Bato Jeftić: Bosanci i ligure
Juče je Ćehaja Zeki i meni napisao u Blogu: Mi neki Bosanci i Sarajlije upali smo u raspravu oko ligura i čamprasa, pa kako ste obadva učeni i Sarajlije, a nadam se i Bosanci, dajte nam objašnjenje odakle ove riječi vuku korijen.
Burazere Ćehaja i Tvoji (kako ih Ti nazivaš “mi neki Bosanci i Sarajlije”) prijatelji pitate mene i Zeku “odakle vuku korijen riječi ligure i čamprasi”.
Pišeš da se nadaš da smo Bosanci Zeko i ja. Ja sam svjedok i znam da se, kada je najviše grmjelo i bilo veoma teško to biti, Zeko ponašao kao bosanski patriota, a po njegovom pregnantnom pisanju u Blogu, on je to BEZINTERESNO i danas. I te kako, i te kakav, i te koliki Bosanac.
Drugo. Dok sam bio živ, ja na ligurama sjedaše rahat k’o Omer beže na kuli, ili veseo, k’o p’jan beg u praznu čardaku.
Ligure sam imao u četvrtoj godini života. Djeca su u Sarajevu već kao šestogodišnjaci ili sedmogodišnjaci znali da potrbuške leže na njima i tako seire niz sokake ili mahale.
“LIGURE (pluralija tantum) niske saonice punih strana, potkovane tračnicama pravokutna presjeka, izradjuju ih kovači”. (Vidi: Anić “Rječnik hrvatskog jezika”. Naše sarajevske bile su visoke dvadesetak
cm. a sjedalo im je bilo dimenzija oko 40 sa 25 cm.
U Halilovićevom Pravopisnom rječniku samo piše riječ “ligure”. Abdulah Škaljić u šestom izdanju Rječnika “Turcizmi u srpsko– hrvatskom jeziku” ne pominje posebno ovu riječ, već samo kad tumači značenje riječi čampras.Vladimir Anić, po pravilu, uz riječ stranog porijekla stavi npr.engl; bug; bosan; orij; itd. (Rječnik je veoma akribično pisan, i vjerovatno ni on ni njegovi saradnici nisu tada znali porijeklo riječi “ligure”).
Čapraz,čapras (perz.) našao sam kod Škaljića. Ima 4 značenja, od kojih smo mi, tadašnja djeca, samo jedno poznavali: “udarac u klizanju saonicama (ligurama): kada jedan drugog dostigne i udari, kaže se udario me čapraz, ili ako ga prodje, dovikne onome koga je prešao “čapraz”! (Škaljić).
Mi djeca, od Halilbašićeve, pa putem ulice Nadmlini, sve gore uzbrdo do Vratnika, nazivali smo čampraz kad se počnemo spuštati u ko- loni po jedan, pa se, naravno, sustižemo, udaramo i prestižemo, što je bilo mnogo veselije nego kada smo se spuštali pojedinačno.
Ćehaja, ja više nemam bogatu lingvističku biblioteku i etimološke rječnike. 2002.god. kad sam selio iz Sarajeva , morao sam da poklanjam i prodajem budzašto knjige.
Ne sekiraj se. Tu je vražiji čarobni Zeko koji će iz magičnog šešira izvući, po običaju, još hejbet novih zgoda i pričica iz svog liguraško- čampraskog djetinjstva. Kladim se.
Koliko ja znam ligure se dijele na čibugije i gajtanije,pa sad ko zna zna,ko ne zna djaba mu je objašnjavati.Šerkan
Poštovani profesore Bato Jeftiću. Kao Vaš učenik u srednjoj školi /Zubotehnika kod Katedrale/ prema Vama imam veoma veliko poštovanje. Vidim da je ono, nadam se, izazvalo nepotrebnu reakciju: Bez namjere da vrijedjam. Ali kako danas, a i od pocetka devedesetih biti BOSANAC je nepopularno i mnogi se na to bune i žestoko reaguju, ja iz predostrožnosti priupitah, pa opet reakcija bez pobune. Hvala Vam što ste s nama što me raduje.
Triput zdravo, Vaš učenik Ćehaja
Hej stari Jarane Šerkane
Svaka tvoja napisana riječ za nas neke zlata vrijedi, a za ligure ćemo lako ili lahko pa kako god to bilo.
Tvoj Ćehaja
Dragi Ćehaja, jutros čitam na Blogu Tvoje lijepe riječi, upućene meni i Šerkanu i, neka znaš,
uljepšao si mi dan, i hvala Ti. Podsjećaš me da sam Ti bio profesor u Srednjoj zubotehničkoj školi
kraj Katedrale. Računam, moglo je to biti 1953.1954. E jesi, brate odžuturumio, kada si prije
54 godine bio srednjoškolac. S kim se i ja družim?
(Lazum šala, ne uzimaj ozbiljno).
Ako možeš da saznaš kako je tadašnji Tvoj i moj
najbolji direktor u životu, plemeniti Muhamed Huković, pričinio bi još jednu radost.
Srdačno Te pozdravljam i želim Tebi i svim Tebi bliskim sve najbolje.
Ma, jel’ ovo blog sportski ili doma staraca?
Zeko
U vezi ligura pade mi na pamet šašavac. Nadam se da su tako nazivali savijenu dasku provučenu izmedju tri kočića ukrašenu “maznutom” halkom sa kakvih starih vrata i obloženom jagnjećim krznom gde se sjedi (ili je to baš bio totalni lokalni izraz na Sumbuluši).
Ćusta
Jos malo o liguranju. U Rogatici gdje sam odrastao, tamo davnih 50-tih i 60-tih, mi smo ligure zvali kuleta, a sanke rodle. Tad smo isli na ‘kuletanje’ ili na ‘rodlanje’. Kuleta smo potkivali najcesce ‘lastrom’ ili pravim okovima, napravljenim kod kovaca od okrugle ili cetvrtaste ‘klamfe’. Kad bi se spustali umjesto “Cuvaj” govorili bi onima koje preticemo “Camprez”. Ponekad bi se povezali u kolonu koju smo zvali ‘dzimidzije” i tako se spustali niz ulicu.
KAO STO VIDIS ZEKO STANJE JE TAKO KAKO JE TI I BATO STE NA CELU OVE BRIGADE DJUTURUMA