima i - KATASTROFALNO GUBI. Niti su ga prepoznali i priznali, niti je on shvatio i prepoznao stvarnost.
Tekst “Povratak iz tuđine” je paradigma za sve one koji imaju namjeru da se vrate. Pekić je, tako mi rekoše njegovi znanci, presvisnuo upravo zbog doživljenog razočarenja. Slično je bilo i sa Borisavom Mihajlovićem Mihizom.
Bilo bi od koristi da čujemo iskustva onih koji su se zauvijek(?) vratili. Oni koji povremeno odu, tamo bivaju “bogati ujko iz Amerike” (Kanade, Australije itd.), bez obzira da li raznose pice, taxiraju, ponajcešće na kraju boravka kažu: “odoh kući”.
Pozdrav
Zeko
Postovana gospodjo Alkalaj,
moram priznati da je i na mene negativno djelovao Vas komentar o “bosni” sa malim b i vasim odnosom prema rodnom gradu od 1992.
Obzirom na prezime koje nosite, ne znam da li Vam je rodjeno ili udato, predlazem da (ponovo) pogledate film
Mirze Idrizovica “Miris dunja” i malo se podsjetite na, ne tako davnu historiju, i tuznu sudbinu i ogromnu hrabrost likova iz filma.
Istovremeno, vratite se u 1992 i stavite u perspektivu odnos Vasih sunarodnika prema Gradu i usudio bih se reci izdaji i kukavicluku.
Toliko
Pozdrav sa Bjelava
Poštovani gosp.sa Bjelava!
Prije svega zašto se bojite predstaviti ko ste vi, imenom i prezimenom. Plašite se svoga identiteta, ali imate hrabrosti da dajete vrlo neumjesne komentare. Vjerujte mi da vaše mišljenje u meni uopće nije proizvelo revolt, jer ja sam veoma čista i iza svega što kažem stojim otvoreno pod punim imenom i prezimenom. Ali mogu predpostaviti o kome se radi.
Dio rata sam provela sa svojim zemljacima. Ali o tome ne želim govoriti. Prošlost ostavljam prošlosti, a moj život je podredjen budućnosti
i mojoj divnoj porodici.
U svakom slučaju želim vam dobro zdravlje, a što se tiče Bosne bivše mi domovine i moga odnosa prema nekad voljenom gradu, to je moje pravo na ličnu privatnost.
Prvo pravilo bloga je postujmo misljenje drugog i bez vrijedjanja,argumentovano, obrazlozimo svoje misljenje.Imam neki ruzan osjecaj da Vlado “pusta” u eter sve i svasta.Nego manimo se peckanja i vrijedjanja, hajmo malo na rikverc pa na popravni.
Iako se ne slazem sa tonom kojim gospodja Vesna
Alkalaj pise o Bosni (vjerujem da ona ima licne
razloge)vjerujem da je svrstavanje ljudi u naci-
torove na osnovu imena nacizam, kao i davanje
pompeznih komentara o cijelim narodima, uostalom.
Zato me cudi da je Vlado pustio “u eter” komentar
hrabrog,anonimnog,rodoljuba sa Bjelava. Vrlo
su mi bliska razmisljanja Gospodina Ahmeta Alisaha o brkanju jabuka i krusaka te gosp. Narcisa da je prilicno individualno gdje je sreca.
(dodao bih: gdje god krenes od sebe pobjeci ne
mozes).
Molio bih eventualne replikante da me ne svrstavaju u torove na osnovu moga imena jer
nit’ vuk voli torove nit’ oni njega.
nostalgija za necim sto jos postoji OK
nostalgija za necim sto nije vise kao prije-ne kontam???nostalgija u “PRAZNO”nikad cuo,ma niko jos ne zucnu ni rijeci “Kako cemo dalje moje drage i pametne SARAJLIJE,joj da smo ovako pametni bili prije ne bismo sigurno imali ovih komentara i razglabanja sto nam je veoma vjesto “nehoticno” kako da kazem(ne smijem napisati gospodin)gl.Jasmin “potpalio”.Jedno je sigurno nek smo svi mi dobro i zdravo,nedo bog nekih bolesti i takvih teskoca a za ove teme neka ih, neka se ljudi “iskomentarisu”lijepo je vidjeti svakakva razmisljanja pa na razlicitosti smo “odrasli”i odgojeni zar ne narode.Lijep pozdrav svima i nek ste mi zivi i zdravi a za “nostalgije”cemo lako!!!
Postovani gosp.Ahmet Alisah!
Zahvaljujem na jednom lijepom ljudskom tekstu koji ste mi uputili.U cjelosti mi je blisko i na srcu sve sto ste lijepo naveli u ovom Vasem javljanju.Hvala na razumjevanju,sto drugo reci,jedna lijepa proslost naseg doba vec odavno je zavrsila.Imamo mnogo lijepih sjecanja na koja mozemo biti ponosni.
Jos jednom upucujem Vam lijepe pozdrave uz zelje za dobro zdravlje te da Vas sreca prati na novom zivotnom putu.
IMA JEDNA DIVNA PJESMA INDEXA KOJU SU MNOGI ZABORAVILI A NEKI JE NIKADA NISU NI CULI.
SAMO JE JEDNOM IZDATA NA JEDNOJ SINGL PLOCE SA JEDNE STRANE SA PJESMOM PLIMA A SA DRUGE STRANE SA PJESMOM DAL SMO LJUDI. A EVO I PJESME KOJU JE NAPISAO
POKOJNI BODO
DAL’ SMO LJUDI
NE ZNAM PO KOJI PUT SE PITAM KO SMO MI
I NE ZNAM DAL’ IMA SMISLA ZNATI TO
PO KOJU CIJENU I ZASTO SE MJENJAMO SVI
DAL’ SMO LJUDI
PRAZNE SU TVOJE RIJECI “ZDRAVO KAKO SI”
PRAZAN JE STISAK RUKE DRUGA STAROG
ZIVOT NAS BACA K’O VJETAR MRTVO LISCE
DAL’ SMO LJUDI
REF;
RADOSTI SVE DJETINJSTVA NASEG NIKO NE PAMTI
SMISAO SVOJ I RIJECI GUBE NE, NE TO NISMO HTJELI
ZATO SAD JEDNI PREMA DRUGIM BUDIMO LJUDI
DUG JE PUT DO VJECNOG MIRA AL’ ZNAJMO
SVI STIZEMO NA CILJ…..
ALI IAM NADE ZA NAS SVE A TO JE.
PA BILI MI JEDNI, DRUGI, PETI ILI DESETI,
…SVI CEMO MI U BOLJU BUDUCNOST U LEZECEM STAVU…
A JAKO BIH VOLIO DA IMAMO SVI SNAGE PA DA DIGNEMO BUNU PROTIV OVIH DAHIJA…ZBOG DJECE…NE ZBOG NAS
A GOSPODJI VESNI CESTITAM NA NOVOJ DOMOVINI…
JA POKUSAVAM DA PRIHVATIM OVU KANADU KAO DOMOVINU…AL’ NIKAKO…ZIVIM NA ONTARIJU I OSJECAM SE KO VUK (VUK SA ONTARIJA)
MANITUA MI POKUSAVAM, ALI NIKAKO…A ZASTO KAD IMAM SVASTA NESTO OD MATERIJALNIH DOBARA…A…A
ALI SAM SKONTAO NIJE UPITANJU NOSTALGIJA…VEC GENETIKA…
ZAMISLITE KADA BI NEKO HTIO DA PRESADI VAS VLASTITI NOS NA VASU VLASTITU RECIMO JETRU…
NE ZNAM BAS DA LI BI SE PRIMIO…
A ZAMISLITE TAJ ISTI NOS PREBACITI NA CELO RECIMO
KOMADANTU MARKU…E TAJ SE TEK NEBI PRIMIO…
MADA NEKI LJUDI PRISTAJU NA GENETSKI INZENJERING NA SEBI, KOJI JE U VELIKOM PROCENTU KANCEROGEN.
