Bato Jeftić: Bosanci i ligure

Juče je Ćehaja Zeki i meni napisao u Blogu: Mi neki Bosanci i
Sarajlije upali smo u raspravu oko ligura i čamprasa, pa kako ste
obadva učeni i Sarajlije, a nadam se i Bosanci, dajte nam
objašnjenje odakle ove riječi vuku korijen.

Burazere Ćehaja i Tvoji (kako ih Ti nazivaš “mi neki Bosanci i
Sarajlije”) prijatelji pitate mene i Zeku “odakle vuku korijen riječi
ligure i čamprasi”.

Pišeš da se nadaš da smo Bosanci Zeko i ja. Ja sam svjedok i
znam da se, kada je najviše grmjelo i bilo veoma teško to biti,
Zeko ponašao kao bosanski patriota, a po njegovom pregnantnom
pisanju u Blogu, on je to BEZINTERESNO i danas. I te kako, i te
kakav, i te koliki Bosanac.

Drugo. Dok sam bio živ,  ja na ligurama sjedaše rahat k’o Omer
beže na kuli, ili veseo, k’o p’jan beg u praznu čardaku.

Ligure sam imao u četvrtoj godini života. Djeca su u Sarajevu već
kao šestogodišnjaci ili sedmogodišnjaci znali da potrbuške leže
na njima i tako seire niz sokake ili mahale.

“LIGURE (pluralija tantum) niske saonice punih strana, potkovane
tračnicama pravokutna presjeka, izradjuju ih kovači”. (Vidi: Anić
“Rječnik hrvatskog jezika”. Naše sarajevske bile su visoke dvadesetak

cm. a sjedalo im je bilo dimenzija oko 40 sa 25 cm.

U Halilovićevom Pravopisnom rječniku samo piše riječ “ligure”.
Abdulah Škaljić u šestom izdanju Rječnika “Turcizmi u srpsko–
hrvatskom jeziku” ne pominje posebno ovu riječ, već samo kad
tumači značenje riječi čampras.Vladimir Anić, po pravilu, uz
riječ stranog porijekla stavi npr.engl; bug; bosan;
orij; itd. (Rječnik je veoma akribično pisan, i vjerovatno ni on ni
njegovi saradnici nisu tada znali porijeklo riječi “ligure”).

Čapraz,čapras (perz.) našao sam kod Škaljića. Ima 4 značenja, od
kojih smo mi, tadašnja djeca, samo jedno poznavali: “udarac u
klizanju saonicama (ligurama): kada jedan drugog dostigne i
udari, kaže se udario me čapraz, ili ako ga prodje, dovikne onome koga
je prešao “čapraz”! (Škaljić).

Mi djeca, od Halilbašićeve, pa putem ulice Nadmlini, sve gore uzbrdo
do Vratnika, nazivali smo čampraz kad se počnemo spuštati u ko-
loni po jedan, pa se, naravno, sustižemo, udaramo i prestižemo, što je
bilo mnogo veselije nego kada smo se spuštali pojedinačno.

Ćehaja, ja više nemam bogatu lingvističku biblioteku i etimološke
rječnike. 2002.god. kad sam selio iz Sarajeva , morao sam da poklanjam
i prodajem budzašto knjige.

Ne sekiraj se. Tu je vražiji čarobni Zeko koji će iz  magičnog šešira
izvući, po običaju, još hejbet novih zgoda i pričica iz svog liguraško-
čampraskog djetinjstva. Kladim se.