TOLIKO
VOLI VAS JG
SMRT FASIZMU
Vozdra Jasmine,citam ovo Tvoje divno javljanje,bas je divno….samo jednom Ti napisah “imas kamen u bubregu”jel to genetski ili se “calcijum oxalat”tek tako nagomilao?Bas je to nezgodno pogotovo kod nas “muskih”.E sad kad bi se ti ponovo presadjivao u onu “nasu bastu”da li bi se mogao primiti,jer za presadu koristi se mladica a koliko znam Ti mi nisi bas za ‘presade’, a i taj jbn.kamen.Daj ciba se da to nekako rijesis moze se iskomplikovati pa Ti ni komadant Mark nece pomoci ni njegovi vukovi.Nekako se jos sjecam one audicije kao Mima sis kad si sa suncobranom imao prestavu kao da si naslutio da ces zavrsiti u KANADI.HAAAAAAA.I ja sam tu negdje u tvom komsiluku(USA)znam dobro sta sve pises i ima toga dosta tacno ali vremena burazeru piche a mi jos stojimo tamo negdje u proslosti,budimo realni,sto prije shvatimo to lakse ce nam biti i Tebi i meni i ostalim GENETSKIM NOSTALGICARIMA!Lijep pozdrav i dobro zdravlje!Kazo
E ZOKA,
BAS TI HVALA NA SAVJETIMA ZA KAMEN…HVALA JEDNOJ GOSPODJI KOJA MI DADE NEKI CAJ I JA OSTADOH BEZ TEMELJCA, MISLIM KAMENA (HE).ZA DVA DANA.
STO SE TICE OVOG PRESADJIVANJA I PRICA O MLADICAMA
JA SE JOS UVIJEK SUPER MLADO OSJECAM . SKORO BEZ PROMJENE U ODNOSU KAD SAM IMA 30, 40 GODINA. IDUCE PUNIM PETOBANKU…NISTA STRASNO. JOS UVIJEK REDOVNO IGRAM KOSARKU, SVOJ OMILJENI SPORT, I TO SA DVADESETOGODISNJACIMA…I BRZI SAM OD NJIH…STVARNO… NE ZEZAM.
JOS SAM UVIJEK VELIKI PRISTALICA MLADIH NADARENIH DJEVOJCICA DA VIDIM, A BOGA MI NI NJIMA NIJE TESKO …I NE TREBA MI VIAGRA(PITAJ MOJU ZENU) , NEGO NESTO KONTRA…(TAKO KOD NAS FAMILIJARNO, HE)
A PROSLOST NE BI DA TAKO LAKO ZABORAVLJAM. U NJOJ SE NAJBOLJE SNALAZIM.NE ZBOG NOSTALGIJE NEGO JE BILA KVALITETNA, ZDRAVA (VJEROVATNO ZBOG RADNIH AKCIJA I NEMANJA OVE DANASNE “FANTASTICNE” TEHNOLOGIJE. TREBA DA BUDEMO SRETNI STO CE NAM DJECA OD SILNOG TIPKANJA IMATI DIVNE I OGROMNE MISICAVE PRSTE NA RUKAMA). A KVALITET KAZU OSTAJE, KO UMJETNOST, STARO VINO ETC…ILI DA ZABORAVIM NA MOCARTA, VAGNERA, BAHA…I ONI SU IZ PROSLOSTI, A BOGAMI NIKO IH JOS NE SPAKOVA U SEHARU, PA NA TAVAN…ILI SEKSPIRA, CEHOVA, DOSTOJEVSKOG,ANDRICA…DA NJIH ZABORAVIM…NJIH IZ MNOGO DAVNIJE PROSLOSTI????
NE…MISLIM DA UPRAVO TU PROSLOST TREBA GAJITI I UCITI NASE KLINCE NEKAKVIM LJUDSKIM PRAVILIMA I KVALITETIMA…ILI IH MOZDA PUSTITI DA IH OVAJ RUZNI ZAPADNJACKI SISTEM NAPRAVI TOTALNIM GLJIVAMA…CAPLINOVIM MODERNIM VREMENIMA…JA NECU DA DOZVLIM DA MOJ SIN I MOJA KCERKA BUDU U MASI…
NEKO JE NEKAD DOBRO REKAO KROZ SALU
…”NASTOJTE UVIJEK DA SE IZDVOJITE IZ MASE, OSIM NARAVNO NA STRELJNI”…
MI BI TREBALI VRATITI KVALITET ONIM TAMO PROSTORIMA, A NE DA NAM OVI DEZURNI KOLONIZATORI UVODE SVOJE NEKULTURE U SVE PORE ZIVOTA…
MC.DONALDS CIVILIZACIJA…
A STA MISLIS ZOKA…JEDAN PODATAK ZA KRAJ. U SJEVERNOJ AMERICA U OVOM TRENUTKU SVAKA TRECA ZENA I SVAKI DRUGI MUSKARAC IMA ILI CE DOBITI RAK U NAREDNIM GODINAMA…NE GOVORIM OVO ZBOG SEBE NEGO
IMAMO DJECU ZOKA…IMA GA I KOD NAS ALI U MNOGO, MNOGO MANJEM PROCENTU…POGLEDAJ ZADNJI FILM MOOROV…
TREBA MALO I O TOME MISLITI…
MISLI DA KADA BI SE SKUPILI SVI MI KOJI SMO PO RAZNIM MERIDIJANIMA OVE PLANETE, A NEKAKO SLICNO MISLIMO, MOGLI BI SMO SE SUPRODSTAVITI OVOM UZASNOM PROVINCIJALIZMU, TIHOM ALI SIGURNOM KOLONIJALIZMU…JER NECEMO JOS MALO NIGDJE STICI.
JOJ, SACE 01. AM A JA JOS TIPKAM…A NEBISMO NESTO MORALI TIPKATI DA SMO KOD SVOJIH KUCA…NEGO BI SE SRELI NEGDJE U GRADU I OTISLI NA KAFU…I PRICALI, MOZDA TRACALI ALI SE GLEDALI U OCI…A OCI SU STA
OGLEDALO DUSE…
VOZDRICA I SVIMA LIJEPE STVARI ZELIM I PUNO SNOVA O ONOJ KVALITETNOJ PROSLOSTI.
POZDRAV
DRAGI PRIJATELJI,
ZA PROMJENU VAM SALJEM PJESMU O NASEM GRADU,KOJU SAM NAPISALA 1994.U IZRANJAVANOM SARAJEVU:
NEDOPJEVANI GRAD
POZDRAVLJAM NAJLJEPSI
U KUSNJAMA NAJPONOSNIJI
U BOLU NAJNEUHVATLJIVIJI
U SRCU NAJVOLJENIJI
U PJESMI NAJNEDOPJEVANIJI GRAD.
RASANI SE
I NASMIJESI
NEDOPJEVANI GRADE MOJ
JER TO MOZES SAMOTI
NEKA DJECIJE IGRE
UPLETENE ZALEPRSAJU
OPET
DO MALE SNENE LASTAVICE
A TVOJE ZORE
ZASNIJEZE ZAVICAJEM
ZAPLAVE ZEMNOM ZEBNJOM
ZABLUDE ZALJUBLJENIM ZAVJETOM.
ZVUCIMA MIRA NEK
ZAJUTRE ZASPALE ZJENE
ZABIJELE ZAMAGLJENE ZDVOJENOSTI
ZAPUTE ZAPLASENE ZVIJEZDE
ZASJENE ZAZEBLE ZIDINE.
ZAMIRISI ZUMBULIMA
ZAPJEVAJ ZLATNIM ZEBAMA
ZJENICOM ZANESENOG ZELENILA.
ZAPLETI ZRCAVE ZOHVE
ZAMETNI ZMAJEVE ZDENCE
ZASTIDI ZLOSUTNE ZVEKIRE
ZAKRILI ZAGUBLJENE ZNANCE.
ZANJISI
ZAYALASAJ
ZATREPERI
ZALELUJAJ.
ZANOSNIM ZOVOM
ZAPJEVAJ ZVONKO
ZEMLJI ZAMRLOG ZVONA.
RASANI SE
I NASMIJESI
SARAJEVO MOJE.
OVO PISEM U PROLJECE 2008. IZ TORONTA, U KOJEM
PROTRCAVAM ZIVOT OD 1995.
POZDRAVLJAM VESNU ALKALAJ I UZ DUBOKO OSJECANJE
DA JE GRESKOM NAPISALA IME NASE DOMOVINE,DODAT CU:
ZAKORACITE U NOVI DAN
JER JUCER JE TEK SAMO SAN
SUTRA TEK SLUTNJA NEKA
A U ZIVOTU SAMO DANAS SRECA CEKA.
DANAS I OVDJE, NARAVNO POKUSAJ NAPRAVITI NAJBOLJE STO MOZES, JER MI NISMO KREATORI NASE DOMOVINE
(TO DRUGI VEC DUGO RADE ZA NAS)ALI MOZEMO BITI
KREATORI DANA.
POZDRAVLJAM SVOG PRIJATELJA JASMINA GELJU UZ
SLIJEDECU “OPASKU”:NA ZAPADU SVI NESTO IZGUBISE,
KAO NPR. KOSU, NAOCALE(RUZICASTE),PAMCENJE,
KLJUCEVE SRCA ILI SANSU DA OSJECAJU COVJEKA.
RADUJE ME DA SI TI OSTAO ISTI U VAKTU I NEVAKTU
PA NISI STIGAO IZGUBITI SARAJEVOM ZACINJEN HUMOR,
A POSEBNO STO SI ISTRAJAN DA UMRES KAO COVJEK, A NE KAO SJENA.
I NIKAD SE NISI ODMETNUO OD ZEMLJE KOJA TE IZNJEDRILA.
MA GDJE OSTAJALI ILI ODLAZILI, SACUVAJMO OVO MALO
DUSE I PODJIMO SA POZITIVNOM ENERGIJOM U SUSRET
SRECI, MOZDA JE SRETNEMO.
JA USTVARI NE ZIVIM NI U SARAJEVU, NI U TORONTU,
JA ZIVIM U SVOM CUDESNOM SVIJETU U KOJEM BAR NA
TREN MOZES BITI ONO STO ZELIS I DOSECI ONO CEMU
STREMIS.
S LJUBAVLJU, BAHRA PASIC
JOJ,
A STA DA KAZEM…HVALA BAHRO…NE ZNAM …BILO STA DA KAZEM MALO CE BITI.
NEGO HAJMO LJUDI PODRZATI DANISA TANOVICA U NJEGOVOM HRABROM POKUSAJU DA BAR NESTO URADI U ONOJ NAPACENOJ ZEMLJI.
DOKLE GOD OVI HUMANOIDI, DA NE KAZEM NASI PRECI ILI COVJEKOLIKI MAJMUNI, BUDU NA VLASTI NISTA SE NECE POZITIVNO DOGODITI.
NEVJEROVATNO JE TO SA KOLIKOM KOLICINOM BEZOBRAZLUKA ONI ZEZAJU NAROD VEC EVO 16 GODINA.
SUPER TAKTIKOM MOJNE GA , DRIU GA , A SAMO NA SVOJ DZEP MISLE. ONI SVAKU INSTRUKCIJU DOBIJAJU OD ZAPADA…A NAS NAROD KO TELAD. CAK SMO I POMISLILI DA SMO ZAISTA TOLIKO PRIMITIVMI KAKO NAS ONI(ZAPAD) OPISUJU.
OVDJE JE I DALJE DIVLJI ZAPAD SA “DEMOKRATIJOM”
SA KONJA SISLI U AUTA PA I DALJE PUCAJU .
VECIH PRIMITIVACA VIDIO NISAM. JEDINO STO TREBA OD NJIH PREKOPIRATI SU NEKI ZAKONI I POLICIJSKI SISTEM. NEDO VAM BOG ZAGLAVITI PAR SATI U POLICIJI…NI ZBOG CEGA…JA BIO…”VEOMA HUMANO”…
ALI USTVARI TAKO TREBA. DA NEMA JAKE POLICIJE OVDJE BI SE KASIKAMA TUKLI I VADILI OCI JEDNI DRUGIMA.
NESTO BAS RAZMISLJAM KAKO SE CIJELI SVIJET NAVUKAO NA ZAPADNJACKI SELJAKLUK, OVAJ ODAVDE SA OVOG KONTINENTA. PRIMJER…
PISEM NA NASEM ZBOG ONIH KOJI EVENTUALNO NE ZNAJU ENGLESKI, MADA SUMNJAM DA IH IMA.
RIJEC:
KAUBOJ- NASTALA OD RIJECI KAU=KRAVA I BOJ=DJECAK
ILITI KRAVA DJECAK TJ COBAN.
KAUBOJSKE CIZME= COBANSKE CIZME=OPANKE
FARMERKE-NASTALE OD RIJECI FARMER , COVJEK, SELJAK KOJI RADI NA ZEMLJI I U STALI…DAKLE SELJAK KOJI NOSI CAKSIRE. I ZAMISLITE VI KAKO BI SMO MI BILI VAN MODE DA SMO PRIHVATILI OVU NASU SELJACKU MODU I OBLACILI SE U OPANKE, CAKSIRE ETC…GROZNO, NEUKUSNO. NEGO UZELI SMO OVU NJIHOVU SELJACKU MODU I DIVILI SMO JOJ SE…WOOOOW STO SMO MODERNI
AL’ SVAKA IM CAST…KAKVE LJUDI MEDIJE IMAJU ODUVJEK…MOGU OD SVAKOGA PRAVITI BUDALE.
I MOZE IM SE…ALI , DA PONOVIM NICIJA DO ZORE NIJE GORJELA…
POZDRAV
SVIMA I SRETAN 6 APRIL , SA MALIM ZAKASNJENJEM
…cccccc….najbolji lijek za nostalgiju jeste vratiti se u Sarajevo….., otići malo u općinu , provozati se gradskim saobraćajem, zatražiti “potvrdu” u bilo kojoj administrativnoj jedinici….vidjeti sve one likove koji drže Grad pod “opsadom”, posjetiti škole koje će pohadjati Vaša djeca, …na izlet ne možete jer je još minirano….i tako. “Pos’o” možete naći , ovako visoko obrazovani i “prepuni zapadnjačkog štiha” u fabrikama tipa “Zora” kod braće Ćomora ili u kojekakvim “u mene u firmi ” radeći za likove kakve do sad niste vidjeli….
Nakon što sve to lijepo ocijenite i napravite plan povratka, nakon implementacije istog - pišite nam o dojmovima i dobrodošlici na koju ste naišli.
s poštovanjem
DO SADA BIO VEĆ 17 PUTA, I BI MI DOBRO TE SRETOH MASU SVOJE RAJE KOJA ŽIVE U SARAJEVU.
A NA ZAPADU SE KAO NE ČEKA. MOŽDA SAMO NEKIH GODINU DANA, RECIMO DA ODETE NA NEKI SPECIALISTIČKI PREGLED, A KAMOLI SKENER…I NA ZAPADU VAM NE TREBA NIŠTA AKO SE NEDAO BOG RAZBOLITE. GOSPODINE HARRIS…MOŽDA STE DIO ZAPADNJAČKE ELITE PA MOŽETE DJECU ŠKOLOVATI U PRIVATNIM ŠKOLAMA’ PA ĆE MOŽDA I NAUČITI NEŠTO U ISTIM. NAŠE ŠKOLE SU JOŠ UVIJEK 17 KOPALJA IZNAD OVIH BOGATIH ZEMALJA. KANADA , ZEMLJA , JEDNA OD G 17…”BOGATSTVO” , SAMO GA TREBA PODIĆI SA ZEMLJE.
PROBAJTE PASTI NA ULICI DA VIDIMO KO ĆE VAM PRIĆI DA VAM POMOGNE…I JOŠ ZA KRAJ…PRIJE MOG PRVOG ODLASKA U SARAJEVO PITAO SAM POKOJNOG DAVORINA POPOVIĆA-PIMPEKA, KADA JE BIO U TORONTU SLIJEDEĆE;
DAČO, BOGATI IMA LI PAPAKA U SARAJEVU
A ON MI ODGOVORI
JOJ ŠTO JA VAS “STRANCE” NE GUMO…KAKVO TI JE TO PITANJE…K’O DA NISI RODJEN U OPŠTINI, ILI OPĆINI KAKO KO VOLI…JESI LI SE TI IKADA U SARAJEVU DRUŽIO SA PAPCIMA?
NISAM
E IMA IH ONOLIKO KOLIKO TI HOĆES SA NJIMA DA SE DRUŽIŠ…ETO, PAPAK JEDAN
TO MI DAČO REČE I BI U PRAVU…
A ZA POSAO, NASTOJAĆU I DA NADJEM NEŠTO…BIĆE VALJDA???
U SVAKOM SLUČAJU PUNO SREĆE U ŽIVOTU HARRISE
Evo nama, zahvaljujući ovim stranicama, jednog ocvalog 68-aša, koji još i maše sa crvenom knjižicom Mao Ce Tunga . Ali, avaj, ne radi to ni iz Kine, ni iz neke zemlje iza nekadašnje « željezne zavjese », a ni sa Istoka, već iz zapadne zemlje koja mu garantuje, ako je potrebno, fina mjesečna primanja, a da ama baš ništa ne radi. Pa se još i besplatno vozika njenim autoputevima, koristi njeno besplatno zdravstveno osiguranje, i tsl., a sve sagradjeno i omogućeno stalnim samodoprinosom (to je naš naziv za riječ «porez») njenih gradjana. Ali, ne valja g. Gelji ni tamo odakle je došao, sve tamo legalno izabrane bi trebalo rastjerati, možda raspisivati svaki mjesec nove izbore dok se ne izaberu oni koji bi bili na nivou njegovih razmišljanja i ideja, ali nipošto onih pristiglih sa zapada i ne znam da li baš i onih sa Istoka.
Pa nam g. Geljo, kao pravi poznavalac, objašnjava porijeklo riječi, koje smo znali još dok smo kao djeca gledali Džona Vejna u nezaobilaznim kaubojskim filmovima. Baš je bilo veliko otkriće za čitaoce da otkriju porijeklo riječi « kravari », koji su evo sada, gle čuda, s konja skočili u aute (a ne na magarce) i još i upravljaju svojom zemljom. Samo ne znam šta je u tome loše, kada smo i mi imali, u naša vremena, bravare, stolare, kovače, seljake (farmere), čobane (kauboje), koji su takodje upravljali našom nekadašnjom državom skoro 50 godina, po mnogima, veoma uspješno.
A ime « farmerke », g. Geljo, dali smo im mi i ubacili u naš jezik i one se nikada, ni tako ni slično, nisu zvale tu gdje su nastale, već jednostavno džins (jeans). I one stoje u dućanu pored još stotina drugih modela napravljenih od drukčije tkanine i raznih boja, pa ipak mnogi to kupuju. A i to možeš, a ne moraš da ih uzmeš i nosiš, kao što je slučaj i sa svim ostalim u slobodnim zemljama i sa slobodnim gradjanima. Jednostavno imaš izbor, pa biraj, kao što i sada g. Geljo imate izbor, ostati ili otići tamo odakle ste došli. Ili možda da odete na Istok, u neku od onih « jako demokratskih » zemalja, gdje caruju « pravi » zakoni, vjerska « tolerancija », stalne prijetnje Zapadu i ponekim susjedima. A samo « veliki junaci », poput Vas g. Geljo, po svemu pljuju.
Josip Kabiljo, Montréal
Gospodine Jasmin, ja Vam od srca želim da se vratite i da nadjete smiraj za dušu….ja još uvijek nemam dovoljno hrabrosti da se ponovo suočim sa već opisanim u prethodnom email-u.
Znate, papaka je bilo i biti će ih….ali ja sam odveo svoga sina upravo da bih mu pomogao da shvati što su parametri uspjeha, što znači ostvariti nešto svojim radom a ne lopovlukom i gramzivošću…ne “naših” papaka…oni su OK, mislim na moralne karikature koje su rezultat rata….ja sam bio u ratu u Sa , cijelo vrijeme….do prije dvije godine…i onda sam pokupio obitelj i preselio se u Kanadu….na sreću nisam prošao tipični put imigranta, zahvaljujući obrazovanju a ponajprije vezama rodjaka koji su ovdje dugo, inače su moje kolege ….i, uspio sam da se zaposlim “u struci” i tako…..
ja razumijem o čemu Vi govorite ali realnost je nešto drugo….no, vjerujte mi, jako je teško ostaviti grad u kome je rodjen moj sin kao 5-a generacija…..ja znam o čemu govorim…. no, ja i obitelj , sad u maju idemo prvi put u Sarajevo , sad kao “dijaspora” …smiješno….
no, stara kuća je još na istom mjestu..’Huni i Tatari” je nisu uspjeli uništiti s brda, a naši oslobodioci ” zauzeti” i nadam se 6-oj generaciji…
ako smislimo uspješnu strategiju povratka.
s poštovanjem
Gospodine Jasmin, kratak komentar i pojašnjenje jer …osjećam podsmješljivost u Vašem nepotrebnom ponavljanju imena moje malenkosti….vidite , gospodine Geljo, moja majka nije bila Bosanka…i ustupak koji joj je moj otac učinio iz ljubavi i poštujuci zemlju iz koje ona dolazi, jeste moje ime Harris…staro englesko…da se papci iz Vaše priče ne bi zbunjivali suvišnim slovima, zvali su me Hari….jednostavno rješenje za pametne ljude.
srdačan pozdrav
Gosp.Kabiljo,
prije nego nesto napisete i tvrdite molim vas pogledajte (to je bar lako) Internet!!!
Pantalone koje smo mi prozvali Farmerke su patentirane 20.maja 1873 od strane dvojice inovativnih emigranata u USA: Loeb Strauss (kasnije promjenio ime u Levi Strauss) i Jakob Youphes (kasnije postao Jacob Davis) Inovacija broj:139,121. Te pantalone napravljene za mnogobrojne tragace zlata (California gold rush period) kao “nepoderive”, zvale su se Waist overall. Ime Jeans ili Denim dobile su kasnije po trgovcima platnom Italijanim porijeklom iz Djenove (Genoa-
Genoa`s- dzins) a ime denim su dobile po francuskim trgovcima platnom porijeklom iz grada
Nimes(serge de Nimes-serge vrsta platna,
Sve do 1960 su se Lewis “farmerke” oficijelno prodavale pod imenom Waist overall u slobodnom prevodu radne pantalone.Od oko 1960 se udomacio naziv Jeans ili Denim.
Mislim da je najveci problem nasih ljudi sto razlog u svojim neuspjesima ili neostvarenim snovima traze u zemljama koje su im otvorile svoja vrata kada im je to u zivotu bilo najvise potrebno.
Uvijek sam se nadao da cu jednoga dana imati priliku da obucem plavi dres svoje drzave na jednom od svjetskih prvenstava u fudbalu.
Kasnije se moja drzava raspala, a ja sam se tjesio cinjenicom da nakraju nije presudio moj talenat vec moja drzava koja izgleda nije bila dovoljno strpljiva da saceka da ja izrastem i ponosno obucem taj njen plavi dres.
Danas zivim u Kanadi jedinoj zemlji koja mi je dala sansu da zapocnem neki novi zivot. Sjecam se kada sam dosao u Kanadu imao sam viziju da cu za desetak godina da napravim svoj prvi milion.
Naravno proslo je deset godina a ja nisam stigao ni do desetog dijela miliona.
Mogao sam ja da vam kazem da su krivi englezi ili jevreji, pa i kanadski indijanci sto nema nista od moga miliona, no ipak sam tu ja najveci krivac i ovu zemlju zbog toga ne mogu da mrzim
Zime su hladne, bude i -25 ali ja sam to znao kada sam ispunjavao svoj prvi formular, naprotiv mislio sam i da je hladnije. Ipak ako cu mrziti Kanadu zbog ostre zime, onda treba da uvrstim tu i Svedsku, Norvesku, Finsku, i ostale zemlje koje kubure sa istim problemom.
Negdje sam procitao komentar kao ned’o bog da padnes u Kanadi pa da vidis koliko bi ljudi prislo da ti pomogne. Ja sam na nesrecu i padao, pa su mi ljudi prilazili i dizali me, i gubio novcanik pa mi ga vracali u “orginalnom stanju”, stajali mi na nogu u gradskom saobracaju pa mi se izvinjavali, mnoge stvari koje u svom rodnom Sarajevu nisam nikada dozivio i ako sam proveo u njemu 20 godina.
Ovdje sam sklopio mnoga prijateljstva, upoznao mnogo dobrih ljudi, skoknem sa njima na pivo, nekada na Raptorse, Blue Jayse, odem i na skijanje i na jezero, i na rekreaciju, pozoriste, koncert, muzej kada naleti nesto da me interesuje, cirkus, proputovao po svijetu zahvaljujuci svojim primanjima… Kada covijek sebi organizuje zivot onda je sve mnogo ljepse a problem mnogih nasih ljudi je sto ga Kanada ne moze organizovati za sve nas.
I na kraju mislim da covijek ako ne voli zemlju u kojoj zivi treba i da ode iz nje. Kamo srece da se moze napraviti razmjena ljudi izmedju onih dole koji nemaju izbora jel’ ne mogu nigdje drugdje a htjeli bi po svaku cijenu, i ovih ovdje koji hoce da budu dole, pa na kraju sto bi rekli “svak na svome”.
Jos jedan razlog sto mi je draga ova zemlja je sto u njoj moze neko reci da ja nisam pravi sarajlija sto je meni Sarajevo odavno postalo malo, ili da sam cetnik sto volim Kustine filmove i Neletovu zajebanciju, ili da sam balija sto volim Hanku ili Kemala Montena, pa i da sam ustasa sto navijam za Dinamo kada igra protiv Ajaksa u kupu uefa, ali ja sve to mogu otvoreno da kazem bez straha da ce mi neko razbiti glavu ili prevrnuti automobil…
Gospodine Benjamine,
I Vi, prije nego što se nekome obratite da mu date lekciju, dobro pročitajte šta je taj napisao. Čak šta više, potvrdjujete od riječi do riječi (citiram: “pantalone koje smo mi nazvali Farmerke”), sa onim što sam i ja napisao (citiram: “A ime “farmerke”, g. Geljo, dali smo im mi i ubacili u naš jezik i one se nikada, ni tako ni slično, nisu zvale tu gdje su nastale, već jednostavno džins (jeans)”), i o tome nisam više ni riječi napisao. Stoga je Vaš komentar potpuno deplasiran i nepotreban, jedino možda da pokažete kako se vješto koristite pretraživanjima na Internetu.
Josip Kabiljo
NE RAZUMJEM OVAKVE REAKCIJE. NAROČITO OD GOSPODINA ILI DRUGA, KABILJA…A 68-E SAM IMAO 9 GODINA PA NISAM BAŠ MOGAO SA OSTALIMA…NISAM BIO DOVOLJNO VISOK, VALJDA.
TAČNO JE DA VOLIM VRIJEME SA PETOKRAKOM JER MI JE TADA BILO I NAJBOLJE. MISLIM DA SE NEĆE PONOVITI NIKAD TAKVO VRIJEME VIŠE NA ONIM NAŠIM PROSTORIMA. NAROČITO OD SEDAMDESETIH DO KASNIH OSAMDESETIH.
DJONA VEJNA NIKADA NISAM VOLIO, NE NJEGA KAO ČOVJEKA I GLUMCA, NEGO KAO LIKOVE KOJE JE TUMAČIO. UVIJEK MI BILO ŽAO INDIJANACA, PA SAM KAO MALI PRVI PRISTAJAO DA BUDEM BAŠ INDIJANAC I PROBAM DA SE SPASIM OD NAPADA “HUMANIH” KAUBOJA.
ŠTA ĆETE, IMA NAS I TAKVIH. SVI HOĆE DA BUDU KAUBOJI, A JA OVAKO PLAV BAŠ VINETU…PRIMITIVAN, PRLJAV
DIVLJI ETC…I “TREBALO” JE NAS INDIJANCE “POTAMANITI” ZARAD KORPORACIJA I KAPITALA, PRIVATNE SVOJINE ETC…I TEHNOLOGIJE NARAVNO.
I ZAŠTO LI MAJKL MUR PRAVI ONAKVE FILMOVE KAKVE PRAVI. POGLEDAJTE, AKO NISTE, “SICKO”.(SVE DOKUMENTARNO I HUMANO) ILI FILM JEDNOG DRUGOG REDITELJA “CORPORATION”.
ŠTO SE TIČE OVIH FARMERICA, JA VAM GOVORIM KAKO SMO MI PRIHVATILI I PREVODILI TO NA NAŠEM JEZIKU…ŠTO NIJE DALEKO OD ISTINE…
A DA SU MI STAJALI PO NOGAMA U SARAJEVU PO TRAMVAJIMA …JESU…PA ŠTA…OVDJE VAM STOJE NAD GLAVOM…JEDINU POŠTU KOJU DOBIJATE GOTOVO SVAKI DAN U POŠTANSKOM SANDUČIĆU JE RAČUN ZA RAČUNOM ETC.
A PROBAJTE DA NE PLATITE NEŠTO DVA, TRI MJESECA…
JA PROBAO…NISAM IMAO POSLA…TREBA ME U ZATVOR ODMAH?!? AA !!!
NIKO DA VAM POŠALJE RECIMO ČESTITKU ZA RODJENDAN…ILI RAZGLEDNICU SA MORA…K’O NEKAD.
A OVA ZEMLJA KO ZEMLJA, UVIJEK ĆU REĆI HVALA ŠTO ME PRIHVATILA. I JA TAKODJE IMAM JAKO PUNO SVOJIH PRIJATELJA KANADJANA OVDJE, KOJI, ZAMISLITE, DIJELE U MNOGOME MOJE MIŠLJENJE. ŠALJU SVOJU DJECU U EVROPU NA ŠKOLOVANJE. ‘NAKO, “NE ZNAJU” ŠTA ĆE SA PARAMA, PA BACAJU.
U POSLU SAM SVOM RELATIVNO USPJEŠAN (NA GOOGL- STAVITE MOJE IME PA SVE SAZNATE NA IMD-U , A MOŽDA I GLEDATE POSLIJE)
A AKO SAM NEKOGA UVRIJEDIO SVOJIM MIŠLJENJEM, VALJDA GA MOGU IMATI U DEMOKRATSKOM SISTEMU, ZAISTA SE IZVINJAVAM…JA SAMO PIŠEM KAKO SE JA OSJEĆAM. NEKOME JE SUPER NA ZAPADU, NIKAD MU NIJE BOLJE BILO, NITI ĆE BITI…I MNOGO USPJEHA I JOŠ VIŠE SVEGA MATERIJALNOG…I AKO STIGNE OD TRČANJA ZA NOVCEM, LJUBAVI BAR MALO.
SLUŠAM SVE ŠTO VOLE MLADI I ŠTO JE UHU MILO.
AKO ME NEKO I ZOVE ONAKO, OVAKO ILI …JA ZNAM KO SAM. IZMIJENIO SE NISAM, ZA RAZLIKU OD MNOGIH …ISTA META, ISTO ODSTOJANJE…JEDINO MALO VIŠE BORA OKO OČIJU, ALI DOBRE SU ZA KARAKTERNE ULOGE .
I, GOSPODINE KABILJO, MOLIO BIH VAS AKO VAM JE NEŠTO MARIO KABILJO U RODU DA GA PUNO POZDRAVITE…ODRASLI SMO SKUPA. VIDJEH GA LJETOS U SARAJEVU, ŽIVI TAMO I “GROZNO” MU JE. ŠETA PO FERHADIJI (MISKINOVOJ) …PA MALO ZASTANI OVDJE, MALO TAMO, PA MALO… EJ, GDJE SI, ŠTA IMA…MA, UŽAS.
A, ZA VAS GOSPODINE NIKENEN, 20 GODINA ŽIVOTA U SARAJEVU JE MALO. KAŽU LJUDI NE MOŽEŠ VLASTITU ŽENU UPOZNATI ZA 30-40 GODINA BRAKA, EVO OVDJE NA OVOM KONTINENTU SVE VIŠE I VIŠE BRAKOVA (NAŠIH) DUGOGODIŠNJH SE RAZVODI, NAKON TOLIKIH GODINA…KAŽU DA NIKAD TO OČEKIVALI NISU OD NJE, NJEGA, MA ČOVJEK SE UČI DOK JE ŽIV…DAKLE, VLASTITU ŽENU NE SPOZNATE, A KAMOLI JEDAN GRAD, I TO SARAJEVO.
POZDRAV
Dragi moj, poštovani ,gosp.Kabiljo,
Uopšte nisam imao namjeru da nekome dajem lekcije (kao što ste Vi uzeli sebi za pravo da dajete lekcije Gosp.Gelji). Lekcije dajem svojim studentima ovdje u Holandiji, i za to sam dobro plaćen. Samo sam ukazao na činjenice. Kada bih ja svom studentu dao neke informacije i da on sutra dodje sa drugim (boljim, recentnim) podacima , bio bih mu zahvalan, (nikad uvrijedjen) čak bih ga pohvalio ako su njegovi podaci tačni.
Dakle, Vi pišete da se NIKADA, NI SLIČNO, U ZEMLJI U KOJOJ SU NASTALE (”farmerke”) NISU ZVALE DRUGAČIJE vec samo JEANS. E pa nije tačno! Zvale su se skoro 80 godina WAIST OVERALL (a ime jeans se koristi od oko 1960) Sve do 1960 godine službeno ime Lewis “farmerki” je bilo WAIST OVERALL što je priznaćete, nadam se, bilo poprilično teško prevesti na naš jezik. Gosp.Strauss i Gosp.Davis nisu ni znali šta je to Jeans!
Svaka istina je dobrodošla i neophodna! Nadam se i na ovom, inače sjajnom blogu! Cijeli život se uči.
P.s. Moram vam priznati da nisam previše vješt u informatici, moja struka je sasvim drugačija i tu sam priznajem vrlo vješt. Kada mi nešto “zapara uši” onda potražim više podataka na internetu.
I još nešto, zašto svaku primjedbu shvatate kao davanje lekcije? (u ovom slučaju ne mislim direktno na Vas).
Benjamin, Rotterdam
Jasmine, prvo da se izvinem, kada sam napisao da naši ljudi svoj neuspjeh pravdaju Kanadom kao državom, odnosilo se generalno na naše ljude, a ne na vas ili bilo kojeg pojedinca.
Zašto Majk Mur pravi onakve filmove? Prvenstveno zato što mu ti filmovi leže i još donose novac i slavu. Druga stvar što je Amerika zemlja u kojoj možete da je pljujete u svojim filmovima i da još za to dobijete Oscara.
Kažete da svaki mjesec dobijate račun za računom i da vam to mnogo smeta. Uvijek možete da odkažete celularni telefon, kablovsku ili koju kreditnu karticu. Opet kažem vi ste ti jedini koji to može da kontroliše. Vjerujte mi i u Sarajevu svako plaća svoje račune i u slučaju neplaćanja svakoga stiže “zaslužena” kazna.
Negativnost koju navodite, da u ovoj zemlji niko da vam pošalje čestitku za rodjendan ili razglednicu sa mora ne treba biti usmjerena prema Kanadi. Kanada kao država ne zabranjuje nikome slanje čestitki pa bilo sa mora ili onih rodjendanskih. Inače sa bumom interneta i virtualnih čestitki i pozdrava, mislim da papirne čestitke polako nestaju u cijelome svijetu.
Nisam siguran da li bih se složio da je meni 20 godina bilo malo da upoznam Sarajevo. Ako mislite da je 20 godina malo onda je i vaših 10 u Kanadi još manje.
Što se tiče vaših prijatelja, mišljenja sam da je nepotrebno slati dijecu u Evropu na školovanje jer kanadsko školstvo sasvim funkcioniše i to još na dva jezika.
I još moje lično mišljenje zašto naši brakovi pucaju na zapadu je iz razloga što ovdje žena ima gotovo istu priliku kao i muškarac da napravi karijeru i obezbjedi sebi lijep život. Kada žena digne glavu i upozna svijet iznad mašine za veš i prljavog sudja, ne preostaje nam ništa drugo nego da je takvu prihvatimo, upoznamo funkcije veš masine, i kupimo mašinu za pranje posudja. I naravno, redovan sex.
Gospodine Jasmineee,
Prvo- velika čestitka na pirueti, („riba“ u horoskopu?)
Drugo - bilo bi lijepo kada bi tvoja skromnost akceptirala “gospodine Jasmine“
Prvo sam pročitala onaj komentar od gospodina Kabilja i stvarno prepadoh se– ko mu to skrivi i šta uzrokova toliku erupciju negativnih emocija. Pa što etikete, imperativi, nalozi i zabrane (pljuvanja). Onda čitam tvoje tekstove, ponovo i ponovo. Ni ja stvarno ne vidim, ali izgleda da je požestoko to, čime si izazvao toliko mnogo ružnih riječi. Ili se nakupljalo pa puklo- sva sreća na distanci, u kafani, nisam sigurna da bi ovako olahke prošao.
Jedino primjetim, da su nekoliko puta dodirnule čakšire i farmerke. Pa ne moraju ni jedne ni druge - imamo dovoljno pantola. Možda je kriva i naša gramatika, kojom smo ukidajući germanizam, napravili najljepši jezik na svijetu, gdje red riječi u rečenici određuje isključivo pisac, a ono fantastično “subjekat se podrazumijeva iz predhodne rečenice- ili još ljepše- subjekat je sakriven… ” Ah- kakav narod, takav jezik.U stvari ništa se ne podrazumijeva, jer može dovesti do nesporazuma, pogotovu ako neko ne želi da te shvati, ili to možda želi ali ne uspjeva. A možda nije ni stavr jezika, nego unutarnjeg ritma i tona, koji čini muziku, od čega ovisi– Majakovski ili Jesenjin.
Možda, zbog tvojih kratkih rečenica nisi uspio da se precizno izraziš, tj. da tebi u stvari i te kako valja svugdje, a negdje ponajviše.
Ja sam u tvojim pisanjima prepoznala moj način razmišljanja, ali mi daleko veću zabavu čini tvoj specifični stil pisanja, “jadanje” bez imalo gorčine, pisanje druželjubivog, optimiste, koji traži put, koji sebe vodi kroz život. I ne traži smiraj za dušu- to kod nekih ljudi ne može i ne treba.
Mislim, sa malo empatije mogli bi jedni druge potpuno shvatiti, jer smo svi, nakon nekog zajedničkog vremena krenuli sa jednog mjesta u raznim pravcima, a znam i da će nam mišljenja, zahvaljujući faktorima vremena i sredine, još više divergirati.
I mene je jedna zemlja pomogla, pa sam, (da se i ja isprsim) “radila u svojoj struci“, pa sam i dobrih poreza platila, i zato ne osjećam preduboku zahvalnost za moja vozikanja po autoputevima. Odavno mi je svejedno kojim jezikom govorim, ili pišem, ali…… pjesmu - nju znam lijepo kako joj pripada, samo na našem jeziku pročitati.
Za uspješnu adaptaciju mora postojati identifikacija, a za nju mora postojati dopadanje ili neki dublji razlozi -a nemam ih. Kako da se identifikujem sa nekim inostranim kad mi se najviše dopadaju moji roditelji, i moje nane i bake i dede i prađedi i sve do onih predaka nomada, od kojih imam slavensku ljepotu.
P.S
ona dva „e“ su ona, što su ti nestala u vokativu.
….Vi ste meni svi super…zaista je uzivanje citati redove koje ste napisali…pogotovu ono sto pisu G-din Kabiljo i G-djica Breuer a nije nezanimljivo pratiti sto pise i kako razmislja G-din Jasmin.
Jedino je steta sto se okupljamo po virtualnim forumima i sto smo svi bili i ostali nijemi pred onim sto se desava u Sarajevu…mislim prije svega na masovni pad ukusa i “vladajucu strukturu” , kliku, kojoj smo dozvolili da radi to sto radi….
kazu u mojoj mahali….dosli divlji pa otjerali pitome….strasno je sto je isto govorio i moj deda , i moj otac, i ja i nista nismo ucinili da ih sprijecimo….nego se ‘otmeno” povukli…
Ne znam……..
Srdacan pozdrav svim ucesnicima ‘debate”.
Hari
POSLIJE OVOG MOG KOMENTARA
VIŠE NI RIJEČI NEĆU NAPISATI…NEKO JE JEDNOM REKAO ZA NAS SA BP-A (BALKANSKOG POLUOSTRVA…DOŠLO JE DO SKRAĆENICE) DA IMA UŽASNO VELIKA KOLIČINA FANTASTIČNO KVALITETNH POJEDINACA, ALI KAO KOLEKTIV AA…NE FUNKCIONIŠE. VALJDA ZBOG SILNIH TALENATA I PAMETI
A LJUDI SE OTVORILI PA KRENULA BUJICA
OVAKVIH, ONAKVIH MIŠLJENJA , ŠTO JE DOBRO…
JOŠ JEDNOM , AKO SE NEKO NAŠAO UVRIJEDJENIM, ZAISTA NIŠTA NIJE NAPISANO ZLONAMJERNO ILI DA NEKOG UVRIJEDIM. NARAVNO, UVIJEK ĆU BITI ZAHVALAN OVOJ ZEMLJI ŠTO ME JE PRIMILA. TO ŠTO SE NISAM NAKON 16 GODINA ŽIVOTA PRIMIO, ZBOG OVIH ILI ONIH STVARI, NIJE UOPŠTE BITNO I MOJA JE STVAR…A JA ĆU SE I DALJE OSJEĆATI KAO PALMA IŠČUPANA IZ NEKE TROPSKE JUNGLE, KOJA JE NASTAVILA ŽIVOT U IDEALNIM USLOVIMA ISPOD STAKLENOG ZVONA, SA REDOVNIM MOTRENJEM NA NJEN RAST. SA ZALIJEVANJEM OBOGAĆENOM VODOM RAZNIM DERIVATIMA I DRUGIM HEMIJAMA.
SA SVIM LISTOVIMA I GRANAMA AL
‘ NEŠTO NIKAKO DA KLIKNE…
IZVINJAVAM SE JOŠ JEDNOM SVIMA I SVIMA SE SVE LIJEPO ISPUNILO ŠTO GOD ZAŽELJELI.
ETO, NEĆU VIŠE…
pozdrav svima ovdje što sam pročitao, veliko Vozdra! Malo mi je “žalosno” čitati ova prepucavanja, iako bih to nekako nazvao “demokratskim izražavanjem” što naravno svako ima pravo na svoje mišljenje i različite konstatacije, nešto argumentovano a nešto bogami i nije. Neću ništa konkretno, nego bih se samo osvrnuo na par nekih stvari koje komentatori nisu dotakli, a koje je po meni veoma važno i zbog čega smo svi u ovim sudbinama u kojima jesmo, a to je taj nacionalizam prokleti, koji još u dobroj mjeri traži svoj nekakav put svojih ciljeva, a mi danas govorimo o Sarajevu, Bosni, raji, o lijepim prošlim vremenima, farmerkama ili pantalonama. Po treći put pitam svu gospodu u ovim komentarima šta je sa nacionalizmom? Pitao sam prije kako dalje? To je ta naša bolest koja, moja gospodo, stoji još nad našim podnebljem, samo se pritajilo, a svi čekaju. Što reče veliki čovjek Josip Pejaković, koji se nije ni milimetar pomjerio sa tog tla, imamo samo tri zanimanja: “srbende, hrvatine i muslimančine!” Pa ko da se vrati prijatelji moji, a nemam diplome za ova zanimanja????? Možemo mi govoriti i sjećati se “nekadašnjih vremena” koliko hoćemo ali to je tamo izlapilo DAVNO, što mi reče jedan stari Sarajlija, sinko, ovo ti je sve još “lažni sjaj u travi-nego gledaj kud ćeš i kako ćeš dalje, za mene je lako, ja ću brzo, a ti vremena nemaš. Vrijeme piči, znamo mi sinko da tamo nije med i mlijeko ali isto znaj da poštuješ domaćina, jer znaju oni (domaćini) da vi niste fukare, hoće vas, trebaju vas, iz svojih interesa, zato, kako smo vas učili i odgajali, poštuj kuću koja te je primila, ne sramoti nas nego kaži koju dobru o nama, budi sinko ambasador naš, reci im kako smo mi nekada lagano živili i družili se, dok se nismo -pobili, možda nas shvate, a vjerujem da neće, pa ko se iz dobra poubija, zapitaće nas a mi još nemamo odgovora. Nego ne zaboravi da im kažeš za našu socijalu, ljetovanja, zimovanja, ribarenja, mature i sve ono što danas toga NEMA. Jal bio ti danas tamo ili vamo sinko moj sve je to isto ti ga dodje. Nema moj sinko one moje tucane kafe na Vratniku, sad mi je donesu kao neki deterdžent, ko fol za strance. Ja mu velim odkad ja postadoh stranac, a konobar mi kaže: Šuti strančugo, Lajčak je ovdje gazda i njemu čuvam tucanu a tebi evo ova “zapadna”. Pa me onako stari sjetno pogleda i moli me ako mu mogu iz te Amerike zbaviti malo tucane kafe, jer kako mu vele sve ode odavde tamo! Znaci, ovaj, stari dobri Sarajlija, koji je već na onom svijetu, poručuje meni (nama) budite tamo, budite ambasadori ovog podneblja, ne bježite, govorite o ljepotama Sarajeva, Bosne, dovucite prijatelje da vide, da znaju odakle smo, da nismo papci-papčine, šupci-šupčine (neka mi gospoda oproste na izrazima ali i to je naše),a ne samo kukati i plakati kao moj komšija (čuj komšija) g.Jasmin (on u Kanadi, a ja u USA). Svi mi donekle zajednički dobro kontamo stim da je neko naučio poštovati “domacina” a neko bogme još nije. Ja samo kad se sjetim onih ratnih sranja, pa priče raje “joj samo da mi je tamo, vamo”, e kad je ostvario to što je htio, onda nakon izvjesnog vremena počnu razne kritike, ma znate šta? ma, nema za nas idealne države, ma jel samo treba zavrnuti rukave i malo (računskog reda i odgovornosti) eto ti frke, neljava ovo, neljava ono, hiljade mana. A vamo, ko fol ja bi se vratio, suze krokodilske za rodnom grudom i ja sad trebam sa takvim neradnicima ponovo izgradjivati svoju državu, e pa ljudi nemamo mi vremena igrati se svojim životima i sa životima djece. Onda imamo i ovu pojavu, a to je da pojedini ljudi nisu ni navikli raditi, zapad to ne trpi, hoće da ti kožu oguli, ti se nedaš i eto ti -kritika. Mi bi samo šetali Vase Miskina, malo se bašta uhvatili, cugni tamo-vamo, u tom će proći dan i onda gdje ćemo na sijelo???? Račune, platićemo sljedeći mjesec i ona naša “divna vremena”. Nema toga više, trazili smo -gledajte, jedan komentator kaže: tolike godine jadan narod -vode majmuni ili tako nešto, pa ko bira te majmune nego narod, a u ime NACIONALIZMA. E sad, gospodin Tanović osniva stranku, dobar ali i jeben potez. Ko će da ga podrži? MI i samo mi? Ja sam jednom prevaren od tih naroda, tog podneblja i ne želim više da me prevare. Kad osjetim da će mi i ovdje zasmetati nekome moje ime, odoh i odavde, a dotle nadam se da ću biti starac, kao što reče onaj stari moj Sarajlija, za mene je lako a gdje ces ti????? VOZDRA poštovanom društvu i da ste mi svi ZDRAVI I VESELI!
Vozim ja tako jednog ostarjelog Nijemca u specijalnu kliniku za kardiovaskularna oboljenja, vremena ni peviše ni premalo, ali dovoljno da se ispričamo…Fino mu objasnim ko sam, šta sam i odakle sam, zašto sam uopšte ovdje gdje jesam…
“Kako ste vi živjeli u toj vašoj zemlji Bosni”?, pita me osamdesetogodišnjak.
“Nako”, kažem ja njemu, ni previše dobro ali ni previše lose, ali dovoljno dobro da ne poželimo drugu zemlju, ali bilo je to u jednoj drugoj zemlji drugačijeg imena…
“Diktatura”?, pita me Švabo, nastavljajući naš dijalog. “Diktatura proleterijata”, odgovaram ja njemu više u šali nego zbilji, negdje na razmedji izmedju istoka i zapada, ni previše lijevo, ni previše desno, nego nako, taman kako treba…
“A kako vam je ovdje”?, pita me radoznali Švabo.
“Nako”, odgovaram ja njemu; ” Ni previše dobro, ni previše loše, fali mi dosta toga, poželim
ja svoju zemlju, ali ni ona nije k´o što je nekad bila…
“U domovini je najljepše”, odgovara Švabo, njega su ´45 Poljaci protjerali iz Šlezije…
Zoka, potpisujem ovo što si napisao!
Dobri moj Zoka, redovno pratim blog, ali sam od onih kojima je mrsko prepucavati se. Puštam svakoga da konta svoje. I ja imam svoje i jako mi je drago da mogu potpisati svaku tvoju riječ i misao. Nisam ni znao kakvog pametnog juniora sam imao.
Živio, a i svi ostali.
Poštovani Kabiljo i ostali, napadoste mog druga Gelju samo zato što reče da pati za Sarajevom i da mu se teško navići na Kanadu. Nismo mi nostalgičari tako blesavi pa da ne vidimo kako sada stvari stoje.
Ipak, našim odlaskom Grad nije prestao da postoji, niti se Zemlja prestala okretati. Mi smo u ovim krajevima bivali i prije no što nas je turistička agencija Rašo Aljo Mate nagovorila na putovanja po svijetu. Nismo se začudili ni frivejima ni samodoprinosu ( ko’ da ga samo ti Josipe plaćaš, pa ti žao). Ovdje smo što moramo, što nema vremena za novi početak, što imamo djecu amere i kanadjane, što nam nisu vratili stanove, što…
Jednog dana ću se vratiti u Sarajevo, makar samo da krepam tamo gdje sam se rodio. Prodevero je Šeher svašta kroz istoriju, pa će i ovaj nevakat… Maestro Kabiljo, da niste ovaj put zaboravili ponijeti ključ oko vrata?
Sa poštovanjem, Jan Beran
dobro je ba , Jane, taman se sve, lijepo, jaranski
zaokružilo a ti o “napadanju”. Ne trebaju ni tebi
ni Cici ni Jasminu ključevi za Grad. Ti trebaš ovamo, u Vankuver, oko Božića, jaranu nam je
deseta godišnjica od preranog odlaska, evo šta on
kaže na zadatu temu :
MINIJATURA
I to što sam bio
i ovo što sam sada
i ono što ću biti
samo je sjećanje -
na biser.
Krvavi biser
bosanski.
Dubravko Brigić
1959-1998
javi se na jeftic57@gmail.com
SKONTO SAM DA ONO NIJE BIO VAŠ RAT (NEMA VEZE šTO STE GINULI), AL’ NIKAKO DA SKONTAM DA JE ovo VAŠ MIR .
Ako i jeste, ne namećite ga nama papanima, pustite nas da sanjamo o Sarajevu, Počitelju, Mostaru i svim onim gradovima za koje se NISTE borili, potrudili , ni bili ranjeni.
IZ SVE SNAGE, Jan J. Beran
Ja sam odlučio da više ne izlazim na ovaj blog jer mu je sadržaj postao potpuno neodredjen a “izdavačka” politika zbrčkana.
Medjutim, ako se o osnovnoj ideji govori, a pri tome mislim na nostalgiju, ovaj Vukov komentar smatram (bar za sebe) definitivnom odrednicom u punom smislu Brigićevih predivnih stihova.
Nostalgija ali tiha, gotovo neizrečena, osim ako je u stihu.
Pošto nisam daleko od Vankuvera (bar kanadskih mjerila što se tiče) javit ću mu se nekih Božića a rado (nekome drugom) i Bajrama, ako se tamo tako dobrodošlo slave.
Bez primisli da ikome kažem nešto loše, sve vas srdačno pozdravljam,
Vlatko Slokar
Joj, gospon Beran-znate li vi (ako pratite) da turistička agencija pokojnika ima drugi naziv (kum Josip Pejaković): agencija “Zafarbane ovce” nema jos razredživača koji je na vidiku!!!!!!!
p.s. pitanje za Ranka i Bana: KAKO ĆEMO SA NACIONALIZMOM??????? konkretno pitanje, pustite filozofije!!!!! kakve nostalgije, patriotizmi nego kako dalje junaci, kako naći svjetlo u tami, svi nešto vrdaju a niko konkretno da kaže o otrovu tih prostora, pa nisam ja došao ovdje a ni vi iz dobra i znala se ta rak rana još u TITOVO doba kad je upozoravao o onom šta nam se dogodilo, bjezati od stvarnosti i prizivati prošlost danas ne piju vode. Svi smo mi donekle u pravu, ali šta dalje?? Što reče jedan Amer neki dan: Onaj ko voli ovu zemlju mora danas da je kritikuje-situacija ništa ne valja!!! Kome pravo, kome krivo!!! Haj uzdravlje sve moje Sarajlije!!!!
Vlado izvini ali…..!
Čitam ova proseravanja pa i kažem dobro smo i prošli kad smo ovakvi. Ako ima boga, neće nam biti mjesta nigdje na ovome svijetu. Al smo umišljeni i pametni pa se svi proseravamo . Niko normalan od onih najstarijih na blogu pa do jos nerodjenih koje ćemo potrovati svojim baljezganjem. De se ljudi vratite u normalu i normalne priče. Ko biva briga za siromašne pa smeta šta ko jede. Jede onaj ko je naučio, a ne onaj ko ima ili nema. Ostavite crkve i dzamije, jezike politike. Dole se govori ko što se govorilo i prije Novosadskog dogovora i poslije. Ljudi na selu kazu i danas enak i evak po svim pravilima o jeziku.
Zdravo svima ,z.je..h se pa ponovo počeh čitati blog. Slokar idem za tobom. Ćao svima